Velimir Grgić, autor knjige o teorijama urota: 'Država još uvijek ima tenkove, ali tech-divovi imaju ono najvažnije - naš mozak'

Svijet je prepun knjiga o teorijama urota, koliko onih publicističkih toliko, još i više, onih koje ulaze u zonu fikcije, u kojoj je sve moguće, pa i ono što se naizgled čini nemogućim.

Drugim riječima, stvarnost, dokumentaristika, dokazi i pretpostavke, fikcija i teorije o teorijama urota isprepleću su posljednih više od stoljeća u zadivljujućem kovitlacu, koji je s dominacijom interneta postao olujno more informacija i dezinformacija, istina i laži, alternative i lažnih vijesti, znanstvenih činjenica i pseudoznanstvenih bespuća i još puno toga prema staroj frazi »vjerovali ili ne«.

Krvotok povijesti

U Hrvatskoj se pak teorijama urota, između ostalog, bavio u svojoj knjizi »Teorije zavjere 21. stoljeća« i Velimir Grgić, hrvatski novinar, pisac, producent i nagrađivani filmski scenarist.

Podsjetimo, Grgić ne piše samo knjige, piše i za vodeće magazine i portale u Hrvatskoj, uređivao je i vodio mnoge TV emisije, producirao reklame, glazbene spotove, dokumentarne i igrane filmove. Dosad je objavljivao knjige o glazbi, filmu, društvenim fenomenima i popularnoj kulturi, a njegova za sad posljednja (ne i zadnja, naravno) knjiga je »Lice zla« (Media bar, 2025.), koju također, kao i sve dosadašnje, toplo preporučujemo. Užitak čitanja je zajamčen!

O čemu govorimo kad danas govorimo o teorijama urota? Fenomen nije od jučer. U uvodu knjige »Enciklopedija urota 1-2. Enciklopedija teorija zavjere«, Thom Burnett navodi da su urote posvuda oko nas, da su srce i duša političkog i poslovnog svijeta, ali i svakodnevnog života.

– Urote su pokretač povijesti. Atentati, korupcija, dogovori ispod stola, manipulacije informacijama, operacije, lažne zastave, tajna društva, lobiji… Sve su to dijelovi političkog života i komadi slagalice povijesti naših, a, vjerujem, i mnogih civilizacija iz prošlosti, kao i onih koje dolaze.

Teorije urota su zapravo krovni naziv za sve što jest i nije urota, od stvarnih komada skrivenih poluga moći do ravne zemlje i teorije da Finska (da, država Finska kao takva) ne postoji.

Dakle, široki spektar, od političkog aktivizma do shizofrenije i mentalnog role playinga.

Fascinantan svijet, najkraće rečeno, i stoga se teško ne složiti s Burnettovom tezom. Urote, ali i teorije urota krovotok su povijesti, a s društvenim mrežama su metastazirale u nekontrolirani kotao istine i laži, propagande i ludila.

U kojoj se mjeri razlikuju teorije urota u 20. stoljeću od teorija urota u ovom sadašnjem, 21. stoljeću? Drugim riječima, je li s razvojem interneta, društvenih mreža i globalne dominacije digitalnih komunikacija vjerovanje u teorije urota postalo još izraženije, masovnije i globalnije? I sam si objavio izvrsnu knjigu »Teorije zavjere 21. stoljeća«.

– Prije društvenih mreža teorije urota bile su rezervirane za knjige, fanzine, lokalnu američku televiziju malnarovskog pedigrea, paranormalne radijske noćne programe i rubne političke opcije. S Facebookom one su postale sredstvo informiranja o stvarnosti čak i za naše bake.

Do toga nije došlo preko noći, a vrhunci su potpuno pucanje povjerenja između tradicionalnih medija i publike/građana tijekom pandemijskog koronavirusnog infokaosa, ne bi li se s razotkrivanjem Epsteinovih dokumenata podignuo nadgrobni spomenik društvenom ugovoru između centara informiranja i informiranih. Drugim riječima, sve se više vjeruje videu s YouTubea ili kratkom reelu na Facebooku i Instagramu nego onome što dolazi s televizije, portala ili novina.

