O njegovom se 'projektilu' i dalje bruji, legenda je ostala u nevjerici! 'Hrvatska? Talent je uvijek tu...'

Je li svaki realizirani slobodni udarac umjetnost sam po sebi? To vam je kao ono, što je bilo prije, kokoš ili jaje, jer je to pitanje bez jasnog odgovora. Međutim, ako vratar nije napravio značajni gaf kod postavljanja ili nečeg drugog, onda slobodan udarac koji završi u mreži najčešće biva biran kao gol-utakmice, jer ipak treba naći pravu mjeru da biste prebacili živi zid te probili vratara. No neki slobodnjaci prežive test vremena, a onaj o kojemu se još bruji postignut je na Kupu Konfederacija 2009. u utakmici za treće mjesto između domaćina Južne Afrike i moćne Španjolske, i to u trenucima kada je utakmica bila ‘na izdisaju’.

U 93. minuti Bafana Bafana je zaostajala 2-1 za Crvenom Furijom, nakon što je del Bosqueova zamjena Dani Guiza dvaput pogodio nakon otvarajućeg pogotka Katlega Mphele, no onda je jedini južnoafrički strijelac na susretu ‘roknuo’ slobodnjak s udaljenosti s 40 metara pravo u rašlje Ikera Casillasa za novih 30 minuta. Pazite, radilo se o ‘prime’ Casillasu, ali Mphelin udarac nisu mogla dohvatiti tri ‘San Ikera’. To je nakratko kupilo vrijeme Južnoafrikancima, ali Španjolci su na kraju završili na postolju, jer je Xabi Alonso također iz slobodnog udarca ostavio domaćina bez utješne medalje.

– To je sigurno najbolji gol koji sam postigao u karijeri, a dimenziju više mu daje i – protivnik. Tada smo igrali protiv najbolje svjetske momčadi, a postigao sam ga tadašnjem najboljem svjetskom vrataru, Casillasu. Bio je čudesan osjećaj, baš ludo. Za nas je to bila velika čast, igrati protiv Španjolske, opisuje nam Mphela, bivši napadač Jomo Cosmosa, Strasbourga, Mamelodi Sundownsa, Reimsa, Kaizer Chiefsa, SuperSport Uniteda i Royal Eaglesa, koji je za Južnu Afriku ukupno zabio 23 pogotka.

Ponos u ljeto 2010.

Bio je Mphela i sljedeće ljeto na dispoziciji izborniku Carlosu Albertu Parreiri, na prvom Svjetskom prvenstvu održanom na afričkom kontinentu.

– Bilo je predivno igrati pred svojim navijačima, o tome sanjaš dok si dječak. Nismo mislili da će Svjetsko prvenstvo doći u Afriku, a čast je i privilegija igrati takav turnir na tlu svoje zemlje. Parreira je sigurno jedan od najboljih trenera s kojim sam radio, radi se ipak o svjetskom prvaku s Brazilom, a što se tiče našeg neprolaska u nokaut fazu, ipak smo bili smješteni u vrlo tešku grupu s Francuskom, Meksikom i Urugvajem. Startali smo remijem s Meksikom, no koban je bio poraz protiv Urugvaja od 3-0, kada smo i tijekom utakmice ostali bez vratara Khunea, koji je zaradio crveni karton. Da smo bili u bilo kojoj drugoj grupi, mislim da bismo se plasirali dalje, kaže, nastavivši.

– Unatoč jednom osvojenom bodu u prve dvije utakmice, bili smo samopouzdani protiv Francuske u trećem kolu. Znali smo da Francuzi imaju svoje probleme, a tada smo vidjeli priliku da možda i dohvatimo osminu finala. Stvarali smo šanse, mogli smo zabiti još koji gol, ali jednostavno nije bilo suđeno, govori Mphela o pobjedi nad Tricolorima od 2-1, gdje je i sam pogodio, no na kraju je na drugom mjestu završio Meksiko zahvaljujući boljoj gol-razlici.

Francusku je Mphela dobro poznavao, jer je bio član dva Ligue 1 kluba – Strasbourga i Reimsa.

– Strasbourg me kao 18-godišnjaka pozvao na probu nakon mog odličnog nastupa na jednom omladinskom turniru, gdje sam bio proglašen za najboljeg igrača, i tako sam potpisao ugovor. Bilo je jako teško doći na drugi kraj svijeta kao mladić, sve vas iznenadi, nova kultura i klima, no nakon šest mjeseci sam se prilagodio. Tempo igre u Ligue 1 je također dosta drukčiji u odnosu na Južnu Afriku, igra se brže, no to je za mene bilo iskustvo u kojem sam jako uživao, kaže Mphela, kojemu je ipak više odgovorao ‘domaći zrak’.

Jaka liga, riječi o Hrvatskoj

Južnoafrička liga je sve jača, a to nam potvrđuje i sam Katlego.

– To je jedna od najjačih afričkih liga, a sve više igrača dolazi iz Europe, Južne Amerike i Azije. Infrastruktura je odlična, liga je organizirana, a zato sada vidite da je kralježnica naše reprezentacije koja će nastupiti na Svjetskom prvenstvu 2026. uglavnom vezana za domaće prvenstvo. Prije smo imali dosta igrača koji su igrali u inozemstvu, poput Quintona Fortunea i Bennija McCarthija, no sada je drukčiji slučaj.

Mphela srdačno zbori i o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

– Hrvatska uvijek ima posebne igrače, talent je uvijek tu. Vaša reprezentacija igra sa strašću, tu su igrači poput Modrića, Perišića… Uvijek je lijepo vidjeti male zemlje koje naprave nešto veliko na Svjetskom prvenstvu, zaključuje.