“Čovjek svakoga vremena traži Boga, smisao života, istinu, nadu, no često traži na pogrešnim mjestima. Upravo je to bila drama učenika na uskrsno jutro. Oni su tražili Krista ondje gdje on više nije mogao biti. Tražili su ga u smrti, a on je već bio pobijedio smrt i otvorio vrata novoga života”, ističe zagrebački nadbiskup.


I danas se događa slično, današnji čovjek, također, traži Krista, no često ondje gdje ga ne može naći ili na način na koji ga ne može susresti, ustvrdio je.




“Zato riječi anđela ostaju trajno aktualne: “Zašto tražite Živoga među mrtvima?” To pitanje poput svjetla ulazi u tamu naših zabluda, naših lažnih sigurnosti i naših polovičnih odgovora. Dopustimo da nas uskrsno evanđelje preobrati, da iz tražitelja na grobu postanemo svjedoci Uskrsnuloga”, kaže.


Nadbiskup u svojoj uskrsnoj poruci ukazuje na paradoksalnost traženja Krista u religiji bez vjere, u filozofiji koja isključuje Boga, u legalizmu i duhovnom perfekcionizmu. “Religija bez živoga odnosa s Bogom može postati samo forma, puka koreografija koja više ne vodi u susret (…) Danas neki jesu u Crkvi, ali nisu u Kristu, izvana su uronjeni u crkveno, a iznutra ostaju daleko od Gospodina”, upozorava.


Kršćanstvo je susret sa živim Kristom


Uskrs nas podsjeća da kršćanstvo nije u prvom redu religijski sustav, nego susret sa živim Kristom koji ulazi u život, obraća srce, mijenja pogled na svijet, preobražava odnose, dodaje. Krist se ne skriva u formalizmu, nego u srcu koje sluša i prima, ističe nadbiskup.


“U svijetu u kojem ništa nije apsolutno, Krist nekima lako postaje tek ideja, moralni učitelj ili simpatični lik iz povijesti. No, uskrsno evanđelje govori nešto posve drukčije: Krist nije ideja – Krist je Živi Gospodin. Podsjeća nas da Krist nije filozofska teorija, nego živa osoba, Onaj koji je “uskrsnuo treći dan” kako je naviješteno u Pismima. Uskrs kaže: istina postoji, dobro je moguće, smisao je darovan – u Kristu koji živi”, poručio je.


Neki Krista pokušavaju “zajamčiti” opsluživanjem zakona, vlastitim zaslugama, moralnom savršenošću (…) Susret s Kristom nije odgovor na ljudsko savršenstvo, nego je dar onima koji priznaju svoju slabost i otvore se milosti, kaže nadbiskup Kutleša, poručujući da je uskrsno jutro jutro milosrđa. Kutleša ističe kako uskrsnuli Gospodin ne dolazi da nagradi savršene nego da podigne pale, izliječi ranjene, oživi duhovno mrtve.


“Uskrs je pobjeda nade. Ako je itko pozvan biti svjedok nade u svijetu, to je kršćanin. Naravno, kršćanin poznaje patnju, križ, suze i napuštenost, ali zna da posljednja riječ povijesti nije smrt, nego uskrsnuće, da iza Velikoga petka stoji uskrsno jutro. S uskrsnućem shvaćamo da Bog vodi povijest prema punini, da nijedna suza nije uzalud prolivena, da nijedna nepravda neće ostati neispravljena. Zato kršćanska nada nije naivni optimizam ni psihološka tehnika pozitivnoga mišljenja, ona je sigurnost utemeljena na činjenici da je Krist živ”, kazuje Kutleša.


Crkva kroz dva tisućljeća nepokolebljivo naviješta: Krist jest uskrsnuo i to je temelj naše vjere. Uskrs je poziv na obraćenje, naglašava, između ostalog, u poruci.


“Ako sve svoje nade polažemo u karijeru, uspjeh, bogatstvo, moć, priznanje i u tim stvarima tražimo konačno ispunjenje, tada tražimo Živoga među mrtvima. Uskrs nas poziva da nanovo posložimo ljestvicu vrijednosti, prvo Bog, onda sve drugo. Ako obred postane samo izvanjska gesta, tradicija koju držimo ‘radi reda’, tada gubi svoju životvornu snagu. Neka i naše slavljenje ne ostane na razini ponavljanja, nego neka postane prostor čuđenja, obraćenja, radosti. Uskrs nas podsjeća da kršćanstvo nije puki moralni sustav, nego život u Kristu. Uskrsnuli Krist želi, ne samo da činimo dobro, nego da budemo novi ljudi”, poručuje nadbiskup.


Krista možemo naći u vjeri i molitvi, u poslušnosti Božjoj riječi, u sakramentima, u zajednici Crkve, u siromasima i malenima, ali uvijek je i u srcu koje vjeruje, istaknuo je Kutleša te svim vjernicima i svim ljudima dobre volje poželio sretan i blagoslovljen Uskrs.