Nakon Porina i albuma godine, ABOP u velikom kreativnom naletu stiže u Zadar: 'Pripremite cipele za ples!'

Malo je domaćih bendova koji su uspjeli pomiriti klupsku i koncertnu publiku kao ABOP. Instrumentalni elektronički kolektiv, prepoznatljiv po dvojici bubnjara, agresivnom basu, sintisajzerima i moćnom svjetlosnom spektaklu, već dugo slovi za jedan od najuzbudljivijih domaćih live bendova. Oni koji ih još nisu imali priliku doživjeti uživo, to će moći učiniti sutra na KvartArtu, a prema riječima basista Erola Zejnilovića, trenutak za to teško da može biti bolji.

– Stvarno smo u nekom naletu i odlično smo usvirani. Jako smo sretni i zadovoljni kako je sve prošlo s novim izdanjem. Imali smo rasprodanu Tvornicu kulture, imali smo sjajan nastup pred pet tisuća ljudi na jednom zagrebačkom festivalu i baš je prilika čuti nas sada. Pozivam svu ekipu iz Zadra da dođe provjeriti što je to o čemu se priča. Pripremite cipele za ples i vidimo se!, poručuje Zejnilović.

Od zezancije do Porina

Takav poziv nije bez pokrića. Posljednji album »Masters of Afters« proglašen je albumom godine, bend je osvojio Porina, a publika ih je izabrala za najbolji domaći bend. Za sastav koji postoji od 2010. godine i koji je godinama strpljivo gradio reputaciju koncertima, bez velike medijske pompe, riječ je o svojevrsnoj kruni dosadašnjeg rada.

– Mi smo prvih šest godina puno svirali, a vrlo malo snimali. Mislili smo da ćemo biti samo live bend i da možda nećemo ni imati izdanja. Ovaj posljednji album poseban je jer smo složili vlastiti studio. Napokon smo imali prostor u kojem smo mogli raditi bez pritiska vremena, ostati nakon probe, popiti pivo, poslušati što smo napravili i doraditi sve kako smo zamislili. Tu se stvorila neka dobra energija za kreativu, rad i druženje i mislim da se upravo iz toga rodio taj korak više koji su ljudi prepoznali, govori basist.

Dodaje kako ih je kritika svakako pogurala prema novoj publici, no bazu obožavatelja gradili su mnogo prije nagrada.

– Publiku smo gradili godinama kroz svirke. Nismo mi nova pojava što se tiče koncerata. Ali pažnja medija i kritike dala nam je dodatni vjetar u leđa pa su neki ljudi došli provjeriti kako to zvuči uživo. Tako smo proširili krug ljudi koji nas prate i zbog toga nam je jako drago.

Zanimljivo je da ABOP nikada nije bio projekt iza kojeg su stajale velike ambicije. Naprotiv, nastao je gotovo slučajno.

– Nismo očekivali da će ABOP dogurati toliko daleko. Bend je napravljen iz zezancije, druženja i dobre vibre. Počeli smo s nekoliko svirki po Zagrebu, dobili odlične reakcije publike i to nas je motiviralo da se malo ozbiljnije pozabavimo cijelom pričom. Ima dosta primjera u svijetu glazbe da nešto što napraviš sa strane, za svoju dušu, na kraju postane ono o čemu se najviše priča. Srećom, to se dogodilo i nama, kaže Zejnilović.

Sedam ljudi za jedan koncert

Ni ime benda nije nastalo za stolom marketinških stručnjaka, nego doslovno na afteru.

– Okupili smo se nakon jednog partija u prostoriji za probe. Nas nekoliko glazbenika i još desetak ljudi. Malo smo zasvirali neki techno, ljudi su počeli plesati i vidjeli smo da im se to stvarno sviđa. Tada smo pomislili da bismo možda mogli napraviti nešto od toga. Zato je ime benda stvarno povezano s tim događajem. Afteri su inače puni toplih, smiješnih i nezaboravnih priča. To su mjesta gdje se druženje jednostavno nastavlja kada se glazba u klubu ugasi, prisjeća se ovaj glazbenik.

Uz dvojicu bubnjara, ABOP je specifičan i po tome što većinu vremena funkcionira bez klasičnog vokala. Iako se na pjesmama mogu čuti samplovi ili povremene vokalne dionice članova benda, od pjevača svjesno zaziru.

