Tri profesorice predstavile monografiju koja istražuje prostor odrastanja: 'Djeci danas najviše trebaju sigurnost, ljubav i pripadanje'

U okviru programa Međunarodne znanstveno-umjetničke konferencije „Nova promišljanja o djetinjstvu IV – prema transdisciplinarnom pristupu“ danas je u Multimedijalnoj dvorani Sveučilišta u Zadru predstavljena knjiga „Odrastanje u psihosocijalnom prostoru – izazovi i suvremeni trendovi“.

Uvodnu riječ održao je prorektor za znanost i informacijsku infrastrukturu Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić. Profesorica Mira Klarin i njezine suradnice Slavica Šimić i Maša Atlaga, istaknuo je prorektor, nisu napisale samo udžbenik, nego knjigu koja postavlja pitanja koja se tiču svakoga od nas – jer smo svi nekada bili djeca. Teorija ekoloških sustava, roditeljstvo, vršnjački odnosi, škola, digitalna tehnologija i kultura nisu samo popis poglavlja, nego autobiografija čovječanstva.

– Dragi studenti, ovo je knjiga o vama, o tome kako ste odrasli, tko vas je oblikovao, zašto se osjećate onako kako se osjećate u obitelji, u društvu vršnjaka, u školi, na ekranu. Ako ništa drugo, pročitajte sedmo poglavlje. Znat ćete odakle dolazite. Veselim se ovakvim izdanjima, veselim se konferencijama koje nisu samo prigoda za skupljanje ECTS bodova ili redaka u životopisu, nego pravi susreti ideja i ljudi koji ih nose. Veselim se što naše Sveučilište ima pojedince koji znaju zašto rade ono što rade. Profesorice Klarin, čestitam Vama i svim suradnicama na ovom djelu. A svima ostalima – sretno odrastanje, bez obzira na godine, poručio je.

Pročelnik Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Zadra Mladen Klanac rekao je kako knjiga progovara o važnoj temi mentalnog zdravlja djece, mladih i obitelji te je važno da ona dođe do ljudi i da ih doista dotakne.

– Knjiga govori o važnosti okruženja u kojem djeca i mladi odrastaju. Citirali ste Martina Bubera, koji u središte stavlja odnos. Kaže: „U početku bijaše odnos.“ To znači da je odnos temelj svega i da upravo on ostaje ono najvažnije. Ući u odnos s djetetom, kao roditelj, nastavnik ili bilo koja druga važna osoba, najvažnija je stvar. Pitanje je kako ćemo ostvariti pravi odnos s osobama s kojima radimo i živimo. Važno je pokazati da nitko ne može sam i da su nam potrebni podrška, odnos i zajedništvo. Ova monografija, koja se bavi psihosocijalnim prostorom odrastanja, rezultat je dugogodišnje suradnje kolegica i kolega. Ona pokazuje znanstvenu relevantnost, ali i važnost međusobne podrške i suradnje iz koje nastaju ovakvi vrijedni projekti, posebno kada se spoje različite generacije autora, istaknuo je Klanac.

Pročelnica Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja prof. dr. sc. Katarina Ivon izrazila je ponos izdanjem koje je pokazatelj lijepe suradnje kolegica na Odjelu.

– Ona pokazuje i znanstvenu produktivnost i relevantnost Odjela, ali i povezanost, suradnju i međusobnu podršku u kojoj nastaju najljepši plodovi znanstvene zajednice, posebice kada se spoje različite generacije autorica koje se bave izazovnom temom odrastanja. Privesti kraju pisanje monografije posebno je olakšanje, pisani znanstveni trag, i neponovljiv osjećaj zadovoljstva, stoga autoricama iskreno čestitam, osobito kolegici Klarin, koja je u osmišljavanje monografije uložila mnogo stvaralačke energije, znanstvenog iskustva i ljubavi prema temama s kojima se bavi, rekla je Ivon.

Putem videoveze okupljenima se obratila prof. dr. sc. Gordana Keresteš s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je pohvalila nove perspektive koje knjiga donosi, zatim recenzentica izv. prof. dr. sc. Ivana Moranduzzo te suautorice prof. dr. sc. Slavica Šimić i Maša Atlaga, mag. psych.

Škola se često promatra kao mjesto gdje djeca stječu znanja i vještine. Međutim, škola snažno utječe i na cjelokupni razvoj djece, uključujući njihovo emocionalno stanje i mentalno zdravlje. Ponekad se previše fokusiramo na postignuća i rezultate, a premalo na to kako se dijete osjeća. Djeca danas doživljavaju intenzivan stres, osjećaj pritiska, dosade ili nedostatka motivacije, a nastavnici se s tim svakodnevno susreću. Različiti oblici obrazovanja i školski zahtjevi utječu na kvalitetu dječjeg života i njihovo mentalno zdravlje. Zato škola može biti zaštitni, ali i rizični čimbenik razvoja djece. U svemu tome veliku ulogu imaju i nastavnici kroz svoj odnos prema učenicima, način poučavanja i vlastite osobne karakteristike.

– Digitalne tehnologije danas nisu dodatak životu – one su svakodnevni prostor u kojem djeca i mladi uče, komuniciraju i grade odnose. One mogu pružiti podršku i osjećaj povezanosti, ali istovremeno stvaraju pritisak, nesigurnost i osjećaj usamljenosti. Današnje djetinjstvo postaje prostor stalnog balansiranja između zaštite i povjerenja, postavljanja granica i empatičnog razumijevanja djece i mladih. Digitalne tehnologije same po sebi nisu ni dobre ni loše. Međutim, čak i kada donose izazove, uvijek postoji nešto što može pomoći i liječiti, a to je odnos. Odnos između roditelja i djece, između nastavnika i učenika. Odnos je mjesto sigurnosti, ljubavi i prihvaćanja. Djeci i mladima danas su potrebni odrasli koji su prisutni, autentični i koji znaju voditi. Problem je što se roditelji i nastavnici često boje postaviti granice, a djeci je potreban netko tko će im pružiti okvir, sigurnost i podršku, istaknula je Atlaga.

Na kraju se okupljenima obratila i autorica prof. dr. sc. Mira Klarin, čija je stručna i znanstvena vizija okupila autorice u realizaciji ovog vrijednog djela.

– Razvojna psihologija za mene nikada nije bila samo teorija. Ona je pitanje kako čovjek raste, kako ga oblikuju odnosi i kako, unatoč svim promjenama, ostaju iste temeljne potrebe – potreba za bliskošću, sigurnošću i razumijevanjem. Prostor odrastanja vrlo je složen i osjetljiv, ali i snažan. On ne mora biti savršen, niti je moguće tražiti savršenstvo. Važno je da pruža sigurnost, podršku i ljubav kao temeljne alate potrebne za suočavanje s razvojnim izazovima. Živimo u vremenu velikih pritisaka i očekivanja. Odnosi postaju površniji, a upravo je povezanost ono što nam najviše nedostaje. Čovjek sebe može doživjeti jedino kroz odnos s drugima i zato kao društvo moramo graditi psihosocijalni prostor koji će biti poticajan i osnažujući za razvoj djece i mladih. Na kraju, koliko god teorije razvoja bile složene, ne smijemo zaboraviti da su temelji svakog odrastanja vrlo jednostavni: ljubav, sigurnost i pripadanje, zaključila je Klarin.