Zadarski glazbenik otvoreno: 'Kanabis mi je pomogao preživjeti, a danas me sustav zbog toga - kažnjava!'

Kada su ga jedne večeri policajci zaustavili na cesti u Zadru i ponudili mu test na droge, zadarski glazbenik Stipe Bujas odmah im je rekao da će rezultat gotovo sigurno biti pozitivan. Ne zato što je bio pod utjecajem droga, tvrdi, nego zato što već godinama koristi ulje kanabisa kao dio terapije nakon teške bolesti. Nekoliko dana kasnije suočio se s kaznom od 1.320 eura – i pričom koja je ubrzo digla buru na društvenim mrežama.

Frontmen legendarnog zadarskog uličnog punk benda Alergija cijeli je slučaj potom opisao u opširnoj objavi na Facebooku. Tvrdi da te večeri nije počinio nikakav prometni prekršaj te da je policajcima odmah rekao kako koristi kanabis u zdravstvene svrhe, zbog čega je i očekivao pozitivan rezultat testa. Prema njegovim riječima, tijekom postupanja nisu mu jasno objašnjene pravne posljedice odbijanja odlaska na vađenje krvi.

Objava se brzo proširila društvenim mrežama i otvorila širu raspravu – ne samo o policijskom postupanju, nego i o načinu na koji se u Hrvatskoj tretira medicinska uporaba kanabisa te kako funkcionira sustav testiranja na droge u prometu.

Zakonski apsurd

Bujas, koji se prije više godina borio s Hodgkinovim limfomom, kaže da mu je upravo kanabis tijekom liječenja bio jedan od ključnih oslonaca u oporavku. Upravo zato, tvrdi, današnju situaciju u kojoj se osobe koje kanabis koriste u terapijske svrhe često automatski tretiraju kao prekršitelji ili ovisnici smatra duboko nepravednom.

Povod za njegov javni istup bio je i zahtjev da se podvrgne izvanrednom liječničkom pregledu kako bi se procijenila njegova sposobnost za vožnju. Takvu proceduru smatra nelogičnom jer, kako kaže, osobe koje kontinuirano koriste pripravke od kanabisa mogu biti pozitivne na testu i kada nemaju nikakav psihoaktivni učinak.

– Objavu sam napisao kao reakciju na nepravdu i omalovažavanje, ali i zbog ljudi koji prolaze kroz slične stvari, a o njima se nigdje ne govori. Postoje ljudi koji se bore s teškim dijagnozama i prolaze kroz bolne terapije, a sve to često se događa negdje u tišini, bez da ih itko vidi ili razumije. Kao javna osoba osjećao sam odgovornost da nešto kažem i u njihovo ime, govori Bujas.

Smatra da je problem prije svega u zakonskom okviru.

– Kanabis se u organizmu zadržava jako dugo i svaki test će ga pokazati, čak i kada osoba nema nikakav psihoaktivni učinak. To znači da će test biti pozitivan bez obzira na to kada je kanabis konzumiran. Ako mene ili bilo koga tko koristi ulje kanabisa zaustave i naprave test, rezultat će gotovo sigurno biti pozitivan, kaže.

Bez objašnjenja

Prisjećajući se same kontrole, tvrdi da mu policajci nisu jasno objasnili proceduru.

– Odmah sam im rekao da koristim kanabis i da će test vjerojatno biti pozitivan. Nisam znao da njihov test samo pokazuje pozitivan ili negativan rezultat, bez da otkriva o kojoj se supstanci radi. Tek nakon toga ide liječnički pregled i vađenje krvi. Da sam to znao, odmah bih otišao vaditi krv kako bi se vidjelo ima li uopće psihoaktivnog učinka.

Procedura je, kaže, trajala gotovo dva sata.

– Na kraju su me pitali želim li ići na vađenje krvi. Već sam bio potpuno iscrpljen i rekao sam da ne želim jer sam im objasnio da ću biti pozitivan. Tada mi je policajac rekao da je kazna 1.320 eura. Nije rekao da je to kazna zato što odbijam pregled, nego sam mislio da je to kazna zbog pozitivnog testa. Nisam bio jasno informiran o svojim pravima, kaže Bujas.

