Upozorio je da Hrvatska nema dovoljno postrojenja za obradu biootpada, osobito kompostana, te da postojeći zakonodavni i administrativni okvir otežava njihovo učinkovito funkcioniranje.


Veći broj tehnološki naprednih kompostana


Voća, profesor u Zavodu za održive tehnologije i obnovljive izvore energije Agronomskog fakulteta zauzima se za povećanje broja tehnološki naprednih kompostana za obradu biootpada, zatvorenog tipa s učinkovitom kontrolom neugodnih mirisa i na lokacijama koje omogućuju suživot sa lokalnom zajednicom.


Istodobno upozorava da su pojedine postojeće kompostane zatvorene ili im je smanjen kapacitet obrade zbog „vrlo restriktivnih“ mjera Državnog inspektorata.




Kaže da problem nije u prekoračenju dopuštenih količina biootpada, niti u neodgovarajućoj tehnologiji, već u administrativnoj metodologiji izračuna kapaciteta koja, smatra, ne uzima dovoljno u obzir biološku prirodu procesa kompostiranja. “U želji da što bolje zakonski uredi kompostane, država je došla do pretjerano restriktivnog aparata koji će dovesti do toga da se odvojeno prikupljeni biootpad neće imati gdje obrađivati, već će vrlo vjerojatno završiti na odlagalištima ili će se obrada obavljati izvan Hrvatske”, upozorava Voća.


Smatra da Ministarstvo pri izračunu maksimalnog kapaciteta polazi od minimalnog trajanja procesa kompostiranja od 56 dana, iako ono, ovisno o sirovini i uvjetima, može trajati i do 90 dana. Dodaje da se pritom ne uzimaju u obzir gubici mase tijekom razgradnje biootpada, sezonske oscilacije u količinama otpada niti mogućnost nadoknade neiskorištenog dnevnog kapaciteta.




Tako u turističkim mjestima kompostane, prateći proizvodnju biootpada, preko ljeta rade “punom parom” a preko zime kapaciteti se prepolove. “To su problemi s kojima se struka kontinuirano susreće i koje bi trebalo sustavno riješiti u suradnji ministarstva, inspekcije, kompostana i lokalnih zajednica”, smatra Voća.


Poticati moderne tehnologije, primjer kompostana u Osijeku


Prema njegovu mišljenju, država ne bi trebala represivno ići prema jednostranom smanjenju kapaciteta kompostana, nego poticati moderne tehnologije. Kao pozitivan primjer napredne kompostane navodi onu u Osijeku koja je zatvorenog tipa, gdje se svi neugodni mirisi prikupljaju, obrađuju kroz sustav filtracije, a pročišćeni zrak ispušta u okoliš.


Voća upozorava da Hrvatska godinama zaostaje u obradi biootpada te da još nije ostvarila ciljeve Europske unije u području smanjenja odlaganja otpada i povećanja recikliranja.


– Biootpad se počeo pratiti 2013. godine i mi još uvijek nismo stigli zacrtane ciljeve EU, istaknuo je, dodajući da ti ciljevi jasno traže smanjenje odlaganja i povećanje recikliranja komunalnog otpada, a bez odvojeno prikupljenog i obrađenog biootpada Hrvatska te ciljeve teško može ostvariti.


– Zanimljivo će biti ove godine vidjeti podatke. Očekujem da će brojka obrađenog biootpada biti manja u odnosu na prethodnu, a još zanimljivija bit će reakcija EU na taj negativan trend, rekao je Voća.


Mulj iz pročistača se može koristiti


Zauzeo se i za korištenje mulja iz pročistača otpadnih voda u hrvatskoj poljoprivredi za neprehrambene svrhe. “Obrađeni i analizirani mulj, kada zadovoljava propisane kriterije, može biti vrijedan resurs koji bi se u Hrvatskoj trebao razumnije koristiti”, poručio je.


Protivi se tome da spaljivanje mulja u energanama bude dominantno ili unaprijed zadano rješenje za sav mulj, jer smatra da se spaljivanjem mulja troši prevelika količina energije, a kao nusproizvod nastaje pepeo kojeg je također potrebno zbrinuti.


Upozorio je i da se već tri godine čeka da Ministarstvo poljoprivrede donese ” Pravilnik o HR gnojidbenim proizvodima”, a “kamen spoticanja”, smatra, upravo im je mulj iz pročistača otpadnih voda.


Objasnio je da EU pravila o gnojidbenim proizvodima ne dopuštaju da se mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda stavlja na tržište kao gnojidbeni proizvod s CE oznakom. Razlog je što muljevi iz primjerice Njemačke i Nizozemske i drugih visoko tehnološki razvijenih država s jakom industrijom nisu kvalitetni za poljoprivrednu proizvodnju zbog štetnih tvari koje se u njima nalaze, prvenstveno teških metala.


Voća: Ne zagovaram nekontrolirano korištenje mulja


Međutim, kaže Voća, to ne znači da je svaka uporaba obrađenog mulja u poljoprivredi zabranjena. Upravo zato države članice mogu nacionalno urediti uvjete pod kojima se takvi materijali, uz analize i nadzor, mogu koristiti. Stoga je EU dala mogućnost svakoj državi da lokalno uredi korištenje svojih gnojidbenih proizvoda, između ostaloga i mulja, što su primjerice iskoristile Mađarska, Irska, Estonija i Austrija.


– Ne zagovaram nekontrolirano korištenje mulja, nego korištenje uz analize kvalitete, jasnu sljedivost, definiranu namjenu, primjerice u neprehrambenim kulturama i na kraju inspekcijski nadzor, kazao je.


Napominje kako se u nekim državama članicama EU-a obrađeni mulj čak koristi i u prehrambene svrhe, u gnojidbi višegodišnjih kultura, uz stroga ograničenja i propisane uvjete, dok bi Hrvatska, kako je rekao, za početak trebala urediti barem njegovo korištenje u neprehrambenim kulturama.


Naglašava i važnost korištenja mulja upravo sada, u vrijeme rusko-ukrajinskog rata. Naime, većina umjetnog gnojiva dolazila je u EU iz Rusije a sada, kako je pod embargom, cijena umjetnog gnojiva je značajno porasla. S jedne strane imamo visoku cijenu umjetnog gnojiva, a s druge resurs koji nam može pomoći u poljoprivredi.


Voća kaže da nije primjereno zagovarati nekontrolirano korištenje mulja u proizvodnji povrća ili kultura koje dolaze u neposredan kontakt s hranom. Međutim, obrađeni i analizirani mulj može imati smisla u uzgoju energetskih kultura ili nekim drugim neprehrambenim namjenama. Kaže da na terenu postoji želja i potreba za takvim supstratom koji bi pojeftinio poljoprivrednu proizvodnju, te da čak niti poljoprivrednici ne bi imali ništa protiv korištenja mulja u višegodišnjim kulturama gdje ne dolazi u kontakt s proizvodom, pod uvjetom da zadovolji sve propisane kriterije.