Primarni cilj je da mlade igrače ne iznenadi prijelaz u seniore

Omladinski pogon Košarkaškog kluba Zadar ovog ljeta zasjao je u novom ruhu, gotovo sve uzrasne kategorije, izuzev pretkadetske koja je ostala u rukama Rajka Vidakovića, kreću prema nadolazećoj sezoni s novim kormilarom, pa je tako juniore preuzeo Ivan Beram s pomoćnikom Tonijem Vidaićem, dok je nekako najugodnije iznenadilo postavljanje Tonija Prostrana i Ive Ivanova na čelo kadetskog uzrasta.

Dok se za Ivanova, s obzirom na njegov igrački doprinos klubu to nekako i očekivalo, Prostran je s druge strane preko desetljeća bio poprilično udaljen od domaćih košarkaških zbivanja, skrasivši se zadnje tri godine u Njemačkoj, preciznije u Pro B ligašu Iserlohn Kangaroosima gdje je paralelno završavao svoju igračku karijeru i tesao trenerski zanat, od U16 selekcije do seniorske momčadi. Nekadašnji najbolji kadet Starog kontinenta, član prve petorke juniorskog Svjetskog prvenstva te ekstra talent zadarske i hrvatske košarke, odlučio je nakon malo više od 12 godina pečalbe spakirati kofere i tako san o povratku u svoj grad i klub u kojem je nastupao u razdoblju od 2007. do 2010. i od 2012. do 2014. godine pretvoriti u javu.

San o povratku

– Iskreno, zasitio sam se biti izvan Hrvatske, supruga i ja već odavno smo planirali kada ćemo se vratiti, a i kćer nam kreće najesen u peti razred pa je sve to igralo veliku ulogu. Uvijek sam se vidio u Zadru kao što su mi nedostajali obitelj i grad, evo sada je stiglo vrijeme da se nakon više od 12 godina izbivanja vratim. Sav taj proces naravno ubrzao je poziv direktora kluba Roka Jurline i voditelja omladinskog pogona Ivana Berama s kojima sam sve dogovorio jako brzo – kaže Prostran i dodaje:

– Iskustva u ovom poslu imam, jer sam u Njemačkoj još kao igrač preuzeo vodstvo U16 selekcije kluba, a zadnje dvije i pol godine sam bio na čelu seniorske momčadi koja nastupa u trećem razredu njemačke košarke, Pro B ligi. Liga je to koja je zapravo poligon za mlade igrače i iz koje su krenuli mnogi reprezentativci države aktualnog svjetskog i europskog prvaka. Ne mogu opisati veselje zbog svog povratka na mjesto gdje sam krenuo u košarku i zapravo ne mogu vjerovati da je toliko vremena prošlo odonda, kao da sam jučer osvojio državni kadetski naslov u Splitu, a evo sada sam trener iste te selekcije. Vrijeme leti… – kazat će Prostran o svom dugo planiranom povratku u Zadar, a u tih 12 i pol godina mnogo toga nije više isto, posebno kada su u pitanju mladi igrači i njihovi interesi.

– Promijenilo se sve, ne samo u Zadru nego svugdje. Tehnologija i mobiteli su prevladali, nije to više kao prije kada smo po cijeli dan bili na igralištu, i kada smo igrali ne samo košarku, već i nogomet i rukomet. Ja sam odrastao kod Vatrogasnog doma, i danas kada prođem tim kvartom baš me žalosti da nema nikoga, a prije je bilo sve krcato, nisi mogao doći na red za igrati. Tu smo se svi kalili, igrali bismo uglavnom protiv starijih od sebe i tako nešto je danas nezamislivo. Svakako najveća razlika u odnosu na tada je što nedostaje kod mladih momaka te neke tzv. drskosti, a što se tiče talenta njega uvijek ima i uvijek će ga biti, dok je recimo visina bila problem i onda.

Zasukati rukave

Kada je Zadar u pitanju talentiranost nije nikad bila upitna, no poučen njemačkim primjerom Prostran je svjestan da se bez mukotrpnog rada prepunog odricanja ne može stvoriti pravog seniorskog igrača. Zato mu je vizija u radu s kadetima kluba vrlo jasna, a zapravo se cijela filozofija svodi na to da se na najbolji mogući način upozna mladog igrača sa svim onim što ga čeka kada zagazi u profesionalne vode.

– Ivanov i ja preuzimamo generaciju koja je prošle godine bila pretkadetska i predvodio ju je Rajko Vidaković. Na kraju je bila osma u konkurenciji od 12 klubova, no nakon dva odrađena treninga mogu kazati da ima u njoj dobrog materijala, međutim treba pošteno zasukati rukave. Istina da je u Zadru uvijek rezultat bitan, međutim primarni mi je cilj da pripremim te dečke da ih ništa ne iznenadi kada dođu u seniorske vode. Da ih ne iznenadi obrambeni pritisak protivnika na cijelom terenu, da nauče igrati od lopte, da budu uvijek na liniji dodavanja, da igraju agresivnu obranu, da je bitno ići na svaki skok u napadu, da se igra brzo i da nema prošetavanja iz obrane u napad, da svih pet igrača vuku u kontranapad i da se onda proba završiti, ako ne onda da svih pet dotakne loptu u napadu i da se naravno igra timska košarka. Uvijek krećem od svog igračkog iskustva i ono svakako želim prenijeti na svoje momke kako bih im olakšao transformaciju u profesionalnu košarku.

