Mitja Ferenc i Ante Žužul o grobljima Hrvata u Sloveniji: 'Kamenčići u mozaiku prešućene tragedije'

Ono što mi radimo je dodavanje malih kamenčića u mozaik teme koja je trebala biti zaboravljena, izbrisana, rekao je slovenski povjesničar Mitja Ferenc govoreći o višedesetljetnom istraživanju prikrivenih grobišta na području Slovenije. Upravo tom rečenicom možda je najbolje sažeta tema o kojoj se desetljećima nije smjelo govoriti, a koju se, kako tvrdi Ferenc, sustavno nastojalo izbrisati iz javnog sjećanja.

Ferenc, jedan od vodećih istraživača poslijeratnih masovnih grobišta u Sloveniji, zajedno s predsjednikom Odbora Školske knjige Antom Žužulom gostovao je u podcastu »Špica s Macanom«. Povod razgovoru bila je nedavna promocija knjige »Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji«, monumentalne znanstvene monografije koju je Ferenc napisao s timom suradnika, a koja je predstavljena u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

Izbrisani ljudi

Knjiga donosi rezultate višegodišnjih istraživanja lokacija na kojima su nakon završetka Drugog svjetskog rata i Križnog puta završile desetine tisuća žrtava, među kojima velik broj Hrvata. Prema Ferencu, samo objavljivanje takvog djela bilo je moguće tek nakon dugog razdoblja šutnje.

– Puno godina čekali smo da bi se uopće moglo istraživati, a kamoli da se to objavi. U prijašnjem sustavu o tome se nije smjelo govoriti, a kamoli istraživati, rekao je Ferenc. Dodao je da ni nakon demokratskih promjena početkom devedesetih nije odmah došlo do ozbiljnijeg suočavanja s temom, premda su obitelji žrtava desetljećima čekale da saznaju gdje su njihovi najbliži pokopani i da im mogu zapaliti svijeću. Govoreći o razmjerima prikrivanja, Ferenc je ustvrdio da grobovi žrtava nisu smjeli ni postojati.

– Ljudi su bili izbrisani iz javnog sjećanja. O njima se nije smjelo govoriti. Grobovi su po naredbi trebali biti sravnjeni sa zemljom, rekao je. Prema njegovim riječima, iz Beograda su stizale naredbe da se uklone tragovi grobišta, a sve do demokratskih promjena slovenski propisi sadržavali su odredbe koje su onemogućavale njihovo službeno postojanje.

– Četrdeset i pet godina o tome se nije smjelo govoriti, naglasio je.

Ferenc danas predaje na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, ali sebe i dalje smatra terenskim istraživačem. Upravo su rad na terenu, razgovori sa svjedocima i arheološka istraživanja omogućila da se postupno rekonstruira ono što je desetljećima bilo prešućivano.

– Ako nema pisanih izvora, morate ići među ljude. Morate prikupljati informacije i polako dodavati kamenčiće u mozaik ove užasne teme, rekao je.

Glas znanosti

Za Antu Žužula bavljenje ovom temom nije samo izdavački ili znanstveni projekt. Njegov interes ima duboko osobnu pozadinu. Prisjetio se da je još kao dijete slušao baku i djeda kako pred zoru plaču i mole za sina Antu, njegovog ujaka, koji je kao devetnaestogodišnjak završio u jednoj od poslijeratnih jama u Sloveniji.

– Njihov sin Ante, odnosno moj ujak Ante, bačen je u jednu od tih zatrpanih jama u Sloveniji. Imao je 19 godina, dijete, tako reći mobilizirano dijete, rekao je Žužul. Dodao je da njegova obitelj nikada nije saznala gdje je točno pokopan te da je upravo ta obiteljska tragedija bila snažan poticaj za njegovo kasnije uključivanje u istraživanje i objavljivanje knjiga o ovoj temi.

Prekretnicom smatra 2015. godinu kada je posjetio Hudu jamu i druga mjesta stradanja. Susreti sa svjedocima i obilazak grobišta uvjerili su ga da je riječ o temi koja zahtijeva sustavno znanstveno istraživanje i javni dijalog. Iz tih razgovora rodila se i suradnja s Mitjom Ferencom koja je rezultirala knjigom predstavljenom u HNK-u.

