Je li moguće prijateljstvo u politici? Primjer Dubrovnika aktualan je i za današnje vrijeme

U okviru održavanja Kliofesta na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru predstavljena je knjiga izv. prof. dr. sc. Valentine Šoštarić “Prijateljstvo u kasnosrednjovjekovnoj dubrovačkoj političkoj misli i svakodnevici”. Središnja teza monografije je da granica između privatne i javne sfere nije bila jasno definirana, budući da su osobni odnosi činili sastavni dio političkog djelovanja. Prijateljstvo je obuhvaćalo uzajamnu pomoć, savjete i ekonomsku potporu, ali i moralne obveze te emocionalne obrasce koji su oblikovali ponašanje sudionika. Obuhvaćalo je rodbinske i bračne veze, odnose ovisnosti, klijentelističke mreže, vojne i profesionalne udruge, cehove, bratovštine te različite institucionalne i privatne oblike umrežavanja.

Knjigu su uz autoricu predstavili profesor emeritus Mladen Ančić te recenzenti dr. sc. Neven Isailović i izv. prof. dr. sc. Anita Bartulović.

Dubrovačke vlasti koristile su jezik prijateljstva i neprijateljstva kao sredstvo oblikovanja društvene i političke stvarnosti. Označiti nekoga kao „prijatelja“ značilo je uspostaviti odnos koji podrazumijeva uzajamnu pomoć i lojalnost, pri čemu je jezik izravno utjecao na ponašanje aktera i usmjeravao političko djelovanje, osobito u situacijama neizvjesnosti.

– Dubrovnik pretvara prijateljstvo u jedan od glavnih postulata diplomacije, uz uspostavu ozračja međusobne naklonosti naglašava moralnu prijetnju koju neprijatelj predstavlja. Prijateljstvo je moćno sredstvo kojim se, uz psihološke sugestije, moglo usmjeriti političko djelovanje. Iako se bavi srednjovjekovnim razdobljem, knjiga je izuzetno aktualna jer su politički odnosi uvijek su bili isprepleteni emocijama i moralom, jednako kao zakonima, istaknula je Bartulović.

Dr. Isailović istaknuo je kako knjiga obiluje pikanterijama koje su stavljene u kontekst političkog obrasca koji je imao za cilj stabilizaciju društvenih prilika na temelju prijateljstava, dok je profesor Ančić kao ključnu riječ ove knjige istaknuo „koncept“.

– Povijest koncepata omogućuje nam spoznaju o tome kako se konstruira jedna kultura kao cjelina. Koncepti su slike u našim glavama koje nam pomažu u svladavanju golemog protoka informacija i omogućuju praktično djelovanje u složenom svijetu. Ljudi se dijele na prijatelje, neprijatelje i neutralne na osobnoj razini, a na društvenoj razini se ponovno pojavljuju ti koncepti. Kroz pojam prijateljstva nastoji se harmonizirati interese i to je suština cijele priče: sve se može podvesti pod kategoriju interesa koji određuju naše praktično ponašanje. Svako „prijateljstvo“ u politici podložno je brzoj promjeni, jer se naši interesi kroz vrijeme mijenjaju. Da je moguće imati trajne stabilne interese, ne bismo imali posla kao povjesničari. Kultura prikriva naše stalno praktično djelovanje i ona omogućava život kakav imamo. Gdje je moguće harmonizirati interese? Svugdje gdje je kompromis nemoguć ostaje samo otvoreno neprijateljstvo, rekao je Ančić.

Autorica u knjizi ističe kako je političko prijateljstvo u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku djelovalo kao temeljno načelo u organizaciji društveno-političkih struktura, kako na razini središnjih institucija vlasti, tako i u životima pojedinaca. Ono je integriralo moralne norme, emocionalne obrasce i pragmatične interese, služeći ne samo kao sredstvo postizanja političkih ciljeva, već i kao mehanizam izgradnje osobnih i kolektivnih identiteta, legitimacije vlasti te održavanja ravnoteže između sukoba i suradnje. Dubrovnik se time uklapa u širi kontekst latinskog Zapada, potvrđujući prijateljstvo kao univerzalnu, ali prilagodljivu kategoriju srednjovjekovne političke kulture.