Napravio je revoluciju kakvu nije napravio ni slavni prethodnik

Dugo vremena nisam radio kao glavni trener. Kad sam prvi put vidio Raphinhu, rekao sam: ‘Wow, kakav igrač.’ Nimalo me ne iznenađuje ono što radi jer je jedinstven igrač. Isto kao i Lamine. I Lamine je nevjerojatan. Ali Raphinha ima tu dinamiku, ima sve što odgovara načinu na koji želimo igrati. I zato je to dobro. Danas se također moglo vidjeti da je završno dodavanje gotovo uvijek bilo savršeno. Zato može zabijati golove i zbog toga sam jako sretan, neskromno je rekao trener Barcelone Hansi Flick nakon hat-tricka Brazilca u gostima protiv Seville, što mu je bio drugi ‘trogodak’ u samo nekoliko dana. Ispada kao da se Raphinha ‘sam’ stavio u vrh napada, ali odluka je bila samo Hansijeva, koji je nakon odlaska Lewandowskog i Ferrana Torresa ostao bez prave devetke.

Na kraju prijelaznog roka doveden je Gabriel Jesus, ali on ni u Arsenalu nije bio prva opcija, stoga se čini kako je Nijemac na vrijeme procijenio da će Raphinhu prekomandirati u sredinu kaznenog prostora. Rezultat? Dvanaest golova za Raphinhu u La Ligi, 7 za Yamala, sveukupno 31 za Barcelonu. Za jasniju sliku, recimo samo da je madridski Real do sada u španjolskom prvenstvu zabio 18 golova u 7 utakmica, a Blancosi su drugi na ljestvici po broju postignutih pogodaka.

Bez zadrške možemo reći da je Hansi Flick napravio veću revoluciju u Barceloni nego hvaljeni Pep Guardiola, koji je od Franka Rijkaarda naslijedio jezgru španjolske reprezentacije, šampionske Španjolske s Eura 2008., a tu su još bili najbolji igrač svijeta Lionel Messi, ubojiti Samuel Eto’o, Yaya Toure, Thierry Henry… Naravno, Pep je sve podignuo na veću razinu, na kraju krajeva njegova je odluka da Messija stavi u napad, pa da promovira Busquetsa i Pedra u prvotimce, ali Flicka nije dočekala momčad koja je prvi favorit za europski naslov. Doduše, dobre mu je temelje ostavio Xavi, koji je vjerovao produktima iz La Masie – Yamalu, Ferminu i Cubarsiju, ali Flick je još više gurao mlade Katalonce. Ove sezone je novi eksponat Xavi Espart, koji je ušao u podmazani obrambeni stroj. Priča za sebe je i visoko postavljena linija, koju nitko na svijetu ne drži toliko duboko kao Flick, ali možda je ona i glavni razlog zašto Barcelona još nije prekinula crni europski niz koji traje još od 2015. Crna je možda ‘teška’ boja, jer je Barcelona igrala polufinala 2019. i 2025., ali Katalonci su teško stradavali na nekim europskim gostovanjima. Visokim rezultatima su ih razbijali Liverpool, Roma, Juventus, PSG i Bayern, još tijekom ere Lea Messija i Luisa Suareza, dok su pod Flickom dva puta dosta jeftino izbačeni od Intera i Atletico Madrida. Zbog poraza protiv Intera u Milanu, Flick bi se trebao baš ‘gristi’, jer su njegovi momci imali Nerazzurre na podu nakon velikog preokreta, a onda su primili gol koji se ne prima u sudačkoj nadoknadi. Istina, Acerbi se othrvao naletima Barcinog stopera, ali sve se to moglo prevenirati punjenjem kaznenog prostora svojim ‘dresovima’.

Atletico je također nalazio rupe u obrani, najčešće dugim loptama, a svakako bi ove godine Barcelona trebala biti pragmatičnija, makar u zadnjim fazama Lige prvaka.

– Ljudi uvijek govore: visoka linija, linija! Ali nije stvar u tome. Nije važno koliko visoko igramo, niti koji su igrači u zadnjoj liniji. Važno je kako vršimo pritisak. Ako dobro pritišćemo protivnika, visoka linija funkcionira. Ako ne, protivnik nas lako može probiti loptama iza naših leđa, istaknuo je ove godine Flick, odbacivši tvrdnje o suicidalnoj taktici koja se lako probija. No što god govorio na presicama, svjestan je Flick da će morati povući ručnu u određenim situacijama. To je radio i Pep Guardiola s Manchester Cityjem u Treble sezoni. Građani su protiv Intera u finalu bili ti koji su pazili na svaki korak, znajući da bi se greška mogla skupo naplatiti. Možda je Pep mogao i ranije donositi nepopularne poteze, a ne smije ih se libiti ni Flick. Sigurni smo da ne želi da se njegovu Barcelonu smatra najboljom momčadi u povijesti koja nije osvojila Ligu prvaka. Želi nešto suprotno – slavu i pehar Ušatog trofeja.