MAJSTORA NI ZA LIJEK Obrtnici upozoravaju na ozbiljan manjak radne snage u svim sektorima

U Hrvatskoj danas nedostaju gotovo svi profili obrtnika – i to u svim županijama. Od fasadera, krovopokrivača i električara do automehaničara, pekara, mesara i slastičara, manjak kvalificiranih majstora više nije problem pojedinih djelatnosti ili regija, nego cijele zemlje. Sugovornici iz Hrvatske obrtničke komore i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje upozoravaju da su obrtnička zanimanja postala deficitarna u gotovo svim sektorima te da se isti problem javlja u svim dijelovima Hrvatske. Riječ je o strukturnom manjku radne snage koji sve više utječe na poslovanje obrtnika, dostupnost usluga i cijene koje plaćaju građani.

Građevinarstvo najpogođenije

Dok se posljednjih godina najviše pisalo o rekordnom broju stranih radnika na hrvatskom tržištu rada, u sjeni te priče ostao je problem koji njihov dolazak nije riješio: kroničan nedostatak kvalificiranih obrtnika. Građevinski sektor, autoservisne djelatnosti i dio prehrambene industrije već godinama traže majstore koje je sve teže pronaći, a poslodavci upozoravaju da se pojedina radna mjesta popunjavaju mjesecima.

– Nedostatak kvalificiranih radnika danas je jedan od najvećih izazova u daljnjem razvoju hrvatskog obrtništva. Manjak pogađa gotovo sve sektore te nažalost možemo reći da su danas sva obrtnička zanimanja postala deficitarna, naglasio je predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dalibor Kratohvil.

Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje donose sličnu, no nešto precizniju sliku. Iako najveći ukupni deficit na cijelom tržištu rada bilježi zanimanje medicinske sestre/tehničara, kada se promatraju obrtnička zanimanja, opet nema područja u kojem ih ne nedostaje.

– Ako pričamo isključivo o obrtničkim zanimanjima, onda su to prvenstveno zanimanja u građevini, i to na vanjskoj gradnji: krovopokrivači, fasaderi, zavarivači, ali i unutarnjoj gradnji: električari, vodoinstalateri, podopolagači. Na tržištu nedostaje i automehaničara, automehatroničara i autoelektričara. Također, među obrtničkim zanimanjima su u deficitu i pekari, mesari i slastičari, nabrajaju iz HZZ-a.

Kratohvil s obrtničke strane potvrđuje istu sliku, uz dodatak nekoliko sektora koji se rjeđe spominju.

– Najizraženiji je nedostatak u građevinarstvu, prijevozu, ugostiteljstvu i trgovini, ali i u brojnim proizvodnim djelatnostima poput obrade metala. Posljedice se ne osjećaju samo kroz duže čekanje na termine. Zbog nedostatka radnika obrtnici često nisu u mogućnosti odgovoriti na sve zahtjeve tržišta u željenim rokovima pa rade pod sve većim opterećenjem kako bi zadržali kvalitetu usluge i kontinuitet poslovanja. Istodobno, rast troškova rada i otežano pronalaženje kvalificiranih zaposlenika odražavaju se i na povećanje cijena usluga i proizvoda ili pak na smanjivanje opsega poslovanja, istaknuo je Kratohvil.

Strukturni problem

Za razliku od mnogih drugih zanimanja, kod kojih postoje jasne razlike u dostupnosti radne snage između razvijenijih i manje razvijenih dijelova Hrvatske, kod obrtničkih zanimanja takve razlike gotovo da nema. Spomenuta deficitarna obrtnička zanimanja podjednako su deficitarna na području cijele Hrvatske, jasno su rekli iz HZZ-a. To znači da ne govorimo o problemu pojedinih županija ili većih gradova, nego o strukturnom manjku radne snage koji pogađa praktički cijelo gospodarstvo. Građevinske tvrtke, obrtnici i serviseri diljem zemlje traže iste profile radnika, pa se međusobno natječu za ograničen broj kvalificiranih ljudi, što dugoročno podiže i cijenu njihova rada.

Uvoz radne snage iz trećih zemalja posljednjih je godina postao jedan od glavnih načina na koji poslodavci pokušavaju premostiti manjak zaposlenih. No i HZZ i HOK slažu se da taj model ima jasne granice.

