Bend koji uspoređuju s Motörheadom stiže u Benkovac!

Prije nego što će 8. kolovoza prvi put stati na pozornicu benkovačke Vlajternative, talijanski Zëne poručuju kako ih publika može očekivati u njihovom najprirodnijem izdanju – glasnije nego ikad. Bend koji mnogi opisuju kao »Motörhead s venecijanskim naglaskom« već gotovo desetljeće spaja metal-punk, speed rock i d-beat, no Alberto De Boni kaže kako ih etikete nikada nisu previše zanimale. Umjesto žanrovskih podjela, važniji su im energija, stav i koncert na kojem, kako kaže, vrijedi jednostavno pravilo: »Ako publika napravi malo buke, mi napravimo još više.«

Uoči prvog gostovanja na festivalu u organizaciji udruge Vlajter-Ego, De Boni govori o usporedbama s Motörheadom, albumu Bold and Slow koji je nastajao usred osobnih izazova i pandemije, talijanskoj DIY sceni koja se stalno mijenja, ali nikad ne ostaje bez novih bendova, te otkriva zašto ih je poziv na Vlajternativu ugodno iznenadio. Hrvatsku publiku već poznaju s ranijih nastupa, a u Benkovcu očekuju još jednu večer punu energije, znoja i pojačala odvrnutih do kraja.

Venecijanski naglasak

Vašu glazbu često opisuju kao »Motörhead s venecijanskim naglaskom«. Koliko vam laska takva usporedba i mislite li da vas ona na neki način ograničava u tome kako ljudi doživljavaju vaš bend?

– Biti uspoređivan s Motörheadom uvijek je velika čast, ali može biti i prilično težak teret! Kada smo prije desetak godina krenuli, ni sami nismo znali kojim će putem ili sudbinom bend krenuti jer smo svi dolazili iz različitih projekata. Mislim da nam je ta etiketa pomogla odrediti smjer u razdoblju punom noviteta, kreativnosti i entuzijazma. Govoriti o Motörheadu znači govoriti o rock ‘n’ rollu, a upravo to želimo svirati – čak i s venecijanskim naglaskom!

U prijašnjim intervjuima spominjali ste da vas jednako inspiriraju bendovi poput Wretcheda, GBH-a, Judas Priesta i Circle Jerksa, kao i The Beatlesi i Creedence Clearwater Revival. Je li upravo taj širok raspon utjecaja razlog zbog kojeg je vaš zvuk tako teško svrstati u jednu kategoriju?

– Kao što sam već rekao, svi dolazimo iz različitih glazbenih pozadina, premda unutar d-beat/hardcore punk scene. Naši osobni glazbeni putovi tijekom godina razvijali su se u raznim smjerovima i to je sigurno oblikovalo konačni zvuk benda. Sjećam se sebe s petnaest godina u mosh pitu na koncertu GBH-a u majici The Doorsa ili Beje koji je urlao na pozornici noseći majicu Nomadija. Čak se i reggae i ska, koje obožavamo, mogu pronaći unutar punk i rock ‘n’ roll svijeta, iako ih se često povezuje s opuštenijim ugođajem. Bitan je stav, a ne etiketa.

Vaš album Bold and Slow vrlo je dobro prihvaćen na underground sceni. Kada danas pogledate unatrag, kako gledate na to izdanje?

– Bold and Slow, kao što i sam naslov kaže, bio je svojevrsna kocka. »Bold« zato što smo se odvažili izaći iz svoje zone komfora, a »slow« zato što proces pisanja pjesama nije bio brz ni spontan, nego promišljeniji, iako je rezultat ostao sirov i snažan. Željeli smo pokušati svirati nešto drukčije od onoga na što smo navikli i napraviti korak naprijed, a da pritom ne izgubimo vlastiti identitet. Tekstovi govore o tome tko smo i drago nam je što je album tako dobro prihvaćen, pogotovo s obzirom na sve prepreke koje su pratile njegovo objavljivanje – rođenja djece, osobne probleme, globalnu pandemiju… Želimo zahvaliti Danielu iz Mal de Testa Recording Studiosa, Micheleu Pantanu (grafički dizajn), Radio Punku, Calimocho Recordsu i Kollettivu Pioggia što su nam pomogli ostvariti ovu ideju. To je album koji zvuči sve bolje što ga više sviramo. A kad smo već kod glazbenih utjecaja – naslov i omot, koje je osmislila sjajna Alicia (@therewolfartworks), svojevrsni su hommage jednom albumu Jimija Hendrixa.

