Igrao protiv “Nepobjedivih”, zabio je na Svjetskom prvenstvu, a oduševljen je - Hrvatskom!

“Kostarika se često ističe kao jedna od najsretnijih država na svijetu zahvaljujući visokom zadovoljstvu životom, dugom životnom vijeku i ekološkoj održivosti, a njihova filozofija „pura vida“ (čist život) naglašava opuštenost i uživanje”, često ističe i umjetna inteligencija kada u Google tražilicu upišete ime te srednjoameričke države. Dakle, Kostarika ima svoj „hygge“ – recept za sretan život, a serotonin im često podiže i nogometna reprezentacija, koja se na svjetskim prvenstvima znala sjajno predstaviti.

Njihov prvi Mundijal u ovom mileniju, onaj iz 2002., također je ocijenjen pozitivno, iako nisu prošli u nokaut-fazu, jer su ispred njih na ljestvici bili Brazil i Turska, kasniji osvajači zlata i bronce. „Los Ticosi“ su imali jednak broj bodova kao i Turci – četiri – no gol-razlika im nije išla u prilog zbog visokog poraza od „Selecaa“ u zadnjem kolu (5:2). Da su u tom trenutku bili ravnopravni s Turskom pokazala je utakmica s momčadi Şenola Güneşa, u kojoj su izvukli remi 1:1 kasnim pogotkom Winstona Parksa, koji je zabio devet minuta nakon ulaska s klupe – što su ujedno bili njegovi prvi mundijalski trenuci u karijeri (pobjedu protiv Kine odgledao je s klupe).

– To je bio poseban trenutak za mene, kada sam zabio Turskoj. To mi je bio prvi i jedini Mundijal, a bio sam tada dosta mlad, što znači da sam bio pun energije i samopouzdanja. Bio sam jako sretan što sam uopće bio pozvan na prvenstvo, iako mi je bilo žao što sam propustio utakmicu protiv Kine – htio sam igrati. No ponekad Bog ima nešto bolje za tebe, želi da naučiš neku lekciju i da budeš strpljiv. Svakako sam bio uzbuđen, pogotovo kada sam ušao protiv Turske, gdje sam odmah imao nekoliko prilika prije nego što sam zabio za 1:1. Kasnije sam mogao pogoditi i za 2:1, bio sam motiviran i inspiriran u tom susretu. Da smo pobijedili Tursku, prošli bismo dalje, ali sve se događa s razlogom. Dobio sam još petnaestak minuta protiv Brazila – možda sam trebao igrati više, ali to je nogomet, život ide dalje – kaže Parks, kojeg je lopta vodila na sve strane svijeta.

Igrao u Italiji, uspjeh u Lokomotivu

Upravo je uoči Mundijala 2002. boravio u Italiji, potpisavši za Udinese, koji ga je poslao na posudbu u Ascoli, no nije sve išlo po planu za ovog bivšeg napadača koji je ponikao u Limonenseu.

– Kada sam došao u Udinese, trenirao sam s prvom momčadi, a igrao sam utakmice za mlađe kategorije – U-21, U-20… Zatim sam otišao svom menadžeru i rekao da želim igrati u Serie A i za prvi tim, a onda je uslijedila posudba u Ascoli. Ni tamo se nije odvijalo onako kako sam zamišljao, možda zato što sam bio mlad, a bilo je i problema s plaćama. Onda je stigla ponuda Lokomotiva iz Moskve da dođem na probu – zadovoljio sam i ostao u Rusiji. Osvojili smo prvenstvo, bila je to dobra godina za mene, a zatim sam dobio produženje ugovora na četiri godine – prisjeća se Kostarikanac.

– U Lokomotivu sam zaista uživao u igri. U isto vrijeme počeo sam redovito dobivati pozive u reprezentaciju i igrao sam vrlo dobro, pogotovo u sezoni kada smo osvojili ruski naslov. To je bio jedan od najljepših perioda moje karijere. Trener je bio dobar prema meni, a možda najviše pamtim gol koji sam zabio Dinamu Kijev u Ligi prvaka. Sjećam se i utakmica s Arsenalom, momčadi koja je u sezoni 2003./04. bila „Nepobjediva“ u Premier ligi.

“Prelijepa država”

Ove godine Kostarike neće biti na Svjetskom prvenstvu, a iako je Parks sada u drugim poslovnim vodama izvan nogometa, mundijalske teme u lipnju i srpnju neće ga zaobići. Parks je dobro upoznat i s kvalitetom hrvatske reprezentacije.

– Hrvatska reprezentacija jedna je od najboljih u Europi. Imate sjajne igrače poput Luke Modrića. To je i prelijepa zemlja – zaključuje.