Profesor sa zadarskog sveučilišta o 36. godišnjici slučaja Mlinar u Benkovcu: 'Kod Srba se htjelo probuditi osjećaj straha i revanšizma'

Na današnji dan navršava se 36 godina od jednog važnog događaja koji se zbio u jednoj uličici u Benkovcu 19. svibnja 1990., naziva se slučajem Mlinar po svojem glavnom sudioniku Miroslavu Mlinaru, a ovaj događaj mogao bi se nazvati pripremom terena za oružanu pobunu srpske zajednice u Hrvatskoj. Tadašnje vođe srpske zajednice u Hrvatskoj kao glavni razlog za pokretanje svoje pobune protiv hrvatske vlasti koja je nastupila od 30. svibnja 1990. konstituiranjem Hrvatskog sabora po provedbi prvih demokratskih višestranačkih izbora, isticali su progon pripadnika te zajednice i strah od obnove NDH.

U režiji KOS-a

S obzirom na to da se slučaj Mlinar dogodio 11 dana ranije od konstituiranja ovog saziva Hrvatskog sabora te da su u organiziranju ovog slučaja sudjelovali tadašnja obavještajna služba Srbije i lokalni aktivisti tadašnje glavne političke strane hrvatskih Srba, Srpske demokratske stranke (SDS), jasno je kako ključni argument o progonu pripadnika te zajednice pada u vodu. I ne samo to, slučaj Mlinar je potvrda kako je pobuna srpske zajednice izvedena u režiji tadašnjih vlasti Srbije, a pobuna je ubrzo dobila i potporu JNA.

– Slučaj Miroslava Mlinara je sasvim neopravdano pao u zaborav hrvatske javnosti, a to napose ističem jer izrežirani napad na Mlinara predstavlja jedan od važnijih događaja koji je otvorio vrata zaoštravanju nacionalnih podjela te nagovijestio sve ono što će se događati tijekom ratnih zbivanja, kaže nam dr. sc. Luka Knez s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru koji je 2021. objavio knjigu »Slučaj Mlinar« koja je rezultat njegova trogodišnjeg istraživačkog rada. Dodao je kako je slučaj Mlinar dio ukupnih operacija KOS-a koje su vojni obavještajci izvodili na području Hrvatske s ciljem diskreditacije hrvatske vlasti i mobilizacije srpskog stanovništva.

– U jednoj uličici u Benkovcu je 19. svibnja 1990. izrežiran napad na Miroslava Mlinara (benkovačkog aktivista SDS-a, op.a.) kojemu su, prema dogovoru, napravljeni manji rezovi na području vrata i trbuha. Ti su rezovi napravljeni tako da izgledaju zastrašujuće, a da pritom ne ugroze Mlinara. Ubrzo nakon toga je srpska medijska propaganda odradila svoj dio posla, ističući kako se radilo o pokušaju »klanja« i »novom genocidu nad Srbima«, koji se pod svaku cijenu trebaju braniti od »ustaške vlasti.« Radilo se, dakle, o pomno izrežiranom događaju koji se nije slučajno dogodio upravo u Benkovcu, gradu s nacionalno miješanim stanovništvom te gradu koji je svega dva mjeseca ranije bio na naslovnicama novina zbog pokušaja atentata na dr. Franju Tuđmana, napominje prof. Knez.

»Glumac« Mlinar

Ono što je posebice zanimljivo jest činjenica da je u operaciji sudjelovao Miroslav Mlinar, tada 23-godišnji mladić srpske nacionalnosti kojemu je oduvijek bila želja baviti se glumom. Naime, tijekom 1988. i 1989. Mlinar je odlazio na prijamne ispite na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti, međutim, svi su pokušaji bili neuspješni.

– Zbog toga su operativci KOS-a za akciju iskoristili upravo Mlinara, kojemu je akcija u Benkovcu trebala biti svojevrsni prijemni ispit. I zaista, nakon što je u Benkovcu odglumio žrtvu, Mlinar je upao na Fakultet dramskih umetnosti s kojega se, doduše, brzo povukao, budući da se pridružio pobunjeničkoj vojsci. Odluka na Mlinara je pala i zbog njegovog političkog angažmana u SDS-u, ali i bliskih kontakata s Dušanom Starevićem, Jovanom Raškovićem i Zdravkom Zečevićem, tadašnjim istaknutim osobama velikosrpske pobune, pojašnjava ovaj sveučilišni profesor koji smatra kako je povod za organizaciju ovakve akcije bio dvostruk. Prvo, operacija Mlinar je ciljala na srpsko stanovništvo u Hrvatskoj koje je trebalo homogenizirati i ujediniti u borbi protiv nove hrvatske vlasti.