– Kvalificirani majstori su oduvijek bili izrazito traženi, tako je i danas. Uvozom strane radne snage iz trećih zemalja djelomično se namiruje potražnja, no to je uglavnom za niže kvalificirana radna mjesta u obrtničkim zanimanjima, dok majstori i dalje ostaju izrazito traženi, a time i cijenjeni i plaćeni, poručili su iz HZZ-a.

Kratohvil dodaje i praktičnu dimenziju problema – zapošljavanje stranog radnika rijetko je jednostavno rješenje.

– Rad stranaca pred obrtnike kao poslodavce postavlja mnoge izazove jer je, uz ostalo, te radnike vrlo često potrebno dodatno osposobiti za specifična strukovna znanja i stjecanje vještina. Zato je uvoz radne snage mjera koja, unatoč tome što je postala nužnost, ne može i ne smije zamijeniti sustavno stvaranje domaćih kvalificiranih kadrova, naglasio je predsjednik HOK-a, dodajući da je Komora na potrebu ulaganja u strukovno obrazovanje i naukovanje upozoravala puno prije nego što je na tržištu nestalo radne snage odgovarajućih struka.

Učenje uz rad

I HZZ i HOK slažu se da dugoročno rješenje leži u obrazovnom sustavu, ali s naglaskom na različite aspekte istog problema. Kratohvil zagovara povratak modelu koji je nekad bio standard, a danas djeluje gotovo zaboravljeno.

– Mladi moraju imati više prilika učiti kroz rad u licenciranim obrtničkim radionicama jer se upravo tamo stječu znanja, vještine i radne navike koje tržište rada danas traži. Zato kontinuirano zagovaramo snažniju praktičnu nastavu putem naukovanja, kvalitetno mentorstvo i sustav koji će stvarati nove generacije majstora spremnih odmah uključiti se u tržište rada, kazao je.

HZZ, sa svoje strane, navodi konkretne mjere kojima pokušava utjecati na taj isti cilj. Jedna od mjera kojom Hrvatski zavod za zapošljavanje nastoji utjecati na smanjenje nedostatka radne snage jest praćenje tržišta rada i nastojanje da se poveća broj upisanih učenika u obrazovne programe za tražena zanimanja te sugeriranje općinama i gradovima da stipendiraju te učenike.

– Zavod pritom sudjeluje i u postupku izdavanja pozitivnih mišljenja za zapošljavanje stranih radnika kada domaće tržište ne može osigurati potrebnu radnu snagu, a provodi i niz mjera aktivne politike zapošljavanja usmjerenih izravno na obrtnike. Pružamo mjere aktivne politike zapošljavanja kako bismo pripomogli razvoju poduzetništva kod spomenutih majstora; u tom pogledu potrebno je istaknuti mjeru samozapošljavanja. No postoje i druge mjere, poput osposobljavanja na radnom mjestu, gdje se radnik kod svog poslodavca može osposobiti do razine majstora. U ovom kontekstu potrebno je naglasiti i mjeru vaučera, kojom financiramo obrazovanje kako nezaposlenih, tako i zaposlenih osoba, pojasnili su iz HZZ-a.

Nedostatak obrtnika odavno više nije problem samo poslodavaca. Osjeća se u brojnim djelatnostima, od građevine do prehrambene industrije, a dok potražnja za kvalificiranim majstorima ne jenjava, ostaje otvoreno pitanje može li obrazovni sustav dovoljno brzo osigurati potreban kadar ili će se tržište rada i dalje oslanjati na uvoz radne snage.

Raste interes mladih

Kratohvil primjećuje i pozitivan pomak koji bi, uz dosljednu podršku sustava, mogao dugoročno ublažiti problem.

– Broj obrta raste, interes mladih za obrtnička zanimanja raste, kao i interes za majstorske diplome, a naš je zadatak taj pozitivan trend pretvoriti u nove generacije vrhunskih majstora koji će obogatiti tržište rada svojim znanjem i vještinama i doprinijeti rastu hrvatskog gospodarstva, rekao je. Na pitanje što bi konkretno trebalo poduzeti da se taj trend ne izgubi, Kratohvil poručuje da rješenje mora biti zajedničko, a ne prepušteno samo jednoj strani.

– Taj pozitivan trend treba nastaviti jačati zajedničkim djelovanjem države, obrazovnog sustava i obrtnika. To znači nastaviti s promocijom strukovnih zanimanja, osigurati kvalitetno naukovanje i mentorstvo u licenciranim radionicama te zadržati sustav stipendija za učenike i potpora obrtnicima koji ih osposobljavaju, poručio je Kratohvil.