Knjigozemska se već 10 godina opire svim definicijama: 'Ljudi često prolaze i začuđeno zaviruju unutra'

Dok se kulturni programi uglavnom slažu za stolovima, u Knjigozemskoj je nova sezona nastajala i s valjkom za bojanje u ruci. Nekolicina prijatelja koja vodi ovaj zadarski prostor preko ljeta je piturala zidove, čistila i uređivala, a između poslova razmjenjivala ideje o tome što će se ondje događati idućih mjeseci. Prilično dobro to opisuje način na koji Knjigozemska funkcionira: nema stroge podjele poslova ni velike produkcijske mašinerije, već se program mozaično slaže iz interesa ljudi koji ga stvaraju, prijedloga suradnika i susreta iz kojih se putem rodi nešto novo.

Rezultat je prostor koji se već deset godina opire jednostavnoj definiciji. Nije kafić, iako u njega možete ući i jednostavno ostati sjediti; nije knjižnica, premda možete doći čitati; nije galerija, koncertni prostor ni učionica, a tijekom godine postaje sve od navedenoga. Među šarenim zidovima i hrpama plakata smjestio se čak i darkroom u kojem se razvijaju analogni filmovi, dok se kroz program susreću književnost, fotografija, glazba, film, društvene i humanističke teme te aktivizam. Sve je pritom besplatno, a rad Udruge za umjetnost i kulturu Punktum, koja upravlja prostorom, počiva na volonterskom angažmanu njezinih članova.

U godini u kojoj Punktum u Knjigozemskoj obilježava desetljeće djelovanja, o tome kako se takav prostor održava bez klasične institucionalne infrastrukture, zašto zadarska nezavisna scena još uvijek djeluje po principu »snađi se kako znaš« te što pripremaju u novoj programskoj sezoni razgovarali smo s Emom Bradicom, dopredsjednicom Udruge za umjetnost i kulturu Punktum.

Jedan posjet bio je dovoljan

Ema danas Knjigozemsku opisuje gotovo kao produžetak vlastitog doma, no njezina priča s tim prostorom počela je sasvim jednostavno – dolaskom na izložbu fotografija.

– Kad sam prvi put došla u Knjigozemsku, došla sam na izložbu fotografija. Kako sam cijeli svoj život zainteresirana za razne oblike umjetnosti, bila sam iznenađena da sam otkrila takav prostor u našem, naizgled, malom gradu. Kroz razgovor i druženje s ljudima koje sam upoznala tamo, dogodilo se nekakvo instant-prijateljstvo. Kroz idućih par dana, opet smo se povezali i tako je sve to krenulo. Kad pogledam unazad, bio je dovoljan jedan posjet za mene da bih odlučila da želim i dalje nastaviti dolaziti i sudjelovati, započinje naša sugovornica te dodaje kako još od srednjoškolskih dana želi sudjelovati u kreiranju umjetničkih programa, dijelom i zato što je tijekom odrastanja u Zadru osjećala nedostatak nezavisnih i slobodnih prostora posvećenih stvaralaštvu i slobodnom izražavanju.

Upravo joj je takav prostor, kaže, nedostajao tijekom odrastanja u Zadru – nezavisan, slobodan i okrenut stvaranju i izražavanju. Danas ga opisuje kao mjesto koje njegovi članovi oblikuju poput vlastitog doma.

– To je jedan topao prostor, u kojem se stvara, razgovara, kreira i pokreće. Tko god je došao u Knjigozemsku otvorenog srca, imao je priliku i doživjeti to o čemu pričam. Svakako, prostor je nesvakidašnji – ljudi često prolaze pokraj naših otvorenih vrata i začuđeno zaviruju unutra. Pogotovo jer imamo hrpe plakata i sve je skroz šareno. Ponekad uđu pa nas pitaju: »Je li ovo kafić?«. Puno ljudi nije svjesno da postoji takvo mjesto gdje mogu doći i slobodno sjediti, družiti se, čitati, a da nije kafić ili eventualno gradska knjižnica, govori Ema.

Program nastaje »po putu«

Nova programska sezona otvorena je predstavljanjem romana »Materina« Maše Kolanović, uz profesora Tomislava Brleka, koje je privuklo i dio publike koji je tada prvi put otkrio Knjigozemsku. Program prostora uglavnom prati ritam akademske godine, pa ljetna stanka članovima Punktuma ostavlja vrijeme za njegovo slaganje. Ipak, konačan raspored ne nastaje prema unaprijed zatvorenom obrascu.

