Masovno sidrenje ozbiljno ugrožava posidoniju u Jadranu

Još koji dan i okrećemo stranicu kalendara, arhivirat ćemo ovogodišnji lipanj. I zaključiti da nam ja je u njemu bilo pretjerano vruće. A, što nam tek slijedi… S početkom srpnja, tradicionalno u nas, starta glavni dio turističke sezone, njen vrhunac. Glavni u kopnenom i morskom sektoru. Kada spominjemo more kupanje zanemarujemo, ono je osnova turizma, barem ovog našeg. Spominjanje mora podrazumijeva plovidbu, krstarenje, dane i noći na moru i užitke što ih nudi takav način ljetovanja.

Sljedeća dva mjeseca našim Jadranom plovit će se na sve strana i u svim smjerovima, neposredno uz obalu, kroz kanale i daleko na pučini. Da ne govorimo o tome u čijim će sve rukama biti timuni tih plovila, brodica, glisera, jahti, jedrilica… Tisuće plovila, tisuće »kapetana«, znalaca i nevještih početnika, a najviše »ljetnih kapetana«. Puno je o tome pisano i – nikada dosta. Danas ništa od toga neću ponavljati. U razgovoru s jednim profesionalnim ribarom iskristalizirala se zanimljiva tema – posidonija. Ona je uvijek zanimljiva i važna, nadasve sada u danima najintenzivnije plovidbe.

Strogo zaštićena vrsta

Posidonija, da to je ona morska trava kojom je ponegdje gusto obraslo čitavo morsko dno, koju između dva ljeta more obilno izbacuje na plaže, ma i drugdje na obalu, a od koje zaziru mnogi od nas. Pamtim slike iz djetinjstva, za oseke smo guštirali trčati po debelim smeđim naslagama »trave« na plaži. Znali smo se i valjati po njima. Najviše nas je »brinula« pošteno isprljana obuća, ali i odjeća. Prije nekoliko godina na jednoj otočnoj plaži ponovo sam gazio po nanesenoj posidoniji, ali sada s drugačijim osjećajima. I da, nije bila naročito bujna, tanki sloj, ne deblji od tri – četiri centimetra. Ali sam vidio pravu, prirodnu posidoniju…

»Prečesto nas, s raznih strana prozivaju, pa čak i napadaju, okrivljuju da pretjerano uništavamo posidoniju. Neću protusloviti, neki od ribarskih alata oštećuju livade posidonije. Međutim, odgovorno tvrdim da će u dva predstojeća ljetna mjeseca nautičari uništiti neusporedivo više posidonije, nego svi naši ribari zajedno. Baš ti ljudi znaju gdje sidre, niti o tome vode računa… O tome se malo govori, nautičari mnogima donose zaradu pa štetu što je nanose prirodi zanemarujemo.« Tako zbori ribar koji radi s velikim alatom i nema šanse da bi ugrozio livade te životno važne morske cvjetnice.

Posidoniji u Jadranskom moru potrebna je maksimalna zaštita. I ne samo u Jadranskom! Ugrožena je ona u ostalim morima Sredozemlja. Na nekim dijelovima našeg mora gdje je nekad bila gusta, posidonija je sada jako oštećena, njene livade ponegdje su nestale, drugdje su prorijeđene s listovima u lošem stanju. Posidonija je u Mediteranu zaštićena vrsta. Zaštita je propisana na razini EU, a u Hrvatskoj je strogo zaštićena vrsta morskog bilja. Njena važnost je ogromna, ona obogaćuje more kisikom, na bujnim livadama listovi su joj dugački i do metar i pol. Za mnoge ribe i ostale morske organizme livade posidonije nude zaštićeno stanište. One se u njima i razmnožavanju, što dodatno povećava njeno značenje za život u moru. Također, posidonija osigurava bistroću mora, štiti plaže od utjecaja valova i erozije.

