Paški su maturanti najbolji u Hrvatskoj! 'Trudimo se zadržati ih na otoku...'

Iako se Srednja škola Bartula Kašića Pag prostire na tek pola hodnika u jednoj zgradi i premda broji samo 82 učenika koji nastavu pohađaju u dvije smjene što onemogućuje dodatne aktivnosti, ostvarili su izniman uspjeh na državnoj maturi i upisima na fakultete u školskoj godini 2024./2025. čime su se svrstali među najuspješnije obrazovne sredine u Hrvatskoj.

Naime, prema analizi portala gradonačelnik.hr, Pag je zauzeo 1. mjesto u Hrvatskoj po rezultatima državne mature, što je izvanredno priznanje trudu ovih učenika, nastavnika i cijele školske zajednice. Osim toga, paški su maturanti među najuspješnijima u državi prema postotku upisanih na fakultete. Čabar, Orahovica i Pag jedini su u zemlji iz kojih su svi maturanti, njih 100 posto, nakon položene mature upisali neko od visokih učilišta.

Ponosna ravnateljica

Ravnateljica Marija Pećirko itekako je ponosna, posebno s obzirom na činjenicu kako rade u ograničavajućim uvjetima i to što kao jedina škola na otoku ne upisuju samo odlikaše, već i one koji prolaze s vrlo dobrim.

– Svjesna sam da su ovi rezultati analiza na razini grada, a mi smo jedina škola u Pagu, u većim gradovima sigurno postoje bolje škole. Ali, upisujemo učenike s različitim predznanjem i ti su učenici svom otoku, jer u ovu školu idu djeca s cijelog otoka, donijeli priznanje da su najbolji, to je stvarno velika stvar!, ističe ravnateljica Pećirko i dodaje kako jednostavno nemaju kad ni gdje održavati posebne pripreme za maturu, nakon završetka prve smjene, kreće druga, imaju svega četiri učionice i malenu, novouređenu učionicu za informatiku.

Plan za budućnost je izgradnja kulturno-poduzetničkog centra koji će voditi Škola, zajedno s ostalim dionicima. Učenici koji se školuju za zanimanje kuhara i konobara imali bi tu prostor za praksu čime bi se rasteretio dio škole, pa bismo mogli razmišljati o jednosmjenskoj nastavi i dodatnim aktivnostima u popodnevnim satima. No, za realizaciju će trebati barem nekoliko godina…

Baš zato, s obzirom na trenutačne okolnosti, nastavlja Pećirko, divi se svim svojim kolegicama i kolegama koji su učenike toliko dobro podučavali, a kako je sustav takav kakav jest, bez nagrada za izvrsnost i predanost, sretna je što su barem na ovaj način dobili satisfakciju.

Ipak, s druge strane, sav bi trud profesora bio uzaludan da učenici nisu motivirani. Znakovito je i da su tri najbolja grada, iz kojih se svi upisuju na visoka učilišta, mali gradovi i vjerojatno je da je motivacija učenika i to da nakon završene srednje škole odu u veće sredine i obrazuju se na visokim učilištima.

Marija Pećirko

Manje učenika

– Uvijek im govorim da ne određuje sredina njih, nego oni sredinu i kamo god da odu, da se nikad ne osjećaju ni najmanje zakinuto jer su došli iz manjeg grada, iz manje škole. I sama sam, kao i većina mojih kolega, pohađala ovu školu, govorim poučena vlastitim iskustvom, ističe Pećirko.

Isto tako, pri podjeli svjedodžbi, maturantima uvijek naglasi da sve što su naučili iskoriste za svoj budući život, i u sredinama u koje dođu, ali i kako se nada da će se bar dio njih vratiti i ono što su naučili ovdje primijeniti da bi im svima bilo bolje.

A kao i u cijeloj Lijepoj Našoj, učenika je sve manje, unatrag 15-20 godina bilo ih je 130-140, sada ih je 50-ak manje. Svake se godine upisuje po jedan razredni odjel, za smjer opće gimnazije, kuhara i konobara. Jasno, razlog je demografski pad, ali i trend odlaska u veće gradove, u ovom slučaju Zadar ili Rijeku. Paška je škola među deset najmanjih u Hrvatskoj.