Fotografije ozljeda Miroslava Mlinara snimljene za vrijeme njegove lijecnicke obrade u svibnju 1990. u Opcoj bolnici Zadar

Izdanci ustaša

– Ideja je bila da Srbi u Hrvatskoj izgube povjerenje u hrvatsku državu te zatraže pomoć od Srbije i JNA-a kao »jedinih jamaca njihove sigurnosti«. Dakle, zamisao je bila da se Tuđmana, njegovu vlast i na koncu cijeli hrvatski narod proglasi novim izdankom ustaškoga režima koji se ne ustručava koristiti najokrutnije načine obračuna. Pritom je bilo vrlo važno kompromitirati hrvatske institucije, kod Srba probuditi osjećaj straha i revanšizma, potaknuti ih da organiziraju naoružane straže i uspostave autonomnu upravu. JNA bi tako legitimirao provedbu vojnoga udara i rušenja Tuđmanove vlasti. Srpsko rukovodstvo je ovom akcijom htjelo zadobiti i naklonost međunarodne zajednice u nadolazećem sukobu. Odnosno, cilj je bio diskreditirati ideju stvaranja suverene i samostalne hrvatske države, Hrvate prikazati kao zločince, stvoriti diplomatsko-politički pritisak na međunarodne subjekte, od njih zatražiti podršku u borbi za očuvanje Jugoslavije te opravdati vojni udar kao jedino moguće rješenje u »sprječavanju novoga genocida« nad Srbima, ističe prof. Knez.

Nakon navodnog napada u Benkovcu Miroslav Mlinar je primljen u zadarsku bolnicu gdje su liječnici predvođeni dr. Ivom Basiolijem i dr. Edgarom Dominijem nakon liječničkog pregleda zaključili kako se radi o lakšim tjelesnim povredama. Premda su zadarski liječnici Mlinaru pružili svu medicinsku skrb, ne znajući zapravo nikakve podatke o pacijentu, Mlinar je kasnije izjavljivao kako je u zadarskoj bolnici osjećao strah.

Medicinska tumačenja

– Budući da takva klasifikacija nije odgovarala organizatorima akcije, Miroslav Mlinar je uz pomoć Save Štrpca, Dušana Starevića i Radomira Kužeta prebačen u kninsku bolnicu, gdje su liječnici utvrdili kako je Mlinar zadobio potres mozga, odnosno teže tjelesne povrede. Naknadna klasifikacija ozljeda jasno pokazuje u kojoj je mjeri nacionalna identifikacija igrala ulogu u tim turbulentnim vremenima, oblikujući čak i medicinska tumačenja. Kako bi se istragom odbacila različita tumačenja, sud je angažirao skupinu neovisnih liječnika, sudskomedicinskih vještaka iz Zagreba, koji su potvrdili nalaze kninske bolnice. Tada se, naime, još uvijek nije znalo da je Miroslav Mlinar odglumio žrtvu u okviru šire operacije KOS-a, naglašava autor knjige.

No, ono što je iz izjave notornog Save Štrpca, direktora DIC-a Veritas iz Beograda, posebice zanimljivo jest njegov komentar o odnosu s KOS-om. U svojoj knjizi o slučaju Mlinar prof. Knez je istaknuo kako je Savo Štrbac bio jedan od agenata KOS-a, uostalom kao i jedan dio osoba s benkovačkog područja koje su predvodile srpsku pobunu.

– Štrbac je u izjavi za srbijanske medije, danoj po objavi moje knjige, naglasio kako »nije bio suradnik KOS-a iz prostog razloga što je KOS radio za njih«. Takvo tumačenje ima smisla i drži vodu, što, dakako, ne abolira Štrpca od suradnje s KOS-om. Međutim, Štrbac je svojom izjavom jasno naznačio kako je KOS, kao vojna obavještajna služba JNA, već tada nedvosmisleno stala na stranu velikosrpske ideje, iz čega se može izvući zaključak da je JNA prva rušila Jugoslaviju, napominje ovaj profesor.

Odluka SDS-a

Slučaj Mlinar dobio je veliku važnost zato što ga je Jovan Rašković, kao čelnik SDS-a, iskoristio kao povod da se izabrani zastupnici te stranke ne pojave na konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990. Oni su prisegu položili na jednoj od sljedećih sjednica Sabora.

– Suspenzija odnosa sa Saborom SRH-a je najavljena 20. svibnja, odnosno samo deset dana prije njegove konstituirajuće sjednice. Odlazak zastupnika SDS-a na konstituirajuću saborsku sjednicu značio bi priznanje nove hrvatske vlasti, a što politički prvaci SDS-a nikako nisu htjeli. Oni, naime, nisu ni u primisli htjeli tražiti bilo kakav oblik kompromisa za rješavanje srpskoga pitanja u Hrvatskoj, a koji bi uključivao postojanje hrvatske države u njezinim granicama. Nije im dolazio u obzir bilo kakav oblik hrvatske državnosti, zbog čega su na sve legalne i nelegalne načine nastojali prekinuti i u korijenu srezati osamostaljivanje Hrvatske. Napad na Mlinara je u tom kontekstu postao samo opravdanje za prekid političkih veza te, na koncu, praktičnu provedbu oružane pobune, zaključuje prof. Knez.

Zanimljivo je kako je Mlinar naknadno postao zapovjednik specijalnoga voda Teritorijalne obrane Benkovac, zbog čega ga je sud u odsustvu osudio za ratni zločin u Škabrnji izričući mu kaznu zatvora od 20 godina.

Slučaj Mlinar na Haškom sudu

Prof. Knez kaže kako o važnosti slučaja Mlinar najbolje svjedoči činjenica kako je taj slučaj predstavljen kao jedan od važnijih dokaza obrane Slobodana Miloševića i Milana Martića na Haaškom sudu. Isticalo se, dodaje, kako je slučaj Mlinar bio jasan dokaz ugroženosti Srba u Hrvatskoj, zbog čega je bilo nužno osigurati i ustrojiti obranu od »genocidnih Hrvata.«