Jedno od ključnih pitanja podcasta bilo je zašto se tema prikrivenih grobišta danas snažnije otvara nego prethodnih desetljeća. Sugovornici smatraju da je važan poticaj došao iz europskih institucija. Žužul je podsjetio na rezoluciju Europskog parlamenta kojom se države pozivaju na istraživanje zločina totalitarnih režima, otkrivanje grobišta, dostojan pokop žrtava te otvaranje arhiva. Prema njegovim riječima, rezolucija traži, ne samo otkrivanje i obilježavanje grobova, nego i dostupnost dokumenata nekadašnjih represivnih službi poput OZNA-e, UDBA-e i KNOJ-a te uključivanje tih tema u obrazovne programe.

– Istina je također bila prikrivena i zato znanost mora progovoriti, rekao je Žužul.

Ferenc je istaknuo i važnost novog slovenskog zakona kojim se uređuje pitanje poslijeratnih grobišta. Zakon omogućuje sustavniji pokop žrtava, uključujući i one iz miješanih grobnica u kojima se nalaze Slovenci i Hrvati, te otvara prostor za širu primjenu DNK analiza.

– Sada se stvaraju zakonske osnove i protokoli za DNK analize, rekao je Ferenc, pojašnjavajući da bi suvremene metode u budućnosti mogle pomoći u identifikaciji velikog broja žrtava.

Dokazivanje odgovornosti

Sudionici podcasta ocijenili su da je Hrvatska tek na početku ozbiljnijeg institucionalnog suočavanja s ovom temom. Žužul je naglasio da bi istraživanje grobišta trebalo biti nacionalni projekt te da očekuje veću suradnju hrvatskih institucija sa slovenskim istraživačima. Posebno je spomenuo potpredsjednika Vlade Tomu Medveda i početke suradnje na terenskim istraživanjima, ali i potrebu snažnijeg angažmana državnih tijela.

U razgovoru je više puta spomenut i Ivan Penava, predsjednik Vladine Komisije za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Žužul smatra da upravo ta institucija ima važnu ulogu u nastavku istraživanja i otvaranja grobišta. Istodobno, Ferenc je upozorio da na pravosudnom planu rezultati gotovo ne postoje. Prema njegovim riječima, u Sloveniji su tijekom godina podignute samo dvije optužnice, i to za zločine nad slovenskim žrtvama – protiv zapovjednika lgora Šterntala i nekadašnjeg visokog partijskog dužnosnika Mite Ribičiča. Ni u jednom slučaju nije došlo do sudskog epiloga.

– To je za zločine protiv Slovenaca, naglasio je Ferenc, dodajući da je dokazivanje odgovornosti nakon osam desetljeća iznimno teško jer zahtijeva povezanost počinitelja, žrtava, svjedoka i dokumentacije. U Hrvatskoj, pak, nije podignuta nijedna optužnica vezana uz poslijeratne likvidacije hrvatskih žrtava, istaknuto je u razgovoru.

Prva knjiga

Jedan od najupečatljivijih podataka iznesenih u podcastu jest broj do sada evidentiranih lokacija. Prema Ferencu, u Sloveniji je danas evidentirano oko 750 prikrivenih grobišta. Od toga su stotine istražene, a velik broj lokacija označen i evidentiran. Međutim, proces ekshumacija i identifikacija još je daleko od završetka. Zbog toga Žužul smatra da knjiga »Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji« nije završetak, nego tek početak jednog mnogo većeg projekta.

– Ovo je knjiga jedan. To je prva knjiga, rekao je. Uvjeren je da će daljnja istraživanja rezultirati čitavom bibliotekom publikacija posvećenih poslijeratnim stradanjima.

– Kad sve stavimo u knjige, kad se sve otkopa, tu će biti ogromna edicija knjiga hrvatske tragedije, zaključio je Žužul, podsjećajući da iza brojke od 750 grobišta stoje tisuće neistraženih sudbina i pitanja na koja obitelji žrtava još uvijek čekaju odgovore.

Na kraju, i Ferenc i Žužul vraćaju se istoj misli: bez obzira na političke prijepore, riječ je prije svega o civilizacijskom pitanju. O pravu mrtvih na ime i grob, a živih na istinu.