Ispod današnjeg Paga još živi grad kakav su poznavali naši stari

Između nepregledne mase turista koji su okupirali grad Pag, turistički vodič Ivan Šupraha natjerao nas je da pogledamo dublje u povijest ovog grada, njegove kalete i priče koje kroz povijest skriva. »Pag od onoga puta« naziv je obilaska u kojem smo sudjelovali. Koncipiran na način da kroz stare fotografije Paga usporedimo ono što je nekada postojalo i što se danas vidi, pruža jedinstvenu priliku da saznamo crtice o povijesti i životu Paga koje nisu tako dobro poznate. Kao jedan od rijetkih gradova koji ima točno poznat datum osnutka 1474. godine, nakon 30 godina izgradnje, u 15. je stoljeću bio okružen zidinama, s devet kula, šest crkava, tri samostana, petero gradskih vrata i četiri kvartira. Od starog grada Paga danas je ostala vidljiva tek crkva, koja je u međuvremenu obnovljena.

Zidine su u većoj mjeri srušene u 19. stoljeću i grad se počeo širiti. Grad i njegovi žitelji prošli su kroz brojne mijene, uspone i padove, a to je vidljivo i na samoj arhitekturi grada. Pogotovo na gradskoj luci – žili kucavici grada, kroz koju su prolazile brojne brodice, ali i sol, koja je iz Paga putovala diljem svijeta. Kula Kamerlengo u međuvremenu je od osmerokutne kule, stradale u požaru početkom 19. stoljeća, postupno izgubila svoju obrambenu namjenu da bi danas bila zgradom gradske uprave. Palača Portada, stradala u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu, bila je jedan od simbola grada. 1854. godine ruše se gradski bedemi, a od materijala grade brojne kuće na samoj rivi, pojasnio nam je Šupraha.

Ivan Šupraha

Kuriozitet iz prošlosti

Poznati paški most, izgrađen u drugoj polovini 18. stoljeća, isto je tako prošao kroz brojne promjene, kao i magazini soli, postupno građeni i dograđivani, da bi danas bili simbol jednom od najpoznatijih paških proizvoda – soli.

– 1929. godine u Pagu je napadao ogroman snijeg. Kažu da ga je bilo do visine prvog kata, što je građanima izazvalo brojne probleme, a nama je danas zanimljiv kuriozitet iz prošlosti. Gradska je riva između dva svjetska rata bila mjesto trampe i razmjene. »Vapori« – veliki parobrodi su tada plovili iz luke, grad Pag su spajali s ostatkom naše obale. Iza Drugog svjetskog rata grad je bio jako oštećen. Kaže se zato u nas da su one bombe koje nisu pale na Zadar potrošene u Pagu, dodao je Šupraha.

70-ih se godina prošlog stoljeća rivom prometovalo vozilima, tamo je bio stari autobusni kolodvor, te stara peškarija, a i prvi paški kafić nakon Drugog svjetskog rata.

– Posljednja velika venecijanska investicija u grad bila je u izgradnju mosta 1737. godine prije nego što su se povukli iz grada. Predstavlja pravi venecijanski most, te je bio primjer tradicionalne venecijanske arhitekture na našoj strani Jadrana. Visok i strm, građen je tako da bi brodice s jedrima mogle proći ispod njega. Prije sto godina most je služio i kao brana za prodor mora u bazene soli. Za vremena Kraljevine SHS most je snižen, a na njega su postavljene konstrukcije »ustave« – brane – koje su se spuštale, te tako štitile urod soli, pojasnio je vodič. Ruživane šine starih »ustava« još se i danas mogu vidjeti.

Sol u temeljima Paga

Druga važna arhitektonska odrednica svakako su magazini soli. Građeni su postupno, od 19. stoljeća, a u povijesti ih je okruživalo more, te je do njih vodio morski put. Od solana se tako moglo doploviti do magazina.

– Brodice su se zvale »pinice«, široke i plitkog gaza, mogle su nositi teške terete. Na području Lokunje i danas se mogu vidjeti ostaci pokusnog pogona solane Leopolda Dorkića, koji je osmišljavao nove načine proizvodnje soli. Solana je jedno vrijeme nosila i ime »Ante Festini«. U proizvodnju su kasnije uvedeni »elevatori« i »vagonete«, kojima se sol prenosila do magazina, sjetio se Šupraha.

U solani su radili i muškarci i žene. Dok su muškarci najčešće radili u poljima, žene su radile u pogonu, teške fizičke poslove, u najtoplijem dijelu godine. Magazina je danas ukupno devet, a sol je s elevatora prvo skladištena u šufitu, gdje su žene radile u teškim uvjetima raspoređujući sol po magazinima.

– Solane se najbolje vide iz starog grada, zauzimale su cijelu uvalu. Sol se »žgribljala«, tj. skupljala plugom. Par crtica o razvoju paškog turizma jasno je zabilježeno na povijesnim fotografijama. Sami se Pažani nisu često kupali u moru. Nama su to svojim primjerom pokazali sami turisti, jer je plaža Pažanima služila za pranje robe. Nadalje, što se tiče povijesti starog grada Paga, koji je napušten u 15. stoljeću, on je nastao u 8. stoljeću. Imao je citadelu s crkvom i zvonikom, te grad koji je gledao na more. Na mjestu današnjeg mosta nalazila se kadena kojom se zatvarao ulaz u pašku uvalu, rezimirao je Šupraha, podsjetivši kako je od starog grada danas vidljiva samo obnovljena crkva sv. Marije.