Tvornica oružja za Kruševljane je pucanj u prazno: 'Ovdje ne postoji industrijska kultura, a nema ni ljudi za rad'

Najveće selo u Zadarskoj županiji, selo koje ima sve – od mora i apartmana do plodnog polja i stoke, prema svemu sudeći, možda će moći popisu dodati i – tvornicu oružja. Naime, prema neslužbenim informacijama, među više razmatranih lokacija upravo se Kruševo izdvaja kao najozbiljniji kandidat za buduću tvornicu oružja.

Međutim, ono čega nema na području Kruševa kojeg čini čak 35 zaselaka, to su stanovnici. Brojne generacije selo su napustile tijekom, ali i nakon rata, tako da je danas mladosti jako malo.

Da je u Kruševu sve manje stanovnika, mogli smo se uvjeriti i prilikom našeg zadnjeg posjeta prošlo ljeto kada smo naišli na gospođu Vesnu koja nam je kazala kako u selu ima ovaca, koza i krava, ali nema naroda.

– Ima više ovaca i koza nego ljudi. Sve bi nas na dvi ruke nabrojili, nema nikoga, kazala nam je Vesna.

Prekasno

Tako smo i sada u obilasku mjesta sreli mahom starije stanovnike koji i nisu bili previše zainteresirani za priču o potencijalnoj tvornici, već su odmahivali rukom uz riječi negodovanja. Boje se zagađenja, skeptični su da će tvornica donijeti boljitak, da će se mladi vratiti, da će mještani imati ikakve koristi od velike investicije.

– Može biti i dobro, a može biti i loše….Iskreno, iznenadila me ova vijest jer bila je neka cementara u điru, pa sad tvornica oružja…. Ne znam, možda donese nešto dobro, ali sve mi je to sumnjivo, govori nam mještanin koji je želio ostati anoniman.

– Ništa to neće biti dobro, isto kao i ove vjetrenjače na brdu koje nam samo smetaju. Tako mislim da neće nešto dobro biti ni od ove tvornice. Bože daj da se ljudi vrate, ali čemu? Govori nam gospođa objašnjavajući nam kuda da krenemo, gdje možda sretnemo nekog.

Da je selo opustjelo, čuli smo od svih, ali neki smatraju i da je – prekasno.

– Kod nas se svega kasno sjete! Ne znam sad je l’ to dobra ideja ili nije, nego je stvar u tome što su se kasno sjetili.Tko će im ovdje više raditi?! Nema nikoga! Za mlade treba napraviti nešto dok su još tu jer sad se samo penzioneri ovdje vraćaju, kazala nam je gospođa Jelena.

Nije dobar odabir

Da ovakva industrija nema što tražiti u ovom kraju, kazala nam je i gospođa Vesna, koju prvenstveno brine utjecaj na okoliš.

– U ovom prekrasnom kraju gdje nam teče Zrmanja, industrija nije idealan odabir. A isto tako, ako ćemo realno, mislim da im ovdje ni nema tko raditi, kazala nam je kratko uputivši nas ka svom mužu Živku Aniću, rođenom Kruševljaninu. Par inače živi u Zagrebu, a povremeno dolaze u Kruševo zbog obiteljske kuće, mira i tišine.

Anić se prisjeća kako su mu kao studentu strojarstva 1976. godine nudili stipendiju za rad u tvornici glinice, koju je odbio, a što se pokazalo kao dobra odluka jer je tvornica i propala do kraja njegova studija.

Živko Anić

– Ovdje?! Ovdje ne može ništa uspjeti jer ovdje nema industrijske kulture. To se ne postiže samo tako: »Evo, sad ćemo mi napraviti tvornicu i ljudi će doći«. Znate tko je došao raditi u glinicu? Ljudi koji su samo znali posaditi krumpire, industrijski neobrazovani. Dakle, apsolutno smo protiv! Također, s kojom će radnom snagom raditi? Naši sinovi koji žive vani, oni se sigurno neće vratiti tu ili u Obrovac! A, ako tu ipak dođe neka industrija, doći će nam samo strani radnici, kazao nam je Anić ističući kako u njihovu zaseoku danas živi tek desetak stanovnika starijih od 70 godina, prisjećajući se dvorišta nekad punih i starih, i mladih.

Svi protiv

– Mi smo tu svi protiv toga. To za narod nije! Nikakve ovdje mega industrijske tvornice ne mogu egzistirati. Tu se neće nitko vratiti zbog tvornice, kao što se nitko nije vratio ni radi onih 200 tisuća eura što su nudili, govori nam Anić.

U razgovoru s ljudima, mnogi su izrazili i zabrinutost radi potencijalnog zagađenja.

– Što će to nama? Ionako nas je uništila ona prije tvornica glinice od koje lužina i dalje dolazi…A sad još i ta tvornica! Što će nam zagađenja? Da nas dokrajče?! Nek to ide što dalje od ljudi, tamo gdje nema nikog, govori nam Danica te dodaje kako se ni mladi neće vratiti, možda u Obrovac, ali na selo teško.

Da je protiv izgradnje, kazao nam je i gospodin Josip u zaseoku Klanci.

– Ima terena pa nek prave negdje drugdje! To će sve zagaditi, može biti svašta… Nije to dobro, neće to baš puno pomoći ljudima. Jedino što će platiti teren i to, ali neće se ovdje nitko vratiti. Kad sam ja završio osmi razred, bilo nas je 165, a sad nas nema 20 u cijelim Klancima! Nema naroda i za koju godinu će ovo sve biti zapušteno, kazao nam je Josip Klanac.

Talijanska Beretta

Inače, o izgradnji tvornice streljiva u Hrvatskoj govori se već više od desetljeća. Ministar obrane Ivan Anušić još je prošle godine isticao da Hrvatska intenzivno radi na jačanju obrambene industrije, uključujući projekte proizvodnje streljiva malog i velikog kalibra, pri čemu su za tvornicu malog kalibra već tada postojali i lokacija i okvirni plan. Model ulaganja podrazumijevao bi da država osigura zemljište i infrastrukturu, dok bi investitor financirao izgradnju, opremanje i pokretanje proizvodnje.

Šuškanja o tvornici streljiva potvrdio je i premijer Plenković koji je kazao da se vode pregovori, te da se razmatralo više lokacija, među kojima je lokacija kod Obrovca.

Iza ove velike investicije, navodno stoji talijanska tvrtka Beretta, jedan od vodećih svjetskih proizvođača oružja, koja je još prošle godine iskazala interes i započela razgovore s Vladom i MORH-om. Jedna od najstarijih industrijskih kompanija na svijetu, koja ove godine obilježava 500 godina postojanja, izrasla je u globalnog lidera u proizvodnji pištolja, pušaka i druge vrste naoružanja, pa bi eventualna investicija u Hrvatskoj imala i širi gospodarski značaj, uz potencijalne učinke na lokalno zapošljavanje. No, kako se čini, mještani nisu uvjereni u boljitak i povratak života u ovo opustjelo područje.