Od neukrotivog tinejdžera do čovjeka kojem je cijeli svijet skinuo kapu

Nisam heroj, samo sam napravio ono što sam morao, bez razmišljanja, kao što bi učinio bilo tko drugi. Bio je to povijesni dan za sve nas Dance, prva utakmica Europskog prvenstva, i to na našem stadionu. Onda se dogodilo to što se dogodilo. Bio sam spreman ostati pribran, kao i svi moji suigrači. Očito je to bio trud cijele momčadi. Isto bismo napravili i da je na terenu bio protivnički igrač. To je sve. Jedino što je važno jest da je Christian sada dobro. To je jedino što je važno – rekao je danski stoper Simon Kjaer za Corriere della Sera desetak tjedana nakon što je svojom pribranom reakcijom spasio život Christianu Eriksenu.

Danski reprezentativac doživio je srčani udar na travnjaku Parkena tijekom utakmice Europskog prvenstva protiv Finske, a Kjaer je među prvima shvatio ozbiljnost situacije. Okrenuo je Eriksena na bok, započeo oživljavanje i organizirao suigrače da okruže nesretnog igrača dok mu se pružala liječnička pomoć. Potom je otrčao do Eriksenove neutješne djevojke Sabrine Kvist Jensen, koja je u suzama istrčala na travnjak, i pokušao joj pružiti riječi utjehe.

Taj herojski čin zaokružio je priču o Kjaeru kao osobi i nogometašu koji je tijekom karijere prošao duboku metamorfozu. Od stopera sklonog pogreškama i čestim promjenama klubova postao je vođa i oslonac obrane Milana i danske reprezentacije. Karakter je smirio u sutonu karijere, kada su godine, iskustvo i stotine odigranih utakmica napokon došli na naplatu.

O Kjaeru se još u tinejdžerskim danima govorilo kao o braniču budućnosti. Imao je sve potrebne tehničke kvalitete, a kada ste mladi stoper koji obećava, Serie A nameće se kao sljedeća logična destinacija. Palermo ga je potpisao još kao 18-godišnjaka, a nakon dvije godine kaljenja na Siciliji uputio se prema Bundesligi i Wolfsburgu, koji je sezonu ranije osvojio naslov njemačkog prvaka.

Kjaerovu mladost i njegove povremeno neracionalne odluke u obrani, međutim, nije trpio čelični Felix Magath. Već nakon jedne sezone poslao ga je na posudbu u Romu. Magath je poslije zakopao ratnu sjekiru s Dancem, ali Kjaer još nije uspijevao uvjeriti nogometnu javnost da je sve svoje mušice ostavio iza sebe.

Znao je imponirati nastupima, no i dalje ga je pratio glas iznimno talentiranog stopera koji se svako malo upusti u pogrešnu procjenu. Ipak, izvan sastava nije bio, kao ni poslije u Lilleu, Fenerbahčeu i Sevilli. Kao 26-godišnjak završio je u Turskoj, koja je tada uglavnom kotirala kao liga u kojoj europske zvijezde odrađuju posljednji veliki ugovor. Kjaer je ondje, međutim, profesionalno organizirao obranu, ponovno podigao svoju cijenu i osigurao povratak u jednu od liga petice, u Sevillu.

U Andaluziji je pogreške sveo na minimum. Nakon što kod Gian Piera Gasperinija u Atalanti nije dobio pravu priliku, ljubav navijača i svoj nogometni dom pronašao je u Milanu. Odabrao je broj 24, koji je dvadesetak godina ranije nosio i njegov sunarodnjak Martin Laursen, a Stefano Pioli upravo je tražio stopera njegova profila – iskusnog igrača iza kojega su bile stotine nogometnih bitaka.

Ozljede su mu na San Siru često prekidale ritam, ali svaki je put odgovorio na zahtjeve svoga trenera. Uz Danca su sazrijevali Tomori i Thiaw, kao i bekovi Calabria i Theo Hernandez. Kjaer je u Milanu pogreške eliminirao, karakter smirio i pokazao koliko godine i nagomilano iskustvo mogu promijeniti igrača.

U Milanu je završio karijeru i ondje se zadržao dulje nego u bilo kojem drugom klubu. A igrača poput njega Rossoneri danas više nemaju. Ne samo zbog kvalitete u obrani nego i zbog smirenosti, autoriteta i sposobnosti da preuzme odgovornost onda kada je najpotrebnije. I tu se vraćamo na početak priče. Na trenutak kada je pomogao Eriksenu.

Spriječio je suigrača da si u nesvijesti pregrize jezik, organizirao reprezentativce da formiraju krug oko njega dok ga je liječnička služba reanimirala i pokušao zaštititi njegovu privatnost u najtežim trenucima. Dok je nas pred malim ekranima, kao i navijače na stadionu u Kopenhagenu, obuzimao osjećaj jeze i straha, Kjaer je pokazao nevjerojatnu staloženost. Upravo je ona u tim trenucima možda bila presudna za život danske nogometne legende.

Pokušavam biti vođa momčadi izvan terena i na njemu, u svakom aspektu života, kao nogometašima i kao ljudima, kada smo zajedno. Mislim da je to jedna od najvećih privilegija koje imam u karijeri. Christiana poznajem već mnogo godina. Ima sjajnu obitelj, mnogo prijatelja i mnogo suigrača koji mu žele sve najbolje. Sve dok je on sretan i dok je njegova obitelj dobro, i ja sam sretan, rekao je Kjaer prilikom preuzimanja nagrade UEFA-e za spašavanje Eriksenova života. Zar ovo nisu riječi heroja? Zar to nije čin heroja? Ne nose svi heroji plašt. Neki nose i dres. Danski.