– Da imamo pravog vokala, izgubili bismo dio slobode. Mi smo ipak instrumentalni bend. Volimo tu i tamo ubaciti neki glas ili sampl, ali čovjek s mikrofonom podrazumijevao bi da se cijela priča vrti oko njega, a nama odgovara da glazba ostane 90 posto instrumentalna.

Zejnilović ističe da iza svakog nastupa stoji mnogo više od petorice glazbenika na pozornici.

– Imamo člana benda koji se ne čuje na albumima, a to je naš majstor svjetla Andrija Santro. On na svakom koncertu stvara cijelu vizualnu komponentu nastupa i savršeno poznaje aranžmane pjesama. Uz njega je tu i tonac Igor Ivanković koji dodatno oblikuje zvuk. Kada sve zbrojite, dolazi nas sedam i svi zajedno isporučujemo nešto što se ne viđa često na hrvatskim pozornicama, objašnjava Zejnilović te dodaje kako uz njega, Andriju i Igora ostatak benda čine Ivan Levačić, Ivan Vodopijec, Ivan Božanić i Bogumil Kulaga.

Sjajna scena, premalo prostora

Za Zejnilovića, kojeg publika poznaje i kao gitarista Kriesa, ABOP predstavlja izlazak iz vlastite zone komfora. U njemu svira bas gitaru i sudjeluje u projektu koji članovima omogućuje stalno eksperimentiranje.

– U Kriesu sviram gitaru, ovdje bas. Imamo dva bubnjara na zajedničkom setu, dva syntha i cijelu elektroničko-plesnu priču koju ne radimo nigdje drugdje. ABOP je za sve nas veliki eksperiment i upravo zato nam je toliko zanimljiv.

Govoreći o domaćoj alternativnoj i elektroničkoj sceni, Zejnilović smatra da Hrvatskoj ne nedostaje kvalitetnih izvođača, nego vidljivosti.

– Mislim da imamo sjajne bendove, DJ-eve i albume. Problem je što je teško doći do šire publike. Mainstream mediji uglavnom imaju svoje formate, a na internetu smo svi zarobljeni u vlastitoj algoritamskoj bari. Zato puno dobre glazbe ostaje ispod radara. Entuzijazma ne nedostaje, scena je živa i aktivna, samo bih volio da ljudi malo više istražuju domaće izvođače i daju im priliku, ističe glazbenik.

A kada je riječ o ABOP-u, prilika za upoznavanje jednog od najhvaljenijih domaćih live sastava stiže već u petak na KvartArtu. Ako je suditi po riječima čovjeka koji ga živi od samih početaka, publiku očekuje mnogo više od običnog koncerta – spoj plesa, energije, svjetla i zvuka zbog kojeg je ovaj bend već godinama među najposebnijim pojavama domaće scene.

Bare im se javio, a onda nestao

Jedna od najzabavnijih priča vezanih uz posljednji album odnosi se na Gorana Baru, čiji glas otvara »Masters of Afters«.

– To je zapravo audio poruka koju nam je Bare poslao i u kojoj nam nudi suradnju. Poslušali smo je na probi i baš nas je oraspoložila. Naravno, odmah smo mu se javili nazad, ali nam više nikada nije odgovorio, smije se Zejnilović.

Kasnije su pronašli neočekivano rješenje.

– Kada smo tražili intro za album, pomislili smo: zašto ta poruka ne bi bila naša suradnja? Javili smo se Baretu i ekipi iz Majki, objasnili ideju i svima se svidjela. Tako je želja za suradnjom zapravo postala suradnja. Možda jednom dođe i ona prava.

Dvojica bubnjara kao zaštitni znak

Jedna od prvih stvari koju publika primijeti kod ABOP-a su dvojica bubnjara koji zajedno čine svojevrsni zaštitni znak benda.

– To je zapravo lijepa priča o dvojici prijatelja bubnjara koji su htjeli svirati u istom bendu. Budući da nije baš jednostavno na pozornicu staviti dva kompletna seta bubnjeva, osmislili su zajednički hibridni set. Dijele jedan bas bubanj, a svatko ima svoj doboš i činele. Zapravo je cijela priča krenula od njihova bubnja, a onda smo se svi ostali nadograđivali na tu ideju, objašnjava Zejnilović.