Dodatno ga je zasmetao način zaustavljanja.

– Nisam napravio nikakav prometni prekršaj, a policija me pratila od Borika do Bokanjca i zaustavila na mjestu gdje se gotovo nije bilo moguće sigurno zaustaviti. Smatram da mora postojati konkretan razlog zašto nekoga zaustavljaš – neispravno svjetlo, neprilagođena brzina, prelazak preko crte… a ne da policija stoji kao carina i zaustavlja redom koga hoće.

Smatra i da je sustav testiranja na droge u prometu loše postavljen.

– Test koji samo pokaže pozitivan ili negativan rezultat bez ikakvog konteksta jednostavno ne funkcionira. Trebalo bi jasno definirati koja količina neke tvari doista utječe na sposobnost vožnje. To se može provjeriti kroz motoričke testove – hodanje po crti, koordinaciju, reakcije – kao što se radi u nekim drugim državama.

Osobno iskustvo

Dodaje kako bi se pritom trebalo uzeti u obzir koristi li netko kanabis u terapijske svrhe i kakva mu je vozačka povijest.

– Umjesto toga dobiješ poziv da odeš na liječnički pregled. A u mom slučaju to nema smisla jer ću uvijek biti pozitivan. Znači li to da bih trebao prestati uzimati lijek koji mi je pomogao samo da bi test bio negativan? Na liječnički pregled se ne namjeravam odazvati jer vjerujem da sam sposoban za vožnju. Ako sam sposoban raditi na strojevima, razmišljati racionalno, računati, normalno vidjeti i čuti, onda sam sposoban i upravljati vozilom, jasnog je stava zadarski glazbenik.

Ističe i da je jedan od najvećih problema stigma s kojom se suočavaju ljudi koji kanabis koriste u terapijske svrhe. Ipak, dio stručnjaka upozorava da je riječ o psihoaktivnoj supstanci koja može utjecati na sposobnost vožnje te je i dalje svrstava u kategoriju droga. Bujas, međutim, smatra da se u javnim raspravama često zanemaruje kontekst u kojem se kanabis koristi.

– Ljudi koji koriste kanabis u terapijske svrhe automatski se tretiraju kao narkomani. A ja sam, primjerice, imao Hodgkinov limfom i kanabis mi je tijekom kemoterapije doslovno pomogao preživjeti terapiju.

Opisuje kako su mučnine tijekom kemoterapije bile gotovo nepodnošljive.

– Liječnici kažu da su najvažnije tri stvari: spavati, jesti i piti. A na kemoterapiji upravo to postaje nemoguće. Povraćaš od svega – hrane, mirisa, pa čak i zvukova.

U tom mu je razdoblju prijatelj predložio da pokuša s kanabisom.

– Svakog bih se jutra budio oko šest ili sedam i do podneva bih gotovo neprekidno povraćao. Jednog jutra sam odlučio poslušati savjet prijatelja i zapalio mali joint. Nakon nekoliko dimova mučnina se smirila, tijelo se opustilo i prvi put nakon dugo vremena uspio sam normalno zaspati. Kad sam se probudio, bio sam gladan i žedan. To je bio trenutak kada sam shvatio koliko mi pomaže. Kanabis za mene nije bio bijeg, nego način da organizmu vratim osnovne funkcije – san, apetit i snagu. Zato uvijek kažem da to nije pitanje narkomanije nego liječenja.

Više od biljke

Dodaje kako se u raspravama često zanemaruje činjenica da kanabis nije jedna biljka niti jedna supstanca.

– Postoji više od dvije tisuće sorti i svaka ima drugačiji kemijski sastav. Razlike mogu biti ogromne, kao između različitih vrsta vina ili piva. Problem je što većina ljudi poznaje samo jednu vrstu kanabisa koja kruži na ulici i onda sve stavlja u isti koš. Istodobno se potpuno normalno toleriraju alkohol i duhan, iako je dobro poznato koliko bolesti uzrokuju. Ne želim ulaziti u teorije zavjere, ali stvarno mislim da se previše drame stvara oko jedne biljke. Kanabis je kroz povijest imao mnogo širu ulogu nego što mu se danas priznaje – koristio se za liječenje, za prehranu, za izradu vlakana i odjeće. U starim poljoprivrednim knjigama, primjerice, konoplja je bila jedna od najvažnijih kultura, a u bivšoj Jugoslaviji bila je među vodećima po proizvodnji. Zato mi je teško razumjeti kako je odjednom nestala iz upotrebe i postala gotovo isključivo predmet zabrana.