Igre urotama

Koliko su teorije urota raširene u popularnoj kulturi (glazbi, filmu, literaturi – David Icke je globalna zvijezda, stripu…), ali i u znanosti, odnosno više u pseudoznanosti? Novi Spielbergov film »Disclosure Day« upravo iznova aktualizira staru teoriju urote o NLO-ima, izvanzemaljcima, tajnim planovima i programima Amerike.

– Popularna kultura igra se teorijama urota, na sve moguće načine. Doživjeli smo filmove, serije, romane i stripove, društvene i video igre inspirirane mitologijom teorija urota kompiliranih kroz nekoliko stoljeća njihove cirkulacije zapadnim svijetom.

Neke od njih postale su dio povijesti, u trenutku kada su prestale biti »teorije«, a neke ostale dobrim izvorom zabave. Ali mislim da je posljednjih nekoliko godina trend potpunog ulaska teorija urota u društveni i kulturni mainstream daleko važniji od bilo kakvog Spielberga; dakle, sve od Epsteina do rata u Iranu, kada se ispred naših očiju opet odvija ogoljenje urota od pukih »teorija«.

U sličnom duhu film Disclosure Day manje eksploatira teorije urote, a više se oslanja o činjenicu da dolazi u kina u trenutku kada Trumpova administracija deklasificira i javno objavljuje foto i video dokumente o NLO-ima, uz potpunu normalizaciju NLO narativa, nezamislivu još do prije desetak godina.

Zašto su danas teorije urota toliko popularne i u politici? U tom kontekstu Donalda Trumpa često se ističe kao primjer, povezuje ga se s tzv. alternativnim istinama, govorio je o »ukradenim« izborima 2020., o imigrantima… U kojoj je mjeri Trumpov komunikacijski, politički stil normalizirao alternativne interpretacije stvarnosti? Govori se i da su atentati na njega zapravo režirani.

– Trump je dobrim dijelom odnio pobjedu zbog obećanja o razotkrivanju istine koja će ostati na dnu vašingtonske močvare, a u kojoj će on, prije nego je isuši, mojsijevski razdvojiti teoriju od stvarne urote.

Trumpova igra s QAnnonom, prijateljstvo s Alexom Jonesom, internetskim kraljem teorija urota, koji je mobilizirao dobar dio MAGA glasačkog tijela 2016. godine, činili su ga »kandidatom teorija urota«, političarom koji je profitirao na novoj klimi dezintegracije mainstream narativa. Pobjedom je zapravo postao predsjednikom ere potpune mejnstrimizacije teorija urota.

Inače, gotovo da ne postoji atentat i pokušaj atentata koji nema svoju teoriju urote, tako da ništa nije čudno. No istinu o atentatima na Trumpa pokazat će, možda, povijest nekih budućih generacija.

Kompanije-države

Kakva je budućnost teorija urota? Hoćemo li svjedočiti njihovu daljnjem širenju i prilagodbi novim tehnologijama? Kakva će pritom biti uloga umjetne inteligencije (UI)? Stručnjaci upozoravaju na opasnost da, recimo, Google, Facebook i Amazon preuzmu funkciju države, da određuju što građani trebaju znati, što imaju pravo reći, kako će odgajati svoju djecu… ​

– UI već neko vrijeme izjeda našu stvarnost. Podatak da je na internetu broj objava robota nadmašio ljudsku aktivnost govori puno, a roboti su i velik dio ljudskih objava. Naime, ogromna količina glupih, svakom iole inteligentnom čovjeku očito lažnih UI videa s temom teorija urota zavara desetke, pa i stotine, tisuća ljudi, koji više ne razlikuju fikciju od stvarnosti…

Velike tehnološke kompanije odavno jesu države, ali za sada još uvijek autsorsaju temeljno načelo države: monopol nad nasiljem. Država još uvijek ima tenkove, ali tech-divovi imaju sve ostalo, možda i ono najvažnije – naš mozak! Google, Facebook i Amazon nisu samo država, oni su oblikovatelji civilizacije u kojoj se odvija naša svakodnevica, modelari građane kroz svoje algoritme. A građani čine državu i ona će biti onakva kakvu je formira svijet s ekrana naprave u džepovima svakog od nas.