Petak, 10. travnja 2026

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

"Sveti deseti"

[FOTO] GUŠT NEMA CIJENU Na sajmu u Benkovcu nema krize, 50 eura za kilogram janjetine ovdje nikome nije skupo

Autor: Doris Babić

10.04.2026. 14:31
[FOTO] GUŠT NEMA CIJENU Na sajmu u Benkovcu nema krize, 50 eura za kilogram janjetine ovdje nikome nije skupo

Foto: Mate Komina



Cijene lete u nebesa, kriza kuca na vrata, ali za dobru janjetinu uvijek se nađe šoldi, pa makar kilogram stajao popriličnih – 50 eura. Gušti su gušti, ističu brojni posjetitelji Benkovačkog sajma koji dolaze ne samo iz svih dijelova Lijepe Naše, nego i iz Europe.




Turisti iz Njemačke, Austrije, Švicarske i Slovenije uživali su u jedinstvenom spektaklu ispunjenom dobrom spizom, veselom pjesmom i zlatnom kapljicom. Naravno, ne nedostaje ni ponude na štandovima, no činjenica je da s vremenom ovaj sajam postaje doživljaj, svojevrsna turistička atrakcija i zabava za lokalce, više nego sama kupovina.


Foto


Benkovački sajam 10.04.2026.


avatar

Snimio: Mate Komina


10.04.2026. 14:27




































Galerija

Foto: Mate Komina


Glazba i čuvari tradicije


A gdje se pjeva, tu je i vesela i uvijek raspoložena Višnja Pevec koju, kako kaže, harmonika privlači poput magneta. Ovog je puta zapjevala uz zanimljivu skupinu čuvara tradicije.




– Ovo su različiti napjevi, ima nas iz Ravnih kotara, Bukovice čistokrvne, da budem točniji, ima iz Lećevice, ima iz Ogorja… Mi smo se dogovorili naći ovdje, nama je deseti sve, dođemo uvijek kad nije zima i kiša. Mi smo zastupnici Dinarida, od Imotskoga do Ravnih kotara! Obrađujemo dio po dio, ojkamo, izvodimo sinjsku gangu, imotsku reru, mi sve izvodimo na svoj način, gledamo da svatko bude zadovoljan, govori Marjan Galić iz sela Nisko, iz Općine Klis.





Izazvali su toliko oduševljenje da bi lako i Arenu napunili, možda bi, dodaje Galić kroz smijeh, tek koje mjesto ostalo prazno.


Čuva se naša bogata tradicija pjesmom, ali i vrijednim rukama. Uz vez i razne rukotvorine, poseban interes izazivaju bukara i susak.


– Razlika između suska i bukare je u obliku, bukara je doli uža, gori šira, a susak ravno. Namjena je ista, i iz suska se pije crno vino. Cijena ovisi o veličini, ali slabo se kupuje, teška su vremena došla. Penzije su nikakve, pokušavam malo popraviti budžet, kazuje Dinko Petrović iz mjesta Pakovo Selo.


Da, teška vremena, sve je skupo, kupcima nije lako izdvojiti novac za sve što bi htjeli, a prodavači su, s druge strane, pritisnuti troškovima proizvodnje, a i svjesni koliko su truda i znoja uložiti. Ipak, kompromis uglavnom uspijevaju pronaći.


Zoran Genjaga iz Brestovca kod Požege nudi med, propolis i imunomed, a u Benkovac često dolazi, zadovoljan je prodajom, premda je jučerašnji dan, ističe, bio nešto slabiji.


Izazova u proizvodnji ne manjka, kazuje i Vesna Erstić iz Medviđe, dok stoji za štandom punim krasnih sireva.


– Puno je tu truda i muke, sve radimo tradicionalno. Imamo kravlji sir i kravlju skutu, to je bukovačka skuta. Kad govorimo o cijenama, s obzirom na sve ostalo, mislim da su naše cijene realne, kaže Erstić.



Ponuda ribe i obiteljski posao


Upoznali smo i “šefa slane ribe”, Nevena Tomića iz Podstrane, ponosnog što mu sin nastavlja posao.


– Imamo slanu srdelu i slane inćune, imamo i marininirane inćune, imamo i kapare s Hvara, iz Svete Nedilje. Solimo, imamo i hladnjaču na Mosoru. Ma ljudi su prezadovoljni! A cijene su nam iste već tri godine, nismo podizali, ali morat ćemo. Ribari nama dižu cijene, oni sad imaju ogromne troškove, od goriva pa nadalje, objašnjava Tomić nudeći posjetiteljima ukusne zalogaje i detaljne priče o svakom proizvodu.


Dalmatinci nude ribu, Slavonci ukusne suhomesnate proizvode. Antun Lukačević iz Slavonskog Broda proizvodi kobasice, kulenove seke, čvarke, pečenicu…


– Radimo tradicionalno, kako se radi od pamtivijeka, kako su i moji stari, otac još uvijek radi. Srećom, afrička kuga nas nije pogodila, sve je dobro prošlo. Dolazimo ovdje već godinu i pol, imamo stalne kupce, ljudi su prepoznali kvalitetu, kazuje Lukačević.


A prepoznali su i kvalitetu domaćih jagoda, premda uvijek ima onih koji govore kako je u supermarketima jeftinije, međutim, ističe mlada Valentina Gladović iz Vukšića, kvaliteta je neusporediva.


– Košarica je četiri eura, nekome je to puno, nekome nije, sve ovisi, ali treba se u obzir sva muka, sva ulaganja te kvaliteta, kaže Gladović čiji stand miriše na domaće.


Janjetina kao glavna atrakcija


Poseban je miris i na vrhu sajma, a koga, čega, nego janjetine, s kim, s čim, nego s kapulicom mladom. Mlađa ekipa iz Zagreba naglašava kako je usmena predaja i dalje najbolji marketing.


– Čuli smo da je dobra janjetina, stvarno je odlična! Uz mladu kapulicu i vino. Ovakve janjetine i na ovakav način nema u Zagrebu. Ovo nam je prvi, ali sigurno ne zadnji put. Kilogram janjetine je 50 eura, odojka 40 eura, to je sad valjda novonormalno. Ali i da je 100 eura, nismo tu svaki dan, govori Filip, dok s prijateljima Matijom, Mihaelom i Željkom uživa u slasnim i masnim zalogajima.



A nisu otišli ni praznih ruku, supruge i punice su napravile popis, pa se vraćaju s darovima, košaricama, daskama za rezanje i sl.


Uživala je i veća ekipa iz Slovenije, brojne obitelji s djecom, stari i mladi. Mnogima je odlazak na Sajam tradicija.


– Dolazimo svaki mjesec brat i ja, najviše zbog janjetine, ništa voće i povrće. Ma nije skupo, sve je dobro dok ima, kaže Mladen Katalinić iz Starigrada, a njegov se brat Branko vratio iz Austrije.


Govoreći o životu vani i ovdje, ističe kako sve ima svoje prednosti i mane, no ovdje mu je jako lijepo.


Sjesti, popričati, zapjevati s dragim ljudima, upijati sunce i zlatne zrake proljeća, uz štandove koji slave vrijedne ruke… Pa ‘ko to more platit’?