Stiže novi neočekivani udar na ribare: 'Kako ćemo opstati? Pokažite znanstvenu podlogu za zabranu'

Na uobičajeni način, na konferenciji za novinare, prije nekoliko dana ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić, predstavio je prijedloge novih podzakonskih dokumenata što su upućeni u postupak javnog savjetovanja. Dva su iz sektora poljoprivredne proizvodnje, a treći je iz područja ribarstva. Vjerujem da su poljoprivredni pravilnici dobro prihvaćeni od strane ratara, oni omogućuju dobivanje određenih financijskih potpora, odnosno povećanje iznosa postojećih. Ribarski, kao i obično, već samom najavom izazvao je reakcije s terena, iz ribarske baze. Smatram, opravdane.

Na javno savjetovanje ministarstvo je uputilo prijedlog odluke o prostornom i vremenskom ograničenju ribolovnog napora kod obavljanja gospodarskog ribolova na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom. Na spomen donošenja novog akta tog naziva, ribari plivaričari znaju koliko je sati, donosi im nove zabrane. Prijedlog nove odluke odnosi se na ribolovnu zonu A. Za one koji nisu duboko uronjeni u ribarstvo, a takvih nas je većina, recimo da ta zona obuhvaća akvatorij zapadne obale Istre.

Pet ribolovnih dana

Novom odlukom »predlaže se smanjenje broja ribolovnih dana sa sadašnjih 20 na 5 ribolovnih dana mjesečno po pojedinom odobrenju za ribolov plivaricom srdelarom u ribolovnoj zoni A, do početka zimskog lovostaja.« Na novinskoj konferenciji istaknuta je potreba donošenja takve mjere »zbog značajnog pogoršanja stanja stoka srdele. Prema posljednjoj procjeni, biomasa je pala na povijesno niske razine, dok je ribolovna smrtnost 2,39 puta veća od željene. Cilj je spriječiti daljnje iscrpljivanje resursa i osigurati dugoročnu održivost jadranskih stokova srdele i inćuna.« Lijepo formulirano, tako da bi novu odluku, bez čitanja njena sadržaja, smjesta potpisao svaki neutralni promatrač.

Prijedlog nove odluke ponudio je dovoljno materijala za brzu reakciju iz ribarskih krugova. Valjda istog trena nakon prve medijske objave. Kada bih napisao sve što sam čuo… Da li uistinu postoje teorije zavjere, pogodovanje određenim lobijima, ribarskim i prerađivačkim..? Prva pomisao bila mi je da će nova odluka drastično pogoditi istarske ribare plivaričare, ali i kvarnerske. Samo po pet radnih dana, odnosno noći u četiri jesenska mraka, u pravilu, najbogatija ulovima srdele na jednom od najizdašnijih područja. Gotovo redovito u to vrijeme na sjevernom Jadranu rade i mnogi ribari s područja Dalmacije. Uistinu valjani razlog za ljutnju i prosvjed.

U prijedlogu nove odluke, između ostaloga, stoji: »Odlukom se određuje ograničenje ribolovnog napora kod obavljanja gospodarskog ribolova na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom u dijelu ribolovne zone A koji nije obuhvaćen regulacijom ribolova u Pravilniku o ribolovnim mogućnostima u gospodarskom ribolovu na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom.« Javno savjetovanje, recimo i to, traje samo dva dana.

Ograničenjem ribolova u dijelu zone A proširuje se područje ranije donesenog ograničenja za istu zonu. Što ribarima uopće ostaje za normalan i nesmetani ribolov? Znam, uslijediti će odgovor: mogu raditi u ostalim ribolovnim zonama! Mogu i, vjerojatno, će raditi, jer moraju, neće brodove držati na vezu. Ali, nije to isto.

– Ovo je neočekivani udar, naišao je doslovno preko noći. Da li su ti ljudi svjesni što nam čine. Četiri glavna mjeseca praktički ne možemo raditi, o njima nam ovisi čitava poslovna godina. Poslije dolazi lovostaj, pa razdoblje skromnih ulova, pa opet lovostaj. Tek u lipnju počinje se loviti malo bolje. Kako ćemo opstati«, komentira novu odluku jedan od ribara koji se osjeća izravno pogođenim.

