Rektor zadarskog Sveučilišta: 'Na nekim odjelima ima više nastavnika nego studenata!'

Sveučilište u Zadru danas ulazi u novu akademsku godinu s novim studijem Mehatronike i robotike, povećanom upisnom kvotom na Logopediji i nešto većim brojem brucoša nego lani. Istodobno, pred njim su pitanja koja sve snažnije opterećuju sustav visokog obrazovanja: što učiniti sa studijima na kojima godinama nema dovoljno studenata, kako brže odgovoriti na potrebe gospodarstva i kako očuvati kvalitetu nastave u vrijeme sve raširenije uporabe umjetne inteligencije.

Reducirane kvote

O tim izazovima u razgovoru za Zadarski list govori rektor Josip Faričić, koji je u trećoj godini rektorskog mandata, a za nekoliko dana završava i mandat predsjednika Rektorskog zbora. Smatra da akademska zajednica i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih moraju brže pronalaziti rješenja za programe koji više nisu održivi, ali i pojednostavniti postupke pokretanja novih studija, bez snižavanja kriterija njihove kvalitete.

– Više od dvije trećine naših studenata nije iz Zadra. Snažno smo središte koje privlači studente iz cijele Hrvatske pa se svojim studijskim programima želimo izdvajati, a ne slijediti utabane putove većih sveučilišta. Ove godine imamo nekoliko postotaka više upisanih brucoša nego prethodne, kaže Faričić, dodajući kako su psihologija, ekonomija, rani i predškolski odgoj te razredna nastava i dalje su među najpopularnijim zadarskim studijima.

Na drugom su kraju ljestvice agronomija i brojni humanistički programi, osobito filološki, koji se s manjkom interesa suočavaju i drugdje u Europi i svijetu.

– Engleski jezik polako istiskuje druge svjetske jezike u svakodnevnoj i profesionalnoj komunikaciji. Učenici sve manje čitaju i pisana književna riječ sve ih manje intrigira, što već godinama pokazuju i rezultati državne mature. S organizacijskog aspekta to nam predstavlja velik problem jer se u krajnjoj mjeri govori o mogućem gašenju studijskih programa, a time i radnih mjesta, upozorava rektor, koji se ne protivi gašenju studija kao krajnjoj mjeri u slučaju njihove dugogodišnje neodrživosti i organizacijske nefleksibilnosti. Ipak, ističe da prestanak upisa i potpuno ukidanje programa nemaju iste posljedice.

– Na razini Rektorskog zbora i u razgovorima s Ministarstvom razmotrili smo sve opcije, od gašenja do preustroja i rjeđih upisa. Namjera je postupno reducirati ili ukidati programe na kojima godinama nema studenata ili su njihove teme doista društveno i gospodarski irelevantne. U prvoj fazi prestalo bi se s upisima, ali se studij ne bi brisao iz Upisnika studijskih programa. Potpuno brisanje dugoročno bi moglo biti kontraproduktivno jer bi, u slučaju ponovnog interesa maturanata, ustanove morale ponavljati postupak dobivanja inicijalne akreditacije, koji je ionako predug i birokratski složen, objašnjava Faričić.

Jedna je od mogućnosti i smanjenje upisnih kvota kako one ne bi prikazivale kapacitet ustanove koji u stvarnosti ne postoji. Sveučilište u Zadru već ih je reduciralo na oko 15 sastavnica, odnosno na približno 30 studijskih programa. Na pojedinim su studijima, međutim, kvote povećane. Logopedija, koja ulazi u drugu godinu izvođenja, upisala je 30 studenata, deset više nego lani. Novi studij Mehatronike i robotike u prvoj godini nije popunio kvotu.

– Smatramo da je razlog tomu što smo dopusnicu dobili neposredno prije polaganja ispita državne mature, što je dijelu maturanata ograničilo mogućnost izbora. Očekujemo da novi studenti budu pronositelji dobrog glasa o kvaliteti tog programa. Logopedija se pokazala vrlo uspješnom, kako među studentima tako i među nastavnicima, kojima je dosadašnje iskustvo potvrdilo da je osmišljeni put bio ispravan, ističe Faričić.

Improviziranje

Interes za zadarsku Logopediju nije opao ni nakon što je pri Sveučilištu u Splitu otvoren taj studij kao dislocirana točka Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba. Zadarsko sveučilište, smatra rektor, u nešto je boljoj poziciji kada je riječ o nastavničkom kadru.

– Već njegujemo kolegije koji su sastavni dio obrazovanja logopeda, pa smo se mogli osloniti na nastavnike iz područja psihologije, pedagogije i neuroznanosti. Novim zapošljavanjima želimo postupno stvoriti bazu znanstvenika s kvalifikacijama za rad na Sveučilištu, osobito zato što je u Hrvatskoj malo stručnjaka s doktoratom znanosti iz logopedije. To je dulji put, ali vjerujemo da će u konačnici biti kvalitetno i održivo rješenje za budućnost studija, kaže Faričić.