– Trudimo se zadržati ih na otoku, nekad nam uspije, a nekad malo manje, ali zadovoljni smo što naši učenici dobiju zaista dobru osnovu. Imaju dobre nastavnike, njih 95 % je stručni kadar što je zapravo uspjeh za ovoliku školu. Isto tako, moram napomenuti da sve što rade dodatno, kad uspiju, rade besplatno. Nemam dovoljno prostora da svima to stavim u godišnje zaduženje. I nastavnici to rade besplatno za dobrobit svojih učenika, što je stvarno fantastična stvar, kazuje Pećirko.

Možda bi brojka učenika bila veća, nastavlja, kada bi imali još obrazovnih programa, no tu je opet prepreka prostor, fizički ih ne bismo imali kamo smjestiti.

Uz to, premda imaju izvrsnu suradnju sa svim jedinicama lokalne samouprave na otoku, primjerice, nedavno su zajedničkim sredstvima opremili informatičku učionicu, dio JLS-ova još uvijek ne stipendira učenike, već samo studente.

Sanja Maržić

»Razmišljati na engleskom«

– Za gimnazijalce je važno sufinanciranje obrazovnog materijala. Kuhar i konobar su deficitarna zanimanja, nastavni materijal im osigurava Zadarska županija, no gimnazijalci moraju kupovati sve udžbenike i radne bilježnice, to je jako skupo. Neki od njih kupuju u antikvarijatima, ili od starijih kolega, ali ni to nije moguće za sve predmete, udžbenike čuvaju baš radi mature, objašnjava ravnateljica.

A pripreme za maturu, saznajemo od profesorice engleskog jezika Darije Paro i profesorice matematike Sanje Maržić, počinju od prvog dana prvog razreda. Ključ uspjeha je kontinuitet.

– Cjelokupni proces školovanja je priprema za maturu. Naravno, uvijek se tijekom rada fokusiramo na ono što se traži na maturi, konkretno na raspravljački esej, a ostale vještine, čitanje i slušanje s razumijevanjem, pokrivene su nastavom sve četiri godine. Prošlogodišnjih maturanata je bilo 25, to je bila rijetko velika generacija, inače ih je u gimnazijskim razredima od 13 do 16. Mi imamo mogućnost posvetiti im se više. Oni su svjesni su da je engleski lingua franca današnjice, govori Paro.

No, ono što potiče je da što više čitaju na engleskom, posebno nešto po svom guštu, kako bi obogatili vokabular, usvojili gramatičke strukture i naučili »razmišljati na engleskom«.

– Imamo i English reading club u školi, rado se uključuju, neki od njih meni preporučuju knjige za čitanje, ponosna je Paro.

Puno joj znači i uspjeh prošlogodišnjih maturanata koji su bili, kako kaže, jako dinamična generacija koja je voljela glazbu.

– Mislim da profesor danas treba pratiti učenike. Cijele ove godine je fora npr. ono six-seven, posebno im je smiješno kad ja to kažem, onda smo istraživali odakle fraza… Uče oni od mene, učim ja od njih, dodaje Paro sa smješkom.

Jači od izazova

Uz sve to, napominje profesorica Maržić, ključno je, što se danas nerijetko zaboravlja, raditi kod kuće.

– Očekuju da sve nauče na satu. Da, na nastavi će shvatiti, ali ako to doma ne vježbaju, nastaje problem. Puno je toga i sve se nastavlja na prethodno gradivo, zato treba raditi redovito. A za maturu se također pripremamo od prvog razreda, za svaku lekciju izdvajam primjere zadataka s mature, kazuje Maržić i naglašava da je najbolja priprema rješavanje što više zadataka.

Međutim, uz sve standardne preprekice, prošloj generaciji maturanata nije manjkalo ni specifičnh izazova, podsjeća Nataša Strugar, profesorica hrvatskog jezika i ponosna razrednica prošlogodišnjim maturantima.

– Ja sam kao razrednica i predmetna nastavnica zadovoljna uspjehom generacije koja je u mnogočemu uspješna jer je, zajedno s nama, u vremenu kulminacije pandemije koronavirusa i istodobno reforme koje su ih pratile od 7. razreda osnovne do kraja srednje škole, uspjela svladati zahtjevne sadržaje u pripremi za isto tako zahtjevnu maturu i postići odlične rezultate na maturi te ostvariti ciljeve upisa na željene fakultete. Jedna od onih generacija koja je bila aktivna i u gradskim, otočnim KUD-ovima…, Želimo im da isto tako uspješno privedu kraju svoje fakultete, ističe Strugar.

