U Biogradu predstavljen Zbornik o više od tisuću godina benediktinske baštine

U župnoj crkvi sv. Stošije u Biogradu na Moru predstavljen je Zbornik radova „Vrijeme, prostor i duhovnost – benediktinsko monaštvo i njegovo nasljeđe“, koji donosi pregled više od tisuću godina povijesne, duhovne, kulturne, umjetničke i arheološke baštine benediktinskog monaštva.

Zbornik su predstavili prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i prof. dr. sc. Tomislav Galović s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o izdanju nastalom nakon međunarodnog znanstvenog skupa održanog 17. rujna 2020. na Sveučilištu u Zadru, organiziranog povodom 11 stoljeća prisutnosti benediktinki u samostanu sv. Marije u Zadru.

Zbornik ima 472 stranice, a uredili su ga Ivan Bodrožić i Darko Rapić. Od 26 izlaganja sa znanstvenog skupa u publikaciji je objavljen 21 rad, među kojima je njih 12 posvećeno povijesno – umjetničkim temama. Autori iz Hrvatske i Italije različitim znanstvenim pristupima obrađuju benediktinsku baštinu, od teologije i povijesti do umjetnosti, arheologije, književnosti i glagoljske tradicije.

Bodrožić je tijekom predstavljanja istaknuo kako benediktinsko monaštvo nije samo dio prošlosti, već može ponuditi odgovore i na izazove suvremenog društva. Posebno je govorio o Benediktovu pravilu – Moli i radi, ravnoteži molitve i rada, stabilnosti mjesta te važnosti gostoprimstva.

– Benediktinsko monaštvo kvalitetno je odgovorilo na društvene izazove na zapadu Europe od 5. stoljeća nadalje, iz kojega se može učiti i danas. Susrećemo se s istim izazovima kao i oni u svoje vrijeme, rekao je Bodrožić.

Govoreći o benediktinskoj duhovnosti, naglasio je i pojam stabilitas loci, odnosno vezanost redovnika uz mjesto u kojem žive. Prema njegovim riječima, benediktinci su kroz svoju dugotrajnu prisutnost stvarali kulturna, duhovna i društvena središta koja su ostavila snažan trag u europskoj povijesti.

Posebno mjesto u predstavljanju zauzela je hrvatska benediktinska baština. Tomislav Galović istaknuo je kako je upravo 11. stoljeće bilo svojevrsno zlatno doba benediktinaca na hrvatskom prostoru. U tom su razdoblju osnivani i obnavljani brojni muški i ženski samostani, među ostalima u Biogradu, Zadru, Trogiru i Splitu.

Galović je podsjetio i na pojam – benediktinska Hrvatska, kojim je povjesničar don Ivan Ostojić opisao razdoblje snažne prisutnosti benediktinskog monaštva na hrvatskom prostoru.

– Benediktinska baština u Hrvata je velika, od Istre do Boke kotorske, Slavonije, Srijema, Baranje i Zagrebačke nadbiskupije. Pripadamo zapadnoj Europi jer su nas benediktinci usmjerili u tom pravcu, istaknuo je Galović.

Benediktinski samostani tijekom stoljeća nisu bili samo mjesta molitve. Razvijali su se u važna kulturna i gospodarska središta, čuvali knjige i rukopise, razvijali umjetnost i obrazovanje te imali značajnu ulogu u očuvanju kulturne baštine.

Posebnost hrvatske tradicije predstavlja i glagoljaška baština. Hrvatski benediktinci koristili su glagoljicu i bogoslužje na staroslavenskom jeziku, a njihova pisana baština danas predstavlja važan dio hrvatske kulturne povijesti.

U Zborniku se obrađuju brojne teme povezane sa zadarskim benediktinkama i samostanom sv. Marije, benediktinskim samostanima na širem zadarskom području, glagoljskom tradicijom, predromaničkom skulpturom, sakralnom arhitekturom, prehrambenim navikama i asketskom praksom, ali i odnosom benediktinske duhovnosti prema suvremenom društvu.

Galović je posebno podsjetio na povijesnu važnost Biograda, u kojem su djelovala dva velika benediktinska samostana – muški samostan sv. Ivana Evanđelista i ženski samostan sv. Tome.

Predstavljanje Zbornika održano je u sklopu programa Dani sv. Šime. Prigodne pozdrave uputili su don Damir Šehić, koji je organizirao predstavljanje, i biogradski župnik don Dario Tičić.

Zbornik “Vrijeme, prostor i duhovnost – benediktinsko monaštvo i njegovo nasljeđe” tako okuplja rezultate znanstvenog skupa posvećenog jednoj od najvažnijih sastavnica europske i hrvatske duhovne i kulturne baštine te podsjeća na snažan trag koji su benediktinci kroz stoljeća ostavili i na zadarskom i biogradskom području.