Hrvatska danas proizvodi manje hrane i skuplja je nego prije ulaska u EU: Strategije nema, ali...

Hrvatska uvozi sve više hrane, a vanjskotrgovinski deficit u razmjeni poljoprivrednih proizvoda lani se popeo na tri milijarde eura, što čini više od tri posto BDP-a i u odnosu na 2013., kada smo ušli u EU, se gotovo utrostručio, upozorava se u publikaciji Fokus tjedna Hrvatske udruge poslodavaca. Pritom je deficit kod voća i povrća porastao s oko 205 milijuna eura na više od 500 milijuna eura godišnje. Lani smo tako izvezli oko 230 milijuna eura voća i povrća, a uvezli ga za gotovo 738 milijuna.

Takvi trendovi tim više brinu kada znamo da Hrvatska raspolaže značajnim poljoprivrednim resursima koje ne koristi učinkovito, napominju u HUP-u, jer imamo 1,15 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega više od 830.000 hektara oranica, dok država istodobno raspolaže s 370.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, pri čemu značajan dio i dalje nije stavljen u funkciju proizvodnje.

Sektorski pristup

Profesor s Agronomskog fakulteta u Zagrebu dr. Ivo Grgić pojašnjava da rast uvoza prehrambeno-poljoprivrednih proizvoda ne znači da smo ih količinski uvezli više, nego vrijednosno jer smo od ulaska u EU sve više izloženi oscilacijama cijena hrane na svjetskom tržištu koje diktiraju veliki proizvođači, a nama se transferiraju preko uvoza, dok mi nismo bili spremni za takvu tržišnu utakmicu.

– Kad uđete u utakmicu u kojoj odmah na početku gubite, taj pad postaje sve izraženiji kako vrijeme odmiče jer imamo manjak poljoprivrednih proizvoda pa razliku uvozimo, a hrvatski potrošači i porezni obveznici kupnjom tih uvoznih proizvoda financiraju tuđu proizvodnju, navodi Grgić.

Osim toga, uvozni prehrambeno-poljoprivredni proizvodi su često i jeftiniji od domaćih, a Grgić pojašnjava da je to zbog toga što ne postoji konkurencija među velikim proizvođačima na tržištima koja ne proizvode dovoljne količine, kao što je slučaj u Hrvatskoj, dok u zemljama koje ostvaruju višak poljoprivredno-prehrambene proizvodnje ta konkurencija postoji, a ogleda se i u nižim cijenama.

I udruga poslodavaca i profesor Grgić poručuju da nam je potrebna jasna strategija proizvodnje hrane, upravljanja zemljištem i razvoja prehrambene industrije, a ne samo parcijalna izmjena pravilnika. Grgić predlaže tzv. sektorski pristup koji sve češće spominje i Ministarstvo poljoprivrede.

– Trebamo na temelju naših modela i analiza, ne europskih, najprije uzeti sektor govedarstva i stočarstva i njemu idućih pet godina usmjeravati intervenicje i subvencije kako bismo povećali proizvodnju mesa, mlijeka i jaja, a nakon toga pet godina intervencije bi trebale ići i prema ratarstvu. Onda slijedi usmjeravanje intervencija prema povrtlarstvu i nekoliko godina prema voćarstvu, s tim da bi stočarstvo i ratarstvo tada podnijeli nešto tereta izostanka potpora, ali za 15 godina bismo na ovaj način dostigli dovoljnu razinu poljoprrivredne proizvodnje, kaže Grgić i dodaje da to ne znači zatvaranje hrvatskog tržišta jer ćemo i dalje uvoziti, ali istodobno i izvoziti naše poljoprivredne proizvode. Poljoprivreda nije pitanje samo Ministarstva poljoprivrede, već međuresorsko pitanje, napominje Grgić.

Nelojalna konkurencija

Pritom upozorava na dodatni problem u Hrvatskoj, a to je činjenica da se na policama trgovina često nađe proizvod s preniskom cijenom koja je gotovo identična proizvođačkoj cijeni. Ako je otkupna cijena mlijeka oko 50 centi, kako je moguće da u trgovinama kupujemo mlijeko za 60 centi, pita se Grgić i napominje da u takvim slučajevima treba intrevenirati Državni inspektorat.

– Uvoznici i razni spekulanti kupuju poljoprivredne viškove na svjetskim tržištima po cijeni ispod cijene koštanja, prepakiraju ih i prodaju nama po cijenama ispod tržišnih. To je moguće zato jer je hrvatsko tržište malo, dovoljna su dva šlepera jaja da uzdrmaju cjelokupno hrvatsko tržište jaja ili dvije hladnjače govedine da poremete zagrebačko tržište i to bi trebao rješevati inspektorat, poručuje Grgić.

U HUP-u navode da se Hrvatska još uvijek ponaša kao da je opskrba hranom dugoročno zajamčena te da smo se od ulaska u EU fokusirali na povlačenje 10 milijardi eura iz EU fondova umjesto na ono što Hrvatska želi proizvoditi. Zbog toga danas proizvodimo manje hrane nego prije ulaska u EU jer nam je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2025. bila oko 14 posto niža nego 2013.