A dobra je vijest da ovogodišnji maturanti najavljuju da će biti jednako dobri kao i prethodna generacija, ako ne čak i još bolji!

Nika Čemeljić iz Kolana, Pavle Šupraha iz Mandra, Lucija Šljivo iz Paga, Leonardo Vokal iz Novalje i Filip Gligora iz Kolana spremni su za državnu maturu, kao i itekako zadovoljni svojom školom. Kažu, ništa ne bi mijenjali. Ipak, odrastanju na otoku dodali bi malo više sadržaja.

– Ne mogu reći da me nije strah državne mature, iako je to više neka neizvjesnost, kaže Nika, dok Pavle dodaje kako su kroz srednju školu odrasli i da ih je itekako pripremila kako za maturu, tako i za život i sve što je pred njima.

Vesele se budućnosti i sadržajima koje nude veliki gradovi. Iako uživaju u ljetu, u karnevalu, a ponajprije u zajedništvu, voljeli bi imati više mogućnosti za provođenje slobodnog vremena, a i trgovačke centre te noćne klubove.

Puni želja i ambicija

– Odlična smo ekipa, kao mala obitelj, nas je 15 u razredu. To je prednost, iako, naravno, ponekad bismo voljeli da nas je više, a i bilo bi nas više kad bismo imali više smjerova, kazuje Lucija.

Baš zato, povezani su i s profesorima što im, ističe Leonardo, olakšava učenje. Kako nastavlja, svaki je program zahtjevan na svoj način, no uz podršku, sve svladavaju bez poteškoća.

A nije mu teško ni putovati iz Novalje, udaljene od Paga oko pola sata vožnje. Na rano ustajanje ionako je, kaže, navikao radeći sezonske poslove, a kao i kolegama iz Paga i Kolana, nedostaje mu sadržaja zimi.

– Vikendom se kafići zatvaraju u ponoć. I to je to, onda moramo improvizirati, dodaje Filip kroz smijeh.

Svejedno, nije im nimalo žao što su ostali kod kuće.

– Mnogim mojim prijateljima je žao što nisu doma, nego su otišli u druge gradove. Ja sam htio ostati na Pagu, a i jer sam znao da tko zna koliko bih izlazio kada ne bih imao kontrolu, iskren je i zreo Filip.

Sve u svoje vrijeme, a uz zabavu koja je pred njima, s voljenog otoka odlaze s kuferom velikih ambicija i želja. Žele studirati psihologiju, farmaciju, biotehnologiju i istraživanje lijekova u Zagrebu ili Rijeci…

A jednoga dana, ne isključuju povratak na otok… Ali, pitanje je kako će se posložiti životne okolnosti te hoće li biti ponuda za posao u struci.

– Ako bi se nudio posao u struci na otoku, gledao bih mogu li u svojoj struci napredovati u tom svom poslu. Ako mogu samo pronaći posao, bez mogućnosti napretka, teško, govori Filip.

Više od škole

Ravnateljica Pećirko kaže otvoreno kako kada ju je tadašnja ravnateljica nazvala da se otvorilo radno mjesto i da je jedino na birou, nije bila baš sretna. Prijateljice iz srednje škole bile su po Hrvatskoj, no prihvatila je posao kao privremeno rješenje.

– Nisam se zamišljala ovdje, a pogotovo ne kao ravnateljica, ali korak po korak, uvijek se moglo raditi nešto dodatno. Projektić po projektić i evo me. Danas ne bih mijenjala svoj posao ni za što na svijetu. Napredak jest važan, ali nije rezerviran isključivo za velike gradove, napominje ravnateljica.

A škole u malim sredinama nisu samo škole. To je zajednica koja okuplja i visokoobrazovane ljude koji tu rade i djecu i njihove roditelje koje su im dali povjerenje da obrazuju tu djecu.

– Stvarno mislim da škole u malim sredinama trebaju biti pokretači i društvenih i kulturnih događanja i biti aktivni sudionici u njima. Moramo sve to, koliko god nekad bilo naporno, zato što moramo djecu izvesti u svijet, otvoriti im nove vidike i pripremiti ih za sve što ih čeka, zaključuje ravnateljica.