Legenda Alžira otkrila nepoznatu priču o hrvatskom reprezentativcu: 'Odmah sam rekao treneru...'

Mnoštvo bivših nogometaša prekvalificiralo se u televizijske pundite, odnosno analitičare, a netko tko zaista briljira na tom polju je Karim Matmour, bivši alžirski reprezentativac koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu 2010. u Južnoj Africi. Matmourove analize su ‘spot on’, ubadaju u srž, a iz njega progovara golema nogometna mudrost stečena na travnjacima Bundeslige, ali i engleskog Championshipa.  Nakon epizode u omladinskoj školi Strasbourga preselio je u Njemačku, gdje je izgradio gotovo cijelu karijeru, nastupivši za Freibrug, Borussiju M., Eintracht, Kaiserslautern i Munchen 1860. S njim smo razgovarali o mnogočemu, a za početak nam je prokomentirao nastup Alžira na Mundijalu 2026.

– Mislim da su mišljenja o nastupu Alžira prilično podijeljena. Jedni smatraju da je prolazak skupine bio pozitivan rezultat, posebno zato što je reprezentacija uspjela izboriti plasman u nokaut-fazu. S druge strane, ima i onih koji drže da, s obzirom na format i broj sudionika ovog Svjetskog prvenstva, prolazak skupine nije bio osobit uspjeh jer je prava borba zapravo počela tek u eliminacijskoj fazi. Dio javnosti ostao je razočaran i prikazanom igrom. U pojedinim utakmicama smatralo se da je reprezentaciji nedostajalo pravog mentaliteta, energije i intenziteta, dok su izbornikove odluke – od odabira početnog sastava do izmjena tijekom susreta – bile predmet brojnih rasprava, kaže nam Matmour o alžirskom plasmanu u šesnaestinu finala, nastavivši.

– Posebno je kontroverzna bila posljednja utakmica protiv Švicarske. Izbornik je susret započeo bez klasičnog napadača, a u drugom poluvremenu dodatno je izazvao polemike odlukama da u vrh napada gurne veznog igrača. To je ponovno otvorilo raspravu koja je trajala još prije početka prvenstva, kada su mnogi smatrali da je na završni turnir trebalo povesti više napadača. Sve u svemu, dojam o nastupu Alžira ostao je podijeljen. Jedni prolazak u nokaut-fazu vide kao uspjeh, dok drugi smatraju da je reprezentacija, s obzirom na okolnosti, mogla ostvariti više – ponajprije u pogledu mentaliteta, kvalitete igre i pojedinih izbornikovih odluka, govori o susretu sa Švicarskom, koji je završio 2:0 u korist Europljana.

Igrao s Pongračićem

Matmour je na Svjetskom prvenstvu 2010. odigrao sve tri utakmice za Alžir – protiv Engleske, SAD-a i Slovenije, uglavnom ordiniravši u vrhu napadu kao špica, iako je kroz karijeru uglavnom bio krilo. Ispričao nam je i zanimljivu priču oko Marina Pongračića, hrvatskog reprezentativca, s kojim je igrao zajedno u Munchenu 1860.

– Imam jednu zanimljivu i pomalo smiješnu priču o Marinu Pongračiću. Igrali smo zajedno u Münchenu dok je još bio član druge momčadi. Jednog dana priključen je treningu prve ekipe. U to vrijeme imali smo određenih problema u obrani pa sam nakon treninga razgovarao s trenerom. Rekao sam mu da mislim kako je Marin iznimno talentiran igrač i da bi ga trebalo priključiti prvoj momčadi jer sam vjerovao da nam može pomoći. Naravno, nije odmah dobio priliku, ali postupno se izborio za svoje mjesto. Ja sam, međutim, već nakon tog jednog treninga vidio njegov potencijal. Bilo mi je jasno da je riječ o vrlo zanimljivom stoperu s puno kvalitete i velikom budućnošću, prisjetio se Matmour, zaključivši.

– Na kraju se pokazalo da sam bio u pravu. Sjećam se da sam treneru rekao: „Trebaš dati priliku tom dečku. Mislim da može puno pomoći momčadi”. Zato mi je posebno drago vidjeti kako se razvila njegova karijera, jer sam još od prvog treninga prepoznao njegov potencijal.