ARTA DODAJ O SEKSTINGU: 'Pokazalo se odmah na početku kako je seksting...'

Društvene mreže i digitalne platforme odavno su nezaobilazne u modernoj komunikaciji. Modaliteti i načini komuniciranja koji su se ranije odvijali licem u lice, danas se odvijaju u digitalnoj sferi koja svojim napretkom i promjenama otvara nove načine komuniciranja. Tako je jedan od proizvoda digitalnog doba i seksting – digitalna komunikacija eksplicitnim sadržajima koja uključuje fotografije, videozapise te poruke koje imaju seksualni karakter. Pojava je to koja je prisutna i razvija se paralelno s digitalnim tehnologijama.

Složen fenomen

No, kao i sve što se događa u takvoj komunikaciji, seksting vrlo brzo može izmaći kontroli pošiljatelja te završiti kao sadržaj dostupan širokim masama. Iako je dobrovoljni seksting suvremeni oblik seksualne komunikacije te je prisutan u svim dobnim kategorijama – od djece i tinejdžera do pripadnika treće dobi, upravo među mladima stvara sve više problema i rizičnih pojava. One se najčešće vezuju za nedobrovoljno dijeljenje eksplicitnih sadržaja te njihovo dijeljenje na društvenim mrežama, a u ekstremnim slučajevima čak i prisutnost na pornografskim stranicama.

Upravo se ovom temom već neko vrijeme bavi zadarska pihiologinja Arta Dodaj, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru i dobitnica Državne nagrade za znanost u 2024. godini u polju društvenih znanosti.

Između »stack dejtanja«, ili pak »delulu dejtanja«, »6 -7 dejtanja« te »ghostlightinga« – seksting se može čini kao arhaičan pojam, iskovan još u počecima digitalnih mreža. No, kao i svi trendovi i on se mijenja kako tehnologija napreduje, tako da su danas sve prisutnije sekualno eksplicitne fotografije generirane alatima umjetne inteligencije, što žrtve neželjenog sekstinga stavlja u još teži položaj u odnosu na ostatak društva, jer ono što jednom bude objavljeno na internetu, tamo zauvijek i ostaje.

Seksting je složen fenomen koji se ne može jednostavno sažeti. Dedaj se zato ovom temom bavi još od 2010. godine, kada su nju i kolege kao stručnjake pozvali u jednu srednju školu, kako bi se pozabavili upravo ovom temom kad je ona eskalirala te od slanja intimnih fotografija partneru postala javno dostupnim sadržajem i predmetom poruga među djecom.

Istraživanje

– Već pet godina radimo na projektu »SextYouth«, jer Hrvatska je zaklada za znanost već tada prepoznala aktualnost ove društvene pojave Zanima nas kako mladi uopće vide seksting, što ga određuje te kakve to posljedice na njih ostavlja sudjelovanje u sekstingu. Između kulturološkog i razvojnog konteksta, polako smo počeli dolaziti do određenih saznanja tijekom dugogodišnjeg razdoblja. Pokazalo se odmah na početku kako je seksting iznimno uobičajeni način komunikacije među djecom i mladima. Pojava je to koja počinje već u osnovnoj školi, te se s godinama mijenja i razvija, ističe Dodaj.

Istraživanje koje je s kolegama provela za potrebe znanstveno-istraživačkog projekta: »Priroda i odrednice sekstinga među adolescentima i mladima: kroskulturalno istraživanje (SextYouth)« uz podršku Hrvatske zaklade za znanost, između ostalog pokazalo je kako 31,36 posto anketiranih srednjoškolaca u određenoj mjeri sudjeluje u slanju sekstova. Njih skoro pola u primanju sekstova, dok ih je 47,66 posto priznalo da su sudjelovali u prosljeđivanju sekstova, a njih 11,40 posto kako su bili žrtvama nedobrovoljnog sekstinga, odnosno da su njihovi sekstovi bili proslijeđeni trećoj strani bez njihovog pristanka. Sveukupno 63,79 posto srednjoškolaca navelo je kako je barem jednom sudjelovalo u nekom obliku sekstinga.

Nesvjesni opasnosti

– Bilo da žele istražiti svoju seksualnost, vjeruju svom partneru, ili se žele osvetiti pa te sadržaje dijele dalje, uočili smo raznolik spektar ponašanja koja idu i do toga da se eksplicitni sadržaji dijele među vršnjacima iz pukog trenda, jer svi to rade i čini se zabavnim. Djeca niti ne mogu u potpunosti shvatiti posljedice takvog ponašanja, niti mogu procijeniti rizike koje seksting donosi. Osim individualnih karakteristika svakog pojedinca, vršnjačke norme imaju ogromoni utjecaj na stavove koje djeca formiraju. Mi smo anketirali preko osam tisuća mladih u periodu od pet godina. Razgovarali smo njima, imali radionice, ankete, te različite pristupe priučavanju ovog fenomena, prateći naravno kako se seksting razvija usporedno s razvojem digitalnih tehnologija, ali i kako ga mladi promatraju s protekom godina, priča Dodaj te dodaje kako je istraživanje pokazalo da se oblici sekstinga razvijaju. Danas je tako uobičajeno generiranje sadržaja alatima umjetne inteligencije, kao i »revenge porn«, te »deepfake« sadržaji.