Jedva čekamo Benkovac

Dolazite iz vrlo aktivne talijanske DIY scene. Jeste li primijetili da se ona posljednjih godina promijenila ili i dalje ima istu energiju i duh kao nekada?

– To je pitanje koje nam često postavljaju, ali i koje često sami sebi postavljamo. Pojedinačno smo, sa svojim prvim bendovima, počeli svirati negdje između 2001. i 2003. godine – što danas djeluje kao cijela vječnost. Često smo svirali na instrumentima skupljenima tko zna odakle i zapravo nismo ni znali svirati kako treba. Bila su to drukčija vremena jer je i svijet bio drukčiji. U dvadeset godina puno se toga promijenilo. Mogu reći da »scena« i prostori u kojima sam svirao 2008. nisu isti kao oni iz 2018. Danas je prošlo još gotovo deset godina i stvari su se ponovno promijenile. To je prirodan tijek života – prioriteti se mijenjaju. Ipak, mnogo mladih ljudi i dalje otkriva i zavoli ovakav način života, odnosno način izražavanja kroz glazbu, s puno energije i stvarno odličnim bendovima. Dakle, da, scena se promijenila, ali uvijek dolaze nove ideje, možda uz pokoji naklon prošlosti, i upravo je to njezin temelj. Kad sam bio mlađi, imao sam sreću upoznati neke od svojih heroja iz talijanske punk scene osamdesetih i njima sam postavljao isto ovo pitanje. To je beskrajan krug izobličenih gitara i pojačala odvrnutih do kraja!

Ovo će vam biti prvi nastup na Vlajternativi. Što ste čuli o festivalu i kakva su vam očekivanja od hrvatske publike?

– Iskreno, poziv na Vlajternativu bio nam je veliko iznenađenje. Upravo sam se vratio iz Bosne, gdje sam kao gost pratio bend Vipera – koji je fantastičan – kada je stigao poziv za nastup. U našem prepoznatljivo sporom stilu (unatoč tome što sviramo jako brzu glazbu), prihvatili smo ga s velikim oduševljenjem i jedva čekamo doći. Već smo svirali u Hrvatskoj i odlično se proveli, posebno na Monteparadisu u Puli, gdje smo zbog okolnosti na koje nismo mogli utjecati na kraju završili kao headlineri večeri. Publika je uvijek sjajno reagirala. Hrvatska ima bogatu rock i punk tradiciju, to se jednostavno osjeti, i siguran sam da Vlajternativa neće biti iznimka. Još jednom hvala Anti Gusiću – dugujemo ti popriličan broj piva!

Što glasnije, to bolje

Vaši su koncerti poznati po nevjerojatnoj energiji. Što publika u Benkovcu može očekivati – puno brzine, puno znoja i možda malo kaosa u prvim redovima?

– Uvijek se trudimo dobro zabaviti i pobrinuti se da se zabavi i publika. Ako publika napravi malo buke, mi napravimo još više – tako to jednostavno funkcionira. Ovaj će nastup biti poseban i zato što ćemo na Vlajternativi, kao i dan kasnije u Metelkovi u Ljubljani, imati gostujućeg bubnjara Enrica iz pordenonskog benda LSD. Naš Efrem neće biti s nama, ali iz dobrog razloga koji ćemo otkriti u pravo vrijeme. Bez obzira na to, dat ćemo sve od sebe – u to nema nikakve sumnje!

Jeste li dosad imali priliku posjetiti Zadar ili Benkovac? Ako vam ostane malo slobodnog vremena, biste li radije otišli na kupanje ili istraživali dalmatinsku gastronomiju?

– Nažalost, dosad nismo imali priliku stati u Zadru ili Benkovcu, iako smo više puta prolazili u blizini putujući iz drugih razloga. Ovo će biti sjajna prilika da, makar nakratko, upoznamo taj dio Hrvatske, otkrijemo nova mjesta i upoznamo nove ljude, možda čak isplaniramo i povratak u opuštenijem ritmu. I to je rock ‘n’ roll!