– Već dugo godina Udruga Punktum ima stalne suradnike i prijatelje – to su često književnici, umjetnici, sveučilišni profesori, studenti, druge udruge nezavisne kulture, sveučilišni odjeli… Tako da se često ljudi i nama javljaju s idejama i prijedlozima za program. Naravno, događanja su odlična za takav tip »umrežavanja« i razmjenjivanja ideja s raznim ljudima srodnih interesa, tako da se dobar dio programa smišlja i »po putu« kroz godinu.

Jedan od primjera takvog povezivanja je projekt »O Razumijevanju Raznolikosti«, u kojem je Punktum ove godine sudjelovao s Udrugom Lončari, Vizura Aperta i Klubom studenata ALU Zagreb. U sklopu umjetničke rezidencije u Gornjem Karinu mladi autori i studenti umjetničkih akademija i srodnih studija razvijali su projekte polazeći od lokalne baštine, ornamentike te identiteta Bukovice i podvelebitskog kraja, a održan je i otvoreni dijalog sa sudionicima.

Taj princip vidi se i u načinu na koji Punktum funkcionira iznutra. Nekolicina članova koja vodi Knjigozemsku ujedno su prijatelji, a granica između druženja, održavanja prostora i osmišljavanja programa često gotovo da ne postoji.

– Cijelo ljeto smo piturali zidove, sređivali, čistili i družili se, pa smo se usput i dogovarali oko programa i bacali ideje. »Ekipa« je poprilično šarena, svatko od nas ima svoje interese, pa mozaično slažemo program. Odluke donosimo zajednički, svatko kaže svoje mišljenje. Uigrani smo i dobro se slažemo, pa je stvarno jednostavno dogovoriti se, objašnjava Ema.

Ni poslovi nisu strogo podijeljeni. Osoba koja predloži određeni program uglavnom preuzima komunikaciju s gostom i veći dio organizacijske logistike, dok ostali uskaču gdje je potrebno.

– Rekla bih da svi radimo sve, ovisno o programu. Kroz godine se proširio krug ljudi koji aktivno posjećuju i sudjeluju u programu Knjigozemske i svi su uvijek spremni »dati ruku« kad treba, ističe dopredsjednica Punktuma.

Granica ipak postoji

Širina interesa ljudi koji stoje iza prostora znači i širok raspon programa. Uz različite oblike umjetnosti, Knjigozemska otvara prostor sociologiji, antropologiji, etnologiji, psihologiji, edukativnim sadržajima, ali i aktivističkim temama. Programska otvorenost, međutim, ne znači da je kriterij jednostavno – sve može.

– Rekla bih da je ključan generalni koncept programa. Uvijek se trudimo da je to kvalitetno. Često smo usmjereni i na lokalnu zajednicu, trudimo se podržati »domaće« umjetnike i ljude koji se bave nečim što smatramo zanimljivim i vrijednim spomena. Ponekad tu bude i aktivističkih tema, u svrhu stvaranja prostora za razgovor i međusobno razumijevanje. Senzacionalizam i šund nikad nisu bili dobrodošli.

Sloboda malog nezavisnog prostora dolazi, međutim, s drugom stranom priče – ograničenim resursima. U Knjigozemskoj nema ulaznica ni komercijalnog programa. Rad Punktuma je neprofitan, programi su besplatni, a ljudi koji ih stvaraju rade volonterski.

Nitko ne gleda zaradu

Ema upravo u tome vidi jednu od ključnih vrijednosti prostora.

– Ono što je najbitnije od svega je da su ljudi spremni doprinijeti. Svi suradnici, gosti i prijatelji sudjeluju u stvaranju programa jer smatraju da je to način doprinošenja lokalnoj sceni nezavisne kulture. U tom trenutku, nitko ne gleda financijsku dobit. Sav rad Udruge Punktum je neprofitan, a sve što se održava u Knjigozemskoj je besplatno. Svi koji sudjeluju u kreiranju programa i održavanju prostora čine to isključivo volonterski i svojom dobrom voljom.

Takav model ograničava ono što se može napraviti, ali istodobno određuje identitet Knjigozemske. Za Emu činjenica da su brojni ljudi spremni uložiti vlastito vrijeme bez financijske koristi pokazuje koliko im je važno da takvo mjesto postoji.

Nezavisnost donosi i slobodu koju je ponekad teško pronaći unutar većih kulturnih sustava. Knjigozemska zato nije samo mjesto vlastitih programa, nego i susreta ljudi i inicijativa sa zadarske nezavisne scene.