– Znanost seksting promatra i kao na zdrav, suvremeni oblik ponašanja usmjeren na istraživanje seksualnosti, ali i kao rizik, koji osoba preuzima svakim slanjem eksplicitnog sadržaja. Ako se u sekstingu sudjeluje pod ucjenom ili pritiskom, ili pak daljnjim dijeljenjem sadržaja bez pristanka druge strane, to predstavlja rizično i potencijalno nezakonito ponašanje koje nije rijetko među mladima. »Sekstortion« je zato uobičajeni nastavak takvog ponašanja, koji uključuje daljnje iznuđivanje seksualnog sadržaja od žrtve prijetnjom i ucjenama. Seksting najčešće započinje iz povjerenja i znatiželje prema intimnom partneru. Ali, iskustvo nas je naučilo da može skrenuti u sivu zonu čim se osjećaji prema partneru promijene, kaže Dodaj i napominje kako mladi lako zaborave da jednom poslani sadržaj više nije pod njihovom kontrolom.

ARTA DODAJ

Kontekst pristanka

Ipak, ističe kako to ne znači da se treba bojati tehnologije, već se treba okrenuti razgovoru i učenju o digitalnoj pismenosti.

– Znanstvenici su na početku seksting krenuli proučavati sa negativne strane. Bili su usmjereni na seksting iz paradigme rizičnog ponašanja. Povezivalo ga se s iznimno negativnim posljedicama po mentalno zdravlje. S vremenom se ipak došlo do drugačijih zaključaka, te se paradigma promijenila prema kontinuiranom proučavanju tog fenomena, koji se mijenja kako se mijenja i društvo u kojem postoji. Kontekst pristanka tada je postao važan dio istraživanja te odrednica kojom se sekstingu dala pozitivna nota. Danas je to i jedan od suvremenih oblika istraživanja seksualnosti što je i razvojno u skladu s dobi adolescenata. U radu s mladima zato smo se uvijek trudili osim znanstvene, projektu dati i edukativnu komponentu, jer su škole s kojima smo surađivali bile iznimno otvorene za rasprave o ovoj tematici. Iako je tema osjetljiva, danas se više u obrazovnom sustavu i obiteljima ne može zanemarivati, smatra Dodaj.

Zabava i šteta

Iako nisu u potpunosti svjesna posljedica sekstinga, djeca su im kazala kako su doživjela i pozitivne i negativne posljedice, potvrđujući tako tezu da se sekstingu ne smije pristupati isključivo kroz paradigmu rizičnog ponašanja. Što se tiče motiva za sudjelovanje u sekstingu, istraživanje koje je s kolegama provela pokazalo je kako srednjoškolci često sudjeluju u slanju sekstova jer smatraju da je to uobičajeno u intimnim vezama ili iz šale i zabave. S druge strane, rijetko to čine pod pritiskom prijatelja ili zbog prijetnji i ucjena. Kod studenata glavni motivi sekstinga su također oni vezani uz normalnost u intimnim vezama ili zbog percepcije da je to dobra ideja ili da poboljšava privlačnost. Motivi za prosljeđivanje tuđih seksualno eksplicitnih sadržaja, kako kod srednjoškolaca tako i kod studenata, najčešće su povezani sa šalom i zabavom ili nanošenjem štete drugoj osobi.

Nasilje u virtualnom prostoru

Seksting se, ističe profesorica Dodaj, treba proučavati kao dio šire slike i trendova u ponašanju mladih. Upravo je kroz dugogodišnja istraživanja zlostavljanja i nasilja među mladima, došla do teme sekstinga, koji je danas sastavni dio nasilničkog ponašanja. Seksting je samo jedan element nasilja u virtualnom prostoru.

– Otvoreni razgovori o anksioznosti, depresiji, suicidalnosti te samoozljeđivanju također moraju postati dio naše svakodnevice. U školi i u obitelji. Jer, roditelji također nisu svjesni rizika online seksualne komunikacije i nasilja, naglašava Dodaj. Dotaknuli su se i teme nasilja putem internetam, jer ono što se nekad događalo samo u fizičkom smislu, danas ima produžetak na digitalnim platformama.

– Online komunikacija korisnicima često omogućava anonimnost, što dovodi do obrazaca kojima se osoba inače ne bi prepustila. No, to ne znači da su djeca zbog pretjeranog korištenja digitalnih alata emocionalno otupjela. Svaki naš znanstveni projekt primjenjiv je u društvu. Zato svaki oblik prevencije nasilja, pa tako i rizičnog oblika sekstinga mora biti višeslojan i dugotrajan, te prilagođen lokalnom kontekstu, zaključuje Dodaj te dodaje kako roditelji danas teško mogu pratiti sve što njihova djeca rade na internetu.

– Mladi su danas često tehnološki pismeniji od svojih roditelja, no ipak nisu u razvojnom stadiju u kojem bi mogli razumjeti sve posljedice svog ponašanja na internetu. Komunikacija s djecom zato je ključna, kao i edukacija o suvremenim trendovima u digitalnom svijetu. Ako roditelji djecu ne nauče o zdravom istraživanju seksualnosti, uključujući ono koje se događa u virtualnom prostoru, djeca će se okrenuti svojim vršnjacima, koji su, na kraju, jednako zbunjeni, poručuje Dodaj.