Istom presudom, ESLJP je odbacio kao očigledno neosnovan prigovor podnositelja o povredi prava na osobnu slobodu zbog prekomjernog trajanja istražnog zatvora i nedostatnosti razloga za njegovo produljenje, navodi se u priopćenju Ureda zastupnika RH pred ESLJP-om.


Ured podsjeća da je u svibnju 2020. protiv Šarca i još sedam drugih okrivljenika podignuta optužnica prema kojoj im se stavlja na teret krijumčarenje 600 kilograma kokaina iz Srednje i Južne Amerike u više europskih zemalja, kao i nedozvoljeno posjedovanje oružja.


Optužnica protiv podnositelja zahtjeva potvrđena je u travnju 2022., a kazneni postupak je još uvijek u tijeku.




U Uredu zastupnika RH pred ESLJP dodaju da je sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda u srpnju 2019., temeljem prijedloga Uskoka, odredio Šarcu jednomjesečni pritvor zbog opasnosti od ometanja kaznenog postupka i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.


Od tada su domaći sudovi u redovitim razmacima produljivali Šarcu istražni zatvor, isprva zbog opasnosti od dogovaranja iskaza sa suokrivljenicima i svjedocima te opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a nakon podizanja optužnice isključivo zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.




Ured navodi da je Šarac bio smješten u zagrebačkom zatvoru iz kojeg je pušten na slobodu krajem prosinca 2021. godine, dvije i pol godine od njegovog uhićenja.


Ispitujući Šarčev prigovor, ESLJP je utvrdio da je podnositelj zahtjeva tijekom više razdoblja raspolagao s manje od četiri četvorna metra osobnog prostora, a u nekim razdobljima i s manje od tri četvorna metra.


ESLJP: Uvjeti u zagrebačkom zatvoru već bili predmet ocjene


ESLJP je podsjetio da kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od tri četvorna metra osobnog prostora postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede članka Konvencije o ljudskim pravima i tada je na tuženoj državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora.


U ovom predmetu ESLJP je smatrao da tužena država nije uspjela uvjerljivo dokazati da su razdoblja tijekom kojih je podnositelj raspolagao s manje od tri četvorna metra osobnog prostora bila kratkotrajna, povremena ili zanemariva.


Sud je dodatno naglasio da su isti strukturni problemi uvjeta smještaja u zagrebačkom zatvoru već bili predmet njegove ocjene u ranijoj sudskoj praksi. Uzevši u obzir ukupnost uvjeta boravka i trajanje izloženosti takvim uvjetima, sud je zaključio da su uvjeti istražnog zatvora bili neodgovarajući.


U odnosu na tvrdnje podnositelja da je istražni zatvor trajao predugo, da nije bio utemeljen na relevantnim i dostatnim razlozima te da domaći sudovi nisu razmotrili primjenu blažih mjera, ESLJP je utvrdio da su domaći sudovi temeljito ocijenili sve relevantne okolnosti predmeta te da su odluke o produljenju istražnog zatvora temeljili na konkretnim činjenicama.


Europski sud je naglasio da domaći sudovi nisu koristili općenite i apstraktne izraze, nego su iznijeli relevantne i dostatne razloge za produljenje trajanja istražnog zatvora. Također je ocijenio da su nadležna tijela postupala s potrebnom dužnom pažnjom, da je istraga dovršena za manje od godinu dana, a predmet relativno brzo upućen na suđenje pa je ovaj dio zahtjeva proglasio očigledno neosnovanim.


ESLJP je podnositelju zahtjeva za utvrđenu povredu zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru dosudio pravičnu naknadu u iznosu od 5700 eura na ime neimovinske štete, a presuda je konačna.