– Zadar nema neku ni veliku ni snažnu scenu nezavisne kulture, tako da se dobra većina ljudi unutar tog svijeta već poznaje. Ali bez obzira na to, mislim da je potrebno imati takav prostor gdje se može slobodno pristupiti i povezivati s raznim ljudima sličnih interesa. Na taj način nastaju kreativne ideje i suradnje koje omogućuju da ta nezavisna scena »gura« naprijed.

»Snađi se kako znaš«

Problem, smatra Ema, nije samo u nedostatku novca ili prostora. Iza njega vidi širi odnos prema alternativnoj i nezavisnoj kulturi.

– Moj dojam je da generalno postoji određeni animozitet prema samom pojmu »nezavisna scena« ili »alternativna kultura« i da je to jedan od temeljnih problema koji nadalje utječe i na vidljivost i broj ljudi spremnih sudjelovati ili pokrenuti nešto.

Nezavisnoj kulturi, dodaje, često se posvećuje manje pozornosti zbog nerazumijevanja ili nedovoljnog poznavanja onoga što ona zapravo jest. Istodobno se i sama scena naviknula funkcionirati bez velike potpore.

– Možda je to upravo zato što se dobar dio nezavisne scene navikao funkcionirati po principu – »snađi se kako znaš«, upravo zato što nedostaje dovoljno podrške. Što se tiče prostora i novaca, to je uvijek faktor o kojem se može pričati. Novac naravno omogućuje bogatiji program, a mislim da mi trenutno u gradu niti nemamo nezavisnu inicijativu koja bi takve projekte digla na, nazovimo to, višu razinu.

Ipak, ne želi zaključiti da nezavisne scene u Zadru nema. Kao još jedan primjer DIY pristupa izdvaja Nigdjezemsku, a rješenje vidi u jačem povezivanju postojećih ljudi i inicijativa.

Darkroom usred prostora

Dok se o dugoročnom položaju nezavisne kulture može raspravljati, nova sezona Knjigozemske već traje. Jedna od njezinih konstanti je Analogna fotosekcija Bonaca, čiji se članovi sastaju svake srijede. Fotografija ondje ne ostaje samo tema razgovora – u prostoru postoji i darkroom u kojem sami razvijaju filmove.

– Ljudi navrate sa starim analognim fotoaparatima koje pronađu na tavanu, pa donesu raspitati se. Ima dosta ljudi zainteresiranih za to u našem gradu, svake godine redovito organiziramo nekoliko izložbi fotografija, ističe Ema.

Tijekom listopada održat će i radionicu analogne fotografije, od osnova kadriranja i umjetničke fotografije do razvijanja filma i tehničkih detalja. U planu su i radionice cijanotipije, slušaone, večeri poezije i filma te nove izložbe.

Najvažniji datum ove sezone ipak stiže u studenome. Punktum tada u Knjigozemskoj obilježava deset godina djelovanja, čemu će posvetiti višednevni program.

– Za svakog se, vjerujem, može pronaći po nešto. Sve aktualnosti mogu se pratiti na našim društvenim mrežama, instagramu i facebooku (@Knjigozemska), dodaje Ema.

Deset godina poslije

Ambicija za sljedeće desetljeće pritom nije pretvoriti Knjigozemsku u nešto veće i institucionalnije, nego proširiti zajednicu koja se oko nje stvorila. Punktum želi razvijati suradnje s lokalnim i međunarodnim umjetnicima, nastaviti povezivanje sa Sveučilištem u Zadru te više uključiti studente i mlađe generacije u stvaranje kulturnih i društvenih sadržaja.

– Želimo stvoriti mjesto susreta i razgovora koje će djelovati kao svojevrsno žarište nezavisne scene u našoj lokalnoj zajednici. Uvijek volimo naglasiti kako je Knjigozemska prostor otvoren za sve, pa i ovim putem pozivam sve zainteresirane da posjete Knjigozemsku i pronađu nešto za sebe!, poručuje Ema.

Možda je upravo u tome najjednostavnije objašnjenje prostora koji je na početku bilo tako teško definirati. Deset godina nakon njegova nastanka, Knjigozemska nije postala samo zbroj izložbi, promocija, radionica, koncerata i razgovora koji su se ondje održali. Njezinu priču jednako čine ljudi koji pituraju zidove prije početka sezone, oni koji donesu stari fotoaparat pronađen na tavanu, gosti koji program odrade bez računice o zaradi i slučajni prolaznici koji zastanu pred otvorenim vratima i pitaju: »Je li ovo kafić?«