Zadarske plaće ispod državnog prosjeka, čak 18% manje od zagrebačkih!

Prosječna neto plaća u Hrvatskoj u drugom tromjesečju 2026. godine iznosila je 1.553 eura, dok je zaposlenima u Zadarskoj županiji prosječno isplaćeno 1.462 eura. Zadarska plaća tako je bila 91 euro, odnosno šest posto, niža od nacionalnog prosjeka, dok je razlika u odnosu na Zagreb narasla na čak 318 eura mjesečno.

Porasle plaće

Prosječna zagrebačka neto plaća dosegnula je 1.784 eura, što znači da je zaposleni u Zadarskoj županiji za isti mjesec raspolagao s gotovo petinom manjim iznosom. Na godišnjoj razini razlika doseže 3.816 eura, odnosno više od dvije i pol prosječne zadarske plaće. Podaci još jednom potvrđuju snažnu koncentraciju najbolje plaćenih poslova, državnih i javnih institucija, uprava velikih tvrtki te visokoprofitabilnih djelatnosti u glavnom gradu.

Ipak, Zadarska županija nije pri dnu hrvatske ljestvice. S prosjekom od 1.462 eura zauzela je osmo mjesto među županijama i Gradom Zagrebom, dakle nalazi se u gornjoj polovici. Iznad hrvatskog prosjeka, osim Zagreba, bile su još samo Zagrebačka županija s prosječnom plaćom od 1.583 eura te Primorsko-goranska županija s 1.564 eura. Na drugom kraju ljestvice ponovno se našla Virovitičko-podravska županija, u kojoj je prosječna neto plaća iznosila 1.373 eura, čak 411 eura manje nego u Zagrebu.

Plaće su u odnosu na drugo tromjesečje 2025. porasle u svim županijama, a nacionalni prosjek rasta iznosio je 7,5 posto. Najveće povećanje, od 8,9 posto, zabilježeno je u Krapinsko-zagorskoj županiji, dok su najmanje stope rasta, po 6,8 posto, ostvarene u Ličko-senjskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Zadarska županija, s rastom od 7,1 posto, ponovno se našla ispod državnog prosjeka. Plaće, dakle, rastu, ali nedovoljno brzo da bi se smanjio zaostatak za razvijenijim dijelovima zemlje.

Nešto povoljnije izgleda kretanje unutar samog tromjesečja. Od travnja do kraja lipnja prosječna neto plaća u Hrvatskoj povećana je za samo jedan euro, dok je u Zadarskoj županiji porasla za 18 eura. Ostane li takvo kretanje trajno, a ne samo posljedica ulaska u turističku sezonu i povećane potražnje za radnicima, zaostatak bi se mogao početi smanjivati.

Kod bruto plaća odnosi su gotovo jednaki. Državni prosjek u drugom tromjesečju iznosio je 2.181 euro, u Zagrebu 2.604 eura, a u Zadarskoj županiji 2.015 eura. Bruto plaće na nacionalnoj su razini rasle 8,6 posto, dakle brže od neto plaća. Razlika između bruto i neto iznosa u Zadarskoj županiji bila je 553 eura, dok je u Zagrebu dosegnula 820 eura. Te razlike ne treba izravno poistovjećivati s pojedinačnim poreznim opterećenjem jer konačan neto iznos ovisi o osobnim odbicima, mjestu prebivališta i drugim okolnostima, ali pokazuju da rast bruto troška rada ne završava u cijelosti na računima zaposlenih.

Podaci se odnose na razdoblje ulaska u vrhunac turističke sezone, kada zaposlenost u Zadarskoj županiji doseže najviše razine. Međutim, velik broj sezonskih radnih mjesta sam po sebi ne podiže prosjek plaća. Upravo suprotno, djelatnost smještaja te pripreme i usluživanja hrane tradicionalno pripada slabije plaćenim dijelovima gospodarstva.

Oslonjeni na turizam

Prosječna neto plaća u Hrvatskoj u lipnju iznosila je 1.555 eura, dok je u smještaju i ugostiteljstvu bila 1.259 eura, gotovo 300 eura ili 19 posto niža. S druge strane, najviša lipanjska plaća isplaćena je u zračnom prijevozu i iznosila je 2.330 eura, a najniža u proizvodnji odjeće, samo 988 eura. Struktura zadarskoga gospodarstva, snažno oslonjena na turizam, ugostiteljstvo, trgovinu i sezonske poslove, zato nudi barem dio objašnjenja zašto županija, unatoč snažnoj gospodarskoj aktivnosti tijekom ljeta, ostaje ispod hrvatskog prosjeka.

Pritom valja imati na umu da prosječna plaća ne opisuje primanja većine zaposlenih. Medijalna neto plaća u Hrvatskoj u lipnju iznosila je 1.345 eura, čak 210 eura manje od prosječne, što znači da je polovica zaposlenih primila taj iznos ili manje. Prosjek podiže manji broj vrlo visokih plaća, a upravo su takva radna mjesta najvećim dijelom koncentrirana u Zagrebu.

Zadarska županija, dakle, nije među najslabije plaćenim dijelovima Hrvatske, ali ni osmo mjesto ne mijenja ključnu činjenicu: prosječni zadarski zaposlenik svakog mjeseca dobiva 91 euro manje od hrvatskog i 318 eura manje od zagrebačkog prosjeka. Turistička sezona može povećati broj zaposlenih i ukupnu masu isplaćenih plaća, ali bez većeg udjela bolje plaćenih, stručnih i cjelogodišnjih poslova teško će zatvoriti jaz prema Zagrebu i gospodarski snažnijim županijama.