Znanstvena podloga

Od svih reagiranja najveću težinu ima pitanje: Neka nam ljudi iz Uprave ribarstva prezentiraju znanstvene podloge na temelju kojih predlažu ovu odluku. Njih, očito, nema! Da postoje obrazloženje bi bilo sadržajnije, ne bi se sastojalo od jedne uopćene rečenice. Ona glasi: »Prijedlog Odluke o prostornom i vremenskom ograničenju ribolovnog napora kod obavljanja gospodarskog ribolova na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom predstavlja hitnu mjeru upravljanja s obzirom na to da je prema recentnoj procjeni stanje stoka srdele u izuzetno lošem stanju.« Recentna procjena..! Što ona uopće znači, tko ju je izrekao, na osnovu čega.

U ranijim razgovorima s ribarima plivaričarima u više sam navrata slušao riječi nezadovoljstva, izrečene zbog izostanka povratnih informacija. Malu plavu ribu, te njeno stanje u našemu moru, posljednjih godina znanstvenici dosta istražuju. Mnogi od ovdašnjih ribara prihvaćali su ih na svoje brodove. Međutim, žale se ribari, nikada im nisu prezentirani rezultati tih istraživanja i prijedlozi mjera koje bi na osnovu njih trebalo donijeti. »Uvijek slušamo istu priču… Mala plava riba u Jadranu je drastično ugrožena, hitno je treba zaštititi«, govore ribari.

U donošenju ove odluke mnogo je nelogičnosti i kontradiktornosti, ističu ribari. To što je ona upućena u javno savjetovanje ništa ne znači. Ono traje dva dana, tako da primjena počinje s novim mrakom. »Srdela je odjednom ugrožena i ograničava nam se broj radnih dana u zoni A. Čudno, baš u njoj, i to na početku prvog jesenskog mraka. Odluka se donosi nakon što su u prethodnom mraku u tom akvatoriju ostvarivani bolji, pa i bogati ulovi. Čak je i kvaliteta ulovljene ribe bila dobra, bolja nego inače. Stvarno ne razumijem. Kakvo pogoršanje stanja stoka, a ostvaruju se bogati ulovi«, žali se kvarnerski ribar koji je radio u istarskom akvatoriju

Lovilo se uistinu dobro, pričaju ribari. Bilo je slučajeva da pojedini brodovi nisu digli svu ribu koju su zapasali, nisu mogli, već su dio ostavljali u moru. Stara ribarska užanca bila je da se u takvim slučajevima pozove brod koji je imao »suhu mrežu«, pa je on preuzimao dio lovine. Naši propisi danas to ne dozvoljavaju. Šteta, komentiraju ribari. Zbog visokih temperatura, kako saznajemo, bilo je i problema u transportu ribe s dalmatinskih brodova do prerađivačkih pogona. Iz tog razloga, govore nam, dobri ulovi svima nisu odgovarali.

»Gdje na posao poslije mjesečine«, pita jedan od ribara. »Planirao sam u Istru, ali što ću tamo pet dana. Tek bih našao ribu i počeo loviti, pa mijenjaj lovište. Sve će nas stjerati pod Lošinj, a to nije dobro. Bit će velika koncentracija brodova, prevelika za taj akvatorij, ribe je tamo znatno manje, a poseban je problem i dodatni trošak transport. Dalmatinski ribari u povoljnijoj su situaciji, oni iskrcavaju u Novalji. Nama ostaje Mali Lošinju, mala luka za puno brodova, pa transport cestom, trajektom, mostom…«

Tuna je najveći neprijatelj srdele

»Srdela je ugrožena, treba je zaštititi. Najveći neprijatelj jadranske srdele je tuna, a naša država od nje nas ne štiti«, žali se jedan od ribara. Opravdano se ljuti što su naše ribarske vlasti, drugu godinu za redom, našim tunolovcima dozvolile da ulovnu kvoto ostvare na Mediteranu. Da su lovili u Jadranu količina tune barem bi se malo smanjila, pojelo bi se i manje srdele.