Smatra da bi regulacija mogla riješiti dio problema.

– Medicinski kanabis potpuno je drugačiji od onoga što se pojavljuje na crnom tržištu. Kada bi se sustav regulirao, nestao bi prostor za dilere, a pacijenti bi dobili kvalitetnu i kontroliranu terapiju.

Zbog svega toga smatra da bi kanabis trebalo barem dekriminalizirati.

– Ljudi koji su bolesni trebali bi imati legalan i dostupan način da dođu do terapije. Danas je cijena medicinskog ulja ogromna upravo zato što je sve kriminalizirano, iako je riječ o biljci koju je zapravo vrlo jednostavno uzgojiti.

Poruka sustavu

Na kraju poručuje da bi sustav trebao pokazati više razumijevanja.

– Ako osoba koristi kanabis kao terapiju, nije počinila prometni prekršaj i normalno funkcionira, onda bi se to moralo uzeti u obzir. Sustav bi trebao razlikovati kriminalce od ljudi koji se liječe, govori Bujas te dodaje i da problem, po njegovu mišljenju, nadilazi samo pitanje kanabisa te odražava šire slabosti sustava.

– Smatram da bi ljudi koji donose odluke jednostavno trebali početi raditi svoj posao. Ne radi se tu samo o pitanju kanabisa – to je tek jedan od brojnih problema. Pogledajte samo koliko se u društvu nagomilalo neriješenih stvari, od zdravstvenog sustava do brige za djecu s posebnim potrebama. Imamo velik broj ljudi zaposlenih u javnom sektoru, a često se čini kao da se ključni problemi i dalje ne rješavaju. Istodobno se ulaže u razne projekte i gradnju, prodaje se zemljište i pogoduje interesnim skupinama, dok osnovne stvari, poput zdravstva, i dalje štekaju. Ljudi imaju osjećaj da se na nekim mjestima čak i zarađuje na bolestima, što dodatno stvara nepovjerenje prema sustavu. Velik je problem i nepotizam te manjak stručnosti na odgovornim pozicijama. Često se događa da poslove vode ljudi koji za to nemaju ni iskustva ni kompetencije. Kada bi svatko radio posao za koji je zaista stručan i odgovoran, vjerujem da bi puno toga u društvu funkcioniralo drugačije. Zato mislim da je ključno vratiti odgovornost i profesionalnost u sustav. Ako svatko počne ozbiljno raditi svoj dio posla, mnoge bi se stvari mogle popraviti – i u zdravstvu, i u javnoj upravi, i u društvu općenito, poručuje Bujas.

Dvostruki kriteriji

Bujas kaže kako mu je u cijeloj situaciji zasmetao i osjećaj dvostrukih kriterija u prometnim pravilima, zbog čega cijeli slučaj smatra primjerom neujednačenog pristupa vozačima.

– Ono što mi je posebno teško prihvatiti jest osjećaj dvostrukih kriterija. S jedne strane, meni se oduzima vozačka dozvola zbog tragova tvari u organizmu, iako sam bio sposoban voziti, dok s druge strane na cestama svakodnevno viđamo ljude u dubokoj starosti koji očito imaju ozbiljne poteškoće s vidom ili reakcijama, ne daju žmigavce i jedva upravljaju vozilom, a i dalje imaju valjanu vozačku dozvolu. Zbog toga cijela situacija djeluje nepravedno. Ako su takva pravila, onda u redu – neka uzmu vozačku dozvolu, meni ona nije nužna – ali teško se oteti dojmu da su kriteriji prema različitim ljudima vrlo neujednačeni. Ispada da je to čisto licemjerje.