Osim kontinuiranog razvoja suvremenih tehnologija i digitalnih oblika druženja, početak 2020-ih obilježila je globalna pandemija korona virusa koje je na neko vrijeme zatvorila sva mjesta na kojima se okupljaju mladi, od škola i fakulteta, do noćnih klubova i drugih ugostiteljskih objekata, a ljude primorala da sve obavljaju kod kuće.


Europska istraživanja pokazuju da je klupska scena doživjela popriličan udarac u covid i post-covid razdoblju, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, kazao je za Hinu profesor s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru Krešimir Krolo. No, smatra da nije samo to razdoblje igralo ključnu ulogu u stvaranju krize relevantnosti klupske kulture u svakodnevici mladih, već postoje i drugi čimbenici.


Klupski su izlasci postali preskupi




– Klupski izlasci su u prosjeku postali preskupi, barem za djecu roditelja kada je clubbing bio financijski prihvatljiv, ali i kada je predstavljao kulturni novitet. Drugi razlog treba vezati uz rastući osjećaj nesigurnosti na takvim lokacijama, ali i općenito u noćnim izlascima. Ovdje bih posebno apostrofirao iskustvo žena u klubovima koji variraju od verbalnih nasrtaja i narušavanja privatnog prostora do straha od stavljanja omamljujućih sredstava u piće, ističe Krolo.


Ostali se razlozi kriju u povećanom prosjeku korištenja digitalnih platformi za konzumaciju kulturnog sadržaja i za interakcijske rituale, zatim u gubitku anonimnosti s pojavom pametnih mobitela, ali i u tome što mlađe generacije veći naglasak stavljaju na zdrav život.


– U nekim zemljama je jasna korelacija između primjetnog pada u intenzitetu i količini konzumacije alkohola mladih i smanjenog interesa za klupsku scenu, dodao je.


Mladi promijenili način zabave, prakticiraju zdraviji život


Glavni urednik i osnivač portala Klubskascena.hr Goran Tomašević slaže se s time da su mlađe generacije u koroni i nakon nje promijenile način zabave, pa se tako više okupljaju na određenim mjestima i privatnim zabavama, te da prakticiraju zdraviji život bez puno alkohola.


– Tako je zadnjih godina bilo više pokušaja u Zagrebu i Splitu da se rade ti dnevni odnosno jutarnji partiji uz kavu i kroasane, samo lako je napuniti kafić od 50 ljudi i to ne bi mogli ni nazvati nekim clubbingom već trendom. Ali ne bih generalizirao da oni ne idu u klubove jer opet, ako imate neko bolje DJ gostovanje, onda tko voli clubbing mora platiti ulaznicu u klubu. Takvo ime neće doći ni na privatni party, ni u neki kafić što prodaje kroasane, napomenuo je.


Tomašević ocjenjuje da klubovi u Hrvatskoj i dalje jako dobro stoje po pitanju elektroničke glazbe i klupske kulture.


– Oni su i dalje okosnica clubbing scene i vrlo važan mehanizam koji tijekom cijele godine održavaju aktivnim cijeli niz kreativaca iz kulturnih i kreativnih industrija od samih izvođača (DJ, live act, band) do ton majstora, majstora rasvjete, fotografa, PR, VJ-a, grafičkih dizajnera, snimatelja itd. Cijeli taj ekosustav sa preko 15 različitih profesija ne bi postojao da nema klubova, a poslije ti ljudi rade ljeti i na festivalima, rekao je Tomašević koji zadnja dva desetljeća prati prilike na sceni.


Alternativnu i elektronsku klupsku scenu Krolo navodi kao jednu od podgrupa klupske kulture koja je kroz improvizacije i intimnije zabave zadržava privlačnost.


– To je ono što se dobrim dijelom i naziva ‘soft clubbingom’. Na takvim mjestima je manje problema financijske ili sigurnosne naravi zbog gusto isprepletene mreže posjetitelja ali i zbog internaliziranog senzibiliteta prema problemima koji izlaze iz takvog vida zabave, naglasio je.


Hiperhedonistički narodni klubovi


Dominantna klupska scena vezana je za narodno-zabavne klubove kod kojih ostaje dojam da uspijevaju preživjeti ”kolaps smisla i uloge noćnih klubova u svakodnevici mladih”.


– Riječ je o ekonomsko afluentnijim (imućnijim) mladima ili barem onima koji imaju takve aspiracije. Konzumiranje alkohola je u velikim grupama, u separeima gdje se u jednoj noći naručuju pića u vrijednosti prosječne mjesečne plaće. Prezentiranje sebe na takvom mjestu je ujedno i signal (aspirirajućeg) višeg društvenog statusa, ustvrdio je Krolo.


To dovodi do zaključka da je kriza prvenstveno vidljiva kroz gašenje onoga što je nosilo obilježje “srednjestrujaške” klupske scene, rekao je, ”dok su hiperhedonistički narodni klubovi bez te srednje dimenzije otišli u jednu krajnost, a soft clubbing u drugu”. No, za ove hipoteze potrebna je detaljna i iscrpna empirija, napominje profesor sa zadarskog Sveučilišta.


Bez obzira na navike mladih, u Zagrebu je i dalje, stalno ili povremeno, aktivan čitav niz klubova, poručio je Tomašević s portala Klubskascena.hr.


Zagreb najjaču scenu ima izvan ljetnih mjeseci


– Najjaču scenu Zagreb ima tijekom jeseni, zime i proljeća, kada klubovi znaju okupiti i 1500-2000 ljudi, ovisno tko gostuje. Ljeti se sve seli na more gdje manji gradovi, pa čak i Split, zimi broje jedva 100-150 ljudi koji idu na partyje.


Jedan od najpoznatijih zagrebačkih noćnih klubova Gallery na Jarunu već dugi niz godina traži novog vlasnika. Trenutni vlasnici navode da klub nema zaradu, stoga su ga i spremni prodati nekom drugome. Isti problem imali su i vlasnici noćnih klubova izvan Hrvatske, primjerice u Londonu i Berlinu. Berghain i Watergate primjeri su berlinskih poznatih klubova koji su u zadnje četiri godine zatvorili svoj vrata, a među razlozima su, osim rasta cijena zakupa, spomenute su i nove generacije mladih ljudi kod kojih kultura ‘clubbinga’ nije toliko popularna kao kod prethodnih generacija.


Glavni urednik portala Klubskascena.hr Tomašević kaže pak da Gallery ima drugi problem. Jarun je trenutno popularniji za open air koncerte ili festivale, a ni nova regulacija prometa i nedostatak parkinga mu ne ide na ruku.