Na muci teškog rasporeda poznaju se Jusupovi junaci

Šest dana razmaka između gostovanja kod Alkara i domaćinstva kontra Dubrovnika košarkašima Zadra je privilegija koju ove sezone nisu imali prilike često uživati, a nakon nevjerojatno zgusnutog itinerara koji im je stisnuo pet ogleda, od čega četiri gostujuća, u samo devet dana, odmor im je svakako sjeo kao as na desetku. Pogotovo kada se pogleda rezultatski učinak u tom napornom ritmu kojeg se ne bi posramile ni NBA momčadi. Upisane su četiri pobjede, po dvije u svakom natjecanju, dok se poput uljeza u sve to ugurala najlošija ovosezonska predstava igrača Danijela Jusupa prikazana u Železniku gdje ih je FMP potukao s okruglih 30 razlike. Bez obzira na tu iznimku iz beogradskog predgrađa i u ovom natrpanom mini-ciklusu od pet utakmica potvrđeno je pravilo da se Zadar nalazi u dobroj formi nakon reprezentativne stanke i završnice Kupa.

Gostujuća turneja

A sve je krenulo na Gripama gdje se s 20 plusa nadigralo Split, čime se dobio zalet za napad na vrh Play-out skupine, dok je s 20 viška ispraćen dva dana kasnije u Jazinama i zagrebački Dinamo. Niti 48 sati poslije Jusupovu družinu je čekao prvi od tri čina gostujuće turneje koja je potrajala sve do Velike subote, radilo se o megdanu kod FMP-a koji je očito na najbolji mogući način znao iskoristiti iscrpljenost Zadrana, jer se četiri dana kasnije u Čačku ispisala drugačija priča, s pravom energijom i pobjedničkim pečatom na kraju, unatoč negledljivoj košarci na obje strane terena s konačnih 65:62. Ta pobjeda protiv Borca stigla je u najbolji mogući čas, da se prekrije blijedo izdanje iz Železnika i da se ostane u utrci za jedno od prva dva mjesta u Play-outu, dok se njome ujedno i matematički potvrdio ostanak u regionalnoj eliti. Šestodnevna gostujuća turneja, skoro doslovno od Vardara do Triglava, zaključena je u Sinju, nekih dvadeset i kusur sati nakon završetka utakmice u Čačku. Alkar je slomljen na samom otvaranju s uraganskih 0:17, pa se činjenica da se u sinjsku dvoranu utrčalo iz autobusa koji je cijelu noć i dan vozio iz srpske Šumadije, mogla uspješno sakriti u preostalom vremenu.

Najiscrpljujući dio sezone s čak 12 utakmica u 30 dana tako je ostao u retrovizoru, te je zaključen na trijumfalan način jer se devet puta napuštalo teren podignutih ruku, a tek su Krka, Dubrava s B sastavom i spomenuti FMP odnijeli Zadranima bodove ispred nosa. A i za dosad postignuto u oba natjecanja mogu se slobodno trljati ruke od zadovoljstva, posebno za 24-3 omjer u Premijer ligi koji šest kola prije kraja gotovo sigurno garantira startnu jedinicu u doigravanju, a u ABA ligi se u završne tri runde koje dovode FMP na Višnjik i ide se u goste Krki i Studentskom centru, može dohvatiti i Play-in, no to je cilj koji bi u slučaju ostvarenja mogao biti više prepreka nego pogodnost, s obzirom na to da će se isprepletati s doigravanjem za prvaka Hrvatske u kojem se kao tri prethodne sezone planira ići do samoga kraja.

Teret na nositeljima

Uz momčadski uzlet, u Jusupovoj svlačionici ne manjka ni individualnih uspona, iako je kristalno jasno da će se najveći teret u odlučujućem dijelu sezone staviti ponovno na nositelje, tj. sedam do osam igrača kojima Jusup najviše vjeruje, zavisno hoće li se i kada u pogon vratiti glavni razigravač Borna Kapusta. Prvi među jednakima je Vlado Mihailović koji je jedini preskočio sinjsku epizodu, a pokazao se ključnim u osvajanju Čačka i Splita s 19 i 24 poena. Uz rame crnogorskom rutineru je Lovro Mazalin koji konstantno pleše oko dvostruko-dvostrukog učinka, dok se o doprinosu Karla Žganeca i Marka Ramljaka ne treba ni brinuti, pokazale su to zorno minule utakmice u kojima je ovaj tandem popunjavao apsolutno sve statističke kategorije. Slijede dvojica igrača koji se mogu svrstati u otkrića sezone, radi se o Borisu Tišmi i Ademu Mekiću.

Za Makedonca pak to vrijedi samo za završnu polovicu sezone jer je stigao početkom ožujka i u kratkom vremenu potvrdio da je strateg Zadra pogodio njegovim povratkom u staro jato. Uz očekivanu agresivnost u obrani, primjetan je i Mekićev veliki utjecaj na napad, zapravo se s njegovim dolaskom dobila još jedna napadačka dimenzija, jer se jedini uz Mihailovića i povremeno Tišme nameće prodorima licem prema košu koji najčešće završavaju poenima ili pak asistencijama za otvoreni šut na perimetru. Tišma je nakon dizelaškog ulaza u sezonu znatno podignuo svoju igru, a već sada se može primijetiti njegov napredak u odnosu na dvije prethodne sezone u dresu Splita. Tišma kod Jusupa igra u ABA ligi šest i pol minuta više u prosjeku (27.4 min) nego lani (21 min) na Gripama, a time su mu i brojke izdašnije. Skoro deset poena (9.8), 3.3 skoka i 1.4 asistencija stasiti Zagrepčanin upisuje po regionalnoj utakmici u dresu Zadra, s tim da su zadnje utakmice sa Splitom, FMP-om i Borcem pored leđne tehnike istaknule i njegov tricaški potencijal.

Klupa dužna

Za kraj je ostao sedmi Jusupov veličanstveni Krševan Klarica koji ako će se detaljno promotriti statistika nije napravio iskorak u minutaži u ABA ligi, ali je zato postao sve stabilnija trenerova karika kada su u pitanju obrambeni zadaci. Taj obostrani učinak, posebice u ovom zadnjem dijelu sezone, svakako će biti od krucijalnog značaja za cijelu momčad u kojoj definitivno ima još dosta prostora za poboljšanje, pogotovo kada se dotakne ove skupine koja se ne nalazi u užem Jusupovom krugu, od iskusnih Lovre Buljevića i Ivana Tkačenka do mladog dvojca Toni Torbarina – Manuel Dundović uz dodatak Luke Bičića. Dok se za lanjskog nositelja abaligaškog Mornara te ukrajinskog reprezentativca može kazati kako još uvijek, a ima od njihovog dolaska poprilično, nisu opravdali svoja primanja, tako se za zadarski tercet poletaraca može ustvrditi da su mogli u nekim utakmicama puno bolje, ali s obzirom na to da su u regionalnim okvirima zaslužili tek marginalne uloge, jasno je da se od njih očekuje da uskoče i pripomognu rasteretiti nositelje u premijerligaškim utakmicama.

Sve u svemu, za krešendo sezone Jusupova momčad potvrdila je spremnost da se uhvati u koštac s najvećim izazovima, iako još treba ispratiti kako će se rasplesti sama završnica abaligaške skupine. Glava i rep na parketu se znaju, vodonoše s klupe također, jedino je pod upitnikom zdravstveno stanje Kapuste kao što je na Višnjiku vječita strepnja hoće li se ozljede uspjeti izbjeći.