Mladi zadarski dramaturg Filip Jurjević dobio nagradu “Marin Držić”!

Nagradu je sinoć uručila ministrica Nina Obuljen Koržinek na Marulićevim danima. Stručni žiri treću nagradu dodijelio je Filipu Jurjeviću za tekst „Mravi”, uz još dva autora.

Iz HNK Zadar su uputili čestitke Filipu i svim dobitnicima na ovom značajnom priznanju!

Na Javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2025. godinu pristigla su 83 dramska teksta, dosad najveći broj prijavljenih tekstova. O najboljim dramskim tekstovima pod šiframa odlučivalo je povjerenstvo u sastavu dr. sc. Lucija Ljubić, Ivan Planinić i Filip Šovagović.

Jednoglasno su donijeli odluku o nagrađivanju šest dramskih djela. Prvu nagradu odnijela je Anita Čeko, „U mojoj babi mjesec“. Drugu nagradu dijele Mia Laura Jurčić, „ Tiha voda“ i Lucija Klarić, „Bez papira“.

Treću nagradu ravnopravno dijele naš Filip Jurjević, „Mravi“, Mihovil Rismondo, „Pjesma Evrope“ i Zrinka Zoričić, „Sve je istovremeno“.

Filip Jurjević: Mravi

Goran je jedne tragične noći pokušao pobjeći od svog vlastitog života. Progonjen bijesnim psima on se spretno popeo na svoje najdraže stablo. Osjetio je neku neobjašnjivu sigurnost u zelenoj krošnji, dobro je poznavao taj osjećaj još iz djetinjstva. Svi njegovi životni problemi nestali su tu noć jedan za drugim, kao da ih je netko obrisao krpom. Možda bi se mogao popeti još i više? Ali na vrhu su grane tanje – možda bi se ipak trebalo spustiti nekoliko grana niže, vidjeti može li se nekako prespavati, a ujutro će pobješnjeli psi već pronaći neku drugu žrtvu. Međutim, čopor nije odustajao. Držali su ga u šaci, bilo je jasno da će kad-tad sići sa stabla i da će se kad tad morati suočiti s neredom svuda oko sebe: s bivšom suprugom na terapiji, s rizičnim biznisom pod političkim pritiskom, sa kćeri koja razvod svojih roditelja, najblaže rečeno, nije baš najbolje prihvatila, s njezinim budućim suprugom koji prijeti, maše i udara sjekirom uokolo ili grize zubima ako nije raspoložen, s njegovom majkom i njihovom incestuoznom vezom i kompletno naoružanim selom. Toga je tragičnog jutra ipak shvatio da je pogriješio još u djetinjstvu kada s prvi put popeo na svoje najdraže stablo. Zašto je uopće silazio?