Fizički aspekt

Uz sve navedene tehničko-taktičke postulate važno je pripremiti mlade igrače na fizičku komponentu koja je možda i najveća prepreka mnogim bezuspješnim pokušajima talentiranih mladića koji su se pogubili kada su došli u doticaj sa seniorima.

– Fizički aspekt je jako bitan i po tom pitanju mislim da je napravljen veliki napredak u odnosu na vrijeme kada sam ja bio kadet i junior. Začetnik svega bio je naravno Jure Šango, danas je tu Mario Mandir kao i mladi Mate Pikunić, i polako se hvata korak u fizičkom aspektu za primjerice Srbijom koja je tu godinama ispred ostalih. Moderna košarka ne trpi ako imaš samo odličnu tehniku i šut, već je potrebno imati i snažna tijela i to nam je svima itekako jasno.

Ivan Beram koji je pod svoje dobio cijeli omladinski pogon kluba istaknuo je težnju da se sve dobne kategorije usustave i rade po istom programu. Taj sustavni rad nije ništa novo kada su u pitanju Švicarska odakle je stigao Beram u paketu s Vidaićem kao i Njemačka gdje je Prostran iz prve ruke uvidio prednosti sistematizacije svih mladih selekcija i koristi koje onda seniorske momčadi izvlače iz tog načina rada.

– To je jedini pravi put, i zato smo prije nego smo krenuli ovog ljeta svi mi treneri u omladinskom pogonu uskladili planove i programe da budu dio jednog sustava koji će se provoditi na treninzima. Uz to je jako važna i komunikacija među nama trenerima te smo i na tom planu napravili jako dobre temelje u zadnjih mjesec – dva, otkad smo praktički krenuli u ovaj posao – poentirao je 35-godišnji Prostran kojem je prvi zadatak u ovom pripremnom razdoblju napraviti kvalitetnu selekciju.

– Trenutačno imamo 41 momka na treninzima i nismo na početku htjeli raditi neku veliku selekciju, već smo u dogovoru s Vidakovićem koji ih sve jako dobro poznaje isplanirali da se kroz prva dva tjedna treninga svi oni pojave i da ih se testira na pravi način kako bi se do kraja kolovoza profiliralo dvadeset igrača. To ne znači da se ostalih koji ne budu unutra mislimo riješiti, već će ih se pratiti i dati im prilika u razvojnim momčadima kako bi se mogli ponovno nametnuti za užu selekciju.

Svi se boje NCAA-ja

Pomama za dolarima iz NCAA-ja uvelike otežavaju posao trenerima u omladinskim pogonima, tako je ne samo kod nas već i diljem Europe. Prostran je svjestan da se mlade igrače teško može odgovoriti od velikih prilika koje nude Sveučilišta u SAD-u, no isto tako zna i da nije ni u šoldima sve.

– Nije to problem samo kod nas, isto je i u Njemačkoj. Svi se boje tog NCAA-ja, to je sve stvarno promijenilo, no moramo se nastaviti boriti i pokazati djeci da im ovdje neće ništa nedostajati, jer primjerice ovdje u Zadru naši dečki uistinu imaju odlične uvjete, četiri dvorane za treninge kao i skupinu trenera koji žele raditi. Možda ih tako privučemo i pokažemo da im se isplati ostati u matičnom jatu i košarkaški razvijati na domaćem terenu.

Ivanov primjer pravog profesionalca

U svojstvu desne ruke Prostran nije mogao dobiti bolje rješenje od Ive Ivanova koji je nakon iznimno duge i bogate igračke karijere svo svoje iskustvo i kvalitete usmjerio na rad s mladima, najprije u Aleti Puntamiki, a od naredne sezone u KK-u Zadar gdje je ostavio dubok trag kao kapetan momčadi.

– Ive je pravi primjer profesionalca koji je sve napravio s teškim radom. Prošao je težak put i kroz Puntamiku i kroz Zabok, da bi u poznijim godinama došao do kapetanske vrpce u Zadru i onda postao legendom ABA lige. Na tim pozicijama četiri i pet može puno toga pokazati mladim igračima, a s druge strane i ja osobno iako nisam bio nešto fizički moćan mogu dosta toga prenijeti momcima kada je u pitanju razigravanje momčadi, čitanje igre i pick’n’roll. Naravno, bez volje i rada sve to je manje vrijedno, i siguran sam da Ive i ja živimo za ovaj posao i da nam je primarna želja pomoći tim mladim momcima. Na raspolaganju smo im 24 sata u svih sedam dana u tjednu, ne samo što se tiče igračkog, već i životnog iskustva.