Manjak studenata, napominje, sam po sebi nije dovoljan razlog za ukidanje pojedinih programa. Uz radna prava nastavnika, treba uzeti u obzir i znanstvenu djelatnost te potrebe obrazovnog sustava i gospodarstva.

– S reprezentativnim sindikatom i Ministarstvom želimo razraditi model prema kojem bi se od profesora, u izostanku studenata, tražio veći angažman u znanstvenom području. Ako ne bi ostvarili dodatni iskorak dokaziv konkretnim ishodima, slijedilo bi upozorenje, a u krajnjem slučaju i izlazak iz sustava osoba koje ne rade u nastavi i nisu znanstveno produktivne. S druge strane, ako nema potrebe za nastavom, nakon umirovljenja profesora njihova bi se radna mjesta preraspodijelila unutar sustava onima kojima su doista potrebna, pojašnjava Faričić.

Studij klasične filologije, kaže, opstaje na jedva održivom minimumu. Studenata je malo i na nacionalnoj razini, ali ostaje obveza obrazovanja nastavnika za srednje škole.

– Na toj je studijskoj grupi više nastavnika nego studenata, ali svaki nam je student iznimno važan jer uskoro ne bi imao tko predavati latinski, koji je obvezan u gimnazijama i mnogim strukovnim školama. I agronomija se godinama bori s manjim interesom, a o njoj ovisi naša gospodarska i poljoprivredna opstojnost. Toj grani trebaju mladi stručnjaci, ne samo kako bismo mogli jesti domaće proizvode nego i kako bi sustav bio ekološki i financijski održiv te utemeljen na najnovijim tehnologijama, naglašava.

Poljoprivreda, dodaje, ne podrazumijeva samo korištenje nacionalnih prirodnih resursa nego i proizvodnju zdrave, etički proizvedene hrane iz provjerenih izvora. Sličan nesrazmjer između interesa studenata i potreba društva vidi i na nastavničkim smjerovima matematike, fizike i kemije na vodećim hrvatskim prirodoslovnim fakultetima.

– To već ima posljedice u obrazovnom sustavu. U nastavi sudjeluju profesori inženjeri i učitelji koji su tijekom studija djelomično imali zastupljene matematičke sadržaje, a u pojedinim slučajevima i posve nestručne zamjene. Škole se ne mogu zauvijek oslanjati na improviziranje. Valja priznati da se sustav visokog obrazovanja nedovoljno brzo prilagođava tržištu rada. Za potrebama gospodarstva kaskamo prvenstveno zbog birokracije koja prati otvaranje studija ili izmjene programa, smatra rektor.

Godine priprema

Za dobivanje inicijalne akreditacije za izvođenje studija, navodi Faričić, u prosjeku je potrebno i više od godine dana. Tome prethode opsežne pripreme, što su na zadarskom Sveučilištu iskusili pri osnivanju Logopedije te Mehatronike i robotike.

– Uz snažno zalaganje djelatnika, nekoliko smo godina potrošili na pripreme i izradu potrebne dokumentacije kako bismo uopće došli do postupka inicijalne akreditacije. Kriteriji se ne smiju snižavati, ali procedure koje traju više od godine dana treba ubrzati i maksimalno pojednostavniti. Organiziramo složene, a nepotrebne postupke kao da oni sami studiju daju na značenju i važnosti. Pri osnivanju dvaju novih studija više od pola posla morali smo obavljati na isti način, odnosno nepotrebno sadržajno ponavljati, upozorava rektor.

Sveučilište u Zadru priprema i novi studijski program koji bi interdisciplinarno razmatrao umjetnu inteligenciju, a izvodio bi se na Odjelu za primijenjene komunikacijske znanosti.

– Prateći društveno-gospodarske promjene i postojeće stanje u visokom obrazovanju, pristupili smo pripremi programa kojim želimo otvoriti nove okvire i modele razmišljanja o tom globalno izazovnom fenomenu. Na elaboratu se već radi, pa bismo postupak inicijalne akreditacije mogli pokrenuti za otprilike godinu dana, najavljuje rektor.

Prostor nije samo razvojni resurs

Senat Sveučilišta u Zadru usvojio je Izjavu o prostoru kao zajedničkoj vrijednosti i odgovornosti, kojom upozorava da se prostor ne smije promatrati isključivo kroz gospodarsku vrijednost i interese pojedinih korisnika. Posebno se ističe potreba odgovornog planiranja, zaštite obale, otoka i mora te uključivanja stručnjaka i javnosti u odlučivanje. Sveučilište poručuje da razvoj i izgradnja jesu potrebni, ali ne po cijenu trajne degradacije prostora i smanjenja kvalitete života budućih naraštaja.