Pluća mora

Livade posidonije nazivaju plućima mora, one ga značajno obogaćuju kisikom, jedan četvorni metar dnevno proizvede do 14 litara kisika. Izuzetno je korisna i važna za morski ekosustav, a problem je u tome što njene livade sporo rastu i još se sporije obnavljaju. Pa kad sidro velike jahte ili jedrenjaka katamarana »pošteno zaore« po livadi posidonije, treba čekati dok »trava ponovo naraste«. Zato je važno te livade maksimalno čuvati. I moramo znati – na njima se ne smije sidriti. Posidonija je rasprostranjena na dubinama od 5 do 40 metara, u Jadranu ponajviše u akvatoriju otoka. Ograničena je, međutim, na pojas stotinjak metara od obale.

Za razliku od mnogih morskih vrsta, posidonija je endem Sredozemnog mora. Endem što pred utjecajem čovjeka, ali i same prirode, postupno uzmiče. Stručnjaci procjenjuju da su unatrag pola stoljeća površine pod posidonijom smanjene za više od 30 posto. U zapadnom Sredozemlju i do 50 posto. Lako je zaključiti da proces nestajanja koincidira s uzletom nautičkog turizma. Posljednjih desetljeća dodatno ga pospješuju klimatske promjene.

Posidonije kakvu poznajemo u našem Jadranu nema drugdje izvan Sredozemlja. Dvije srodne vrste žive u morima oko Australije. Zato je njeno očuvanje od izuzetne važnosti. I jako je stara! Znanstvenici joj procjenjuju starost na oko 100.000 godina, i smatraju ih najstarijim organizmima na svijetu. Korijenje je još starije, ono prodire duboko u podlogu, po nekoliko metara, a starost mu se procjenjuje na nekoliko tisuća godina. Zato, prije obaranja sidra svaki skiper, ili voditelj jahte trebao bi razmisliti gdje sidri, kakvo je dno ispod njegova broda. Jasno, neće baš roniti da se osobno uvjeri čime je dno obraslo. Da to i čine, pitanje je tko bi od njih prepoznao posidoniju..?

Zakonska regulativa

U podmorju Španjolske, posebno Balearskog otočja, najveće su livade posidonije na Sredozemlju. Sidrenje nautičara na tom području pričinjavalo je veliki problem, prirodna baština počela se degradirati. Da bi ga sačuvali pred najezdom nautičkog turizma, Španjolci su to područje proglasili parkom prirode, a UNESCO ga je 1999. godine proglasio svjetskom baštinom. Vlada je uredbom o očuvanju posidonije napravila zakonodavni okvir za efikasniju zaštitu. Zabranjeno je sidrenje iznad livada posidonije, propisane su visoke kazne, izrađena detaljna karta rasprostranjenosti posidonije. Za nautičare je napravljena aplikacija koja im pruža informacije o mogućnosti sidrenja i priveza plovila izvan područja tih livada.

Stručnjaci i organizacije što se bave zaštitom prirode, tvrde da nama nedostaje upravo takav zakonske okvir. Prema njihovu mišljenju, sidrenje se mora zakonski regulirati. Time će se barem usporiti daljnja degradacija livada posidonije, jer u uvjetima intenzivnog nautičkog turizma kakvog mi imamo, potpuno zaustavljanje praktički je nemoguće.

Suva lažina

U svevremenskoj pjesni »Galeb i ja«, što ju je na premijeri prije gotovo pola stoljeća maestralno interpretirao Oliver Dragojević, uvodni stihovi glase: »Lipo li je, lipo li je/Na lažini suvoj ležat…« Vjerujem, rijetki od nas znaju što je ta »suva lažina«. Pritom, isključujem Dalmatince. Lažina je posidonija, to joj je jedan od narodnih naziva. Na našoj obali i otocima još je nazivaju voga, oceanski porost, purić, a ponegdje samo trava, odnosno morska trava.