Dok pripremaju studij posvećen umjetnoj inteligenciji, na Sveučilištu se već suočavaju sa zloupotrebom tih alata u studentskom radu. Usvojena je stoga Politika etičke uporabe umjetne inteligencije, a Faričić kaže da se i osobno često susreće s njezinim prekomjernim korištenjem u izvršavanju studentskih obveza.

– Od neuobičajene sintakse i leksikona neprimjerenog mladima do fraza koje nadilaze njihovo poznavanje teme i izmišljene literature, susrećemo se sa svime, kaže naš sugovornik i napominje da zbog toga dodatnu pozornost treba posvetiti usmenom predstavljanju seminarskih i obrani diplomskih radova. Upravo se tada, objašnjava, može uočiti raskorak između znanja studenta i sadržaja koji je predao te provjeriti u kojoj mjeri razumije vlastiti rad.

– Niska razina elokventnosti, oskudan stil izražavanja i izostanak uzročno-posljedičnih veza tijekom usmenog izlaganja profesorima su jasan znak da određeni rad nije studentovo, već djelo umjetne inteligencije. Prema mojem subjektivnom dojmu, današnji su studenti emocionalno nezreliji od prethodnih generacija. Obrazovni sustav suočava se s istim problemima od osnovne škole do sveučilišta. Oslanjanje na minimalno zahtjevne i lako dostupne digitalne sadržaje za brzo učenje vidi se na svim obrazovnim razinama, govori Faričić.

Novi prostori

Dio mladih, smatra rektor, na studij dolazi nedovoljno spreman za izazove akademskog života, uz slabije opće znanje i poteškoće u pisanom i usmenom izražavanju. Nove generacije nose i teret socijalnih i emocionalnih teškoća, zbog kojih podrška studentima postaje sve važniji dio rada Sveučilišta.

– Putem Studentskog savjetovališta nastojimo pomoći u problemima koji još nisu eskalirali, konkretnim aktivnostima i savjetima. Kada psihičko stanje studenta nadilazi naše ovlasti, usmjeravamo ga na odgovarajuće adrese, osobito kada je potrebna specijalistička liječnička pomoć. Jačanje institucionalnih kapaciteta za podršku mladima, posebno osnivanjem Centra za mentalno zdravlje mladih, što godinama predlažu i podupiru naši kolege profesori, uvelike bi pridonijelo zdravom i poticajnom okruženju za ljude koji su na životnoj prekretnici, ističe.

Sveučilišno okruženje, dodaje, mora se izdići iznad koncepta homo technicusa te uz prirodoslovna, tehnička i srodna područja jednako vrednovati humanističke i društvene znanosti.

O kandidaturi za još jedan rektorski mandat, kaže, zasad ne razmišlja. Uz reviziju studijskih programa, u idućem će razdoblju nastaviti raditi na trima infrastrukturnim projektima kojima bi se trebala ublažiti prostorna potkapacitiranost Sveučilišta.

– Prvi je izgradnja objekta za STEM odjele i novoga studentskog doma na Novom kampusu, između starog i novog studentskog doma. Drugi je izgradnja sveučilišne zgrade Citadela nova na preostalom neuređenom dijelu kompleksa nekadašnje Tehničke škole, za potrebe Centra za projekte i Centra za strane jezike. Treći je plan uređenja sveučilišnog otočnog kampusa na Molatu, navodi Faričić.

Organizacijski loše osmišljeni projekti

Prilikom osmišljavanja novih programa, ističe, treba voditi računa i o tome što već nude druge ustanove. Osnivanje veleučilišta u manjim gradovima trebalo je pridonijeti njihovoj intelektualnoj i demografskoj revitalizaciji, ali ta namjera, prema njegovoj ocjeni, nije ispunila očekivanja. Programi su se često temeljili na onima velikih sveučilišta, umjesto na potrebama lokalnoga gospodarstva.

– Dualni sustav sveučilišta i veleučilišta često je rezultirao osnivanjem stručnih studija čiji su istovrsni pandani već postojali na sveučilišnoj razini, nerijetko na relativno maloj udaljenosti. Umjesto toga, veleučilišta su trebala biti bliža i korisnija svojem lokalnom gospodarstvu. Na primjeru kninskoga, a vrlo vjerojatno i gospićkog veleučilišta, pokazalo se da je riječ o fiskalno neodgovornim i organizacijski loše osmišljenim projektima. Sve to upućuje na potrebu razboritog i komplementarnog osmišljavanja novih programa kako bi se izbjeglo preklapanje među ustanovama, ocjenjuje Faričić.