Hajduk sebi propucao koljeno u sramoti hrvatskog nogometa

Gotovo da se na Rujevici dočekao i četvrtak. Preko dva sata trajao je osnovni dio utakmice četvrtfinala Hrvatskog kupa. Nekoliko višeminutnih VAR provjera, preko 15 minuta prekida utakmice zbog navijačkih izgreda, kako onih Armade tako i onih Torcide, barem dva crvena kartona koja je Hajduk trebao zaraditi tijekom utakmice, a onda kao šlag na tortu završnica u režiji trilerčine čiji bi scenarij bez problema u svojim danima razmatrao i Alfred Hitchcock. Kad se podvuče crta, o nogometu kao takvom najmanje se priča. Klasika za “divan” hrvatski nogomet. Ali to je tako. Kao što pjesma Dubioze kolektiv kaže: “…Hiljadu zašto, ali jedno zato.” “Džaba su krečili” svi obični ljudi, ljubitelji nogometne igre, koji žele pogledati utakmicu, koji se živciraju i ne spavaju jer se propitkuju kako je moguće sve ono što se dogodilo na toj Rujevici. Moguće je, zato i jest hrvatski nogomet tu gdje jest. Nakon četvrtfinala Kupa moguć je i nevjerojatan paradoks. Istovremeno je hrvatski nogomet dobio najluđu utakmicu u svojoj povijesti, ali je dotaknuo dno.

Poluvrijeme sezone

Da se u novom Jadranskom derbiju sprema cirkus bilo je jasno već i prije utakmice. Naime, Dario Marešić bio je u udarnom sastavu, da bi se pola sata prije početka javio nekadašnji povjerenik HNL-a Josip Brezni i ukazao na veliki propust kako Hajduka tako i delegata, odnosno sudaca. Marešić nije smio nastupati jer je od ove sezone uvedeno pravilo da igrač ne smije igrati za dvije različite momčadi u Kupu. S obzirom na to da je igrao za Istru 1961, stvar je jasna. Ima li to pravilo veze sa zdravim razumom ili ne, nije na nama da presuđujemo.

Bezrazložno je cjepidlačiti utakmicu koja je zapravo bila prilično dobra. Hajduk je, napadački gledano, odradio možda i najbolje poluvrijeme sezone. Gol, greda, nekoliko udaraca iz izrađenih akcija, famozni trokuti u sredini terena uz “build-up” funkcionirali su briljantno. Ali, “džabe su krečili”. Odigrala je i Rijeka jako dobro, ne može se reći, a na kraju je uz pomilovanje Fortune to i iskoristila. Zasluženo ili ne da se sve završi na ovakav način? Dalo bi se diskutirati, međutim činjenica je da je Rijeka na Rujevici ostala sama protiv svih.

– Izvarali su nas, nama nikada ne bi sudili onakav penal – rekao je, među ostalim, Gonzalo Garcia nakon utakmice, nakon čega se možemo zapitati jesmo li svi pred malim ekranima gledali istu utakmicu kao i Urugvajac na klupi Hajduka.

Navijački ili ne, činjenica je da je sudac Patrik Kolarić morao isključiti i Rona Racija i Antu Rebića zbog pojedinih prekršaja, no nije ih. Tu počinje i prestaje sva diskusija. Bez obzira na frapantno loše suđenje Kolarića, Hajduk je na Rujevici sam sebi propucao koljeno. Svatko može upirati prstom na krivca za ovaj poraz, od Garcije preko Skelina, Racija do Krovinovića… To je najmanji problem i najlakše rješenje. No, ovo nije prvi put da je Hajduk izgubio dobiveno. Od ovog poraza tek možda može biti bolniji onaj od Dinamo Cityja u europskim kvalifikacijama. I sada tako izranjavani trebaju dočekati Dinamo na Poljudu u još jednoj “biti ili ne biti” utakmici. Pobijedi li Dinamo u nedjelju, možemo slobodno reći kako će Hajduk sigurno još jednu sezonu završiti bez trofeja. Pobijedi li Hajduk nekim čudom, stvari se kompliciraju, ali o tom potom.

Probudite se

Kako smo već i napisali, realno najmanje će se pričati o nogometu. Da nije bilo poštenog čovjeka, Majstori s mora bili bi diskvalificirani zbog previda Hajdukova stručnog tima, ali i HNS-ova za tu utakmicu. Sve nakon toga pretvorilo se u osobni performans jednog čovjeka – glavnog suca. Tužno po hrvatski nogomet je to što je drugi put zaredom u Jadranskim derbijima glavni sudac utakmice odlučio biti glavni akter utakmice, a ne ono što treba – promatrač, čovjek iz sjene koji koordinira stvari. Neshvatljive greške radio je Kolarić, kojeg se nerijetko opisuje kao jednog od najboljih hrvatskih sudaca, ako ne i najboljeg. Ako je stvarno tako, nije ni čudo da je hrvatski nogomet tu gdje jest. Od prve “čupave situacije”, simuliranja Fruka, Kolarić je odlučio kako će utakmicu pokušati “istjerati” na kompenzacijama. Odvelo ga je to u cirkus i rasulo koje se u konačnici i dogodilo.

Da je stvarno situacija prešla svaku granicu, jasno je dao do znanja Ante Rebić. Nogometaš koji nikada, ali baš nikada ne daje izjave ni intervjue. Upravo taj nogometaš odlučio je stati pred kamere i pokušati donijeti otriježnjenje svima.

– Prvo čestitam Rijeci na zasluženoj pobjedi. Htio bih vam samo ispričati jednu anegdotu od prije utakmice: dok smo bili u tunelu, Majstorović, čijem sam sinu kum na krštenju, govorim mu: ‘Pajdo, jedini koji može us… ovu utakmicu je ovaj tu’. I pokazao sam mu na suca. Zašto? Jer ili je nedovoljno kvalitetan ili je nedovoljno pripremljen ili ima tremu ili ne znam što. Ne kažem da nas je pokrao u nekoj krucijalnoj situaciji, nego je cijela utakmica vođena loše. Mi treniramo svaki dan da bismo bili bolji, ne znam rade li suci istu stvar u Hrvatskoj. Znam što rade vani. I sudac Lovrić, koji radi cirkus skoro svaki vikend, i ovaj sada – neprihvatljivo je da sude Prvu ligu jer tu su djeca, Skela, Šime, koji plaču u svlačionici nakon utakmice. Mislim da to nije način da se igra nogomet i odgajaju djeca. Čestitao bih Rijeci za drugi i treći gol, mi smo napravili individualne pogreške koje trebamo izanalizirati. Ne krivim suca za direktan rezultat, ali ovo što se radi je cirkus. Nisam ljut ni razočaran, nego ne mogu vjerovati – izjavio je Rebić za Dalmatinski portal i dotakao se razgovora sa samim sucem.

– Rekao sam i njemu istu stvar nakon utakmice, on mi govori: ‘Trebao sam ti dati tri crvena’. Zašto nisi? Nakon prvoga Ante ide u svlačionicu. I to je to. Ne znam, nije mi jasno. On uopće nije siguran u svoj kriterij, sudi njima penal za 1:1, pričam s Majstorovićem i Orečom tijekom cijele utakmice i kažem im: sad će nama suditi idućih sedam minuta sve. Tako je i bilo. Svaki faul i polufaul bio je naš. Krivi smo mi, individualne pogreške koje može vidjeti svatko tko razumije nogomet. Ali, evo, ružno je iz tjedna u tjedan voditi borbe sa sucima. Umjesto da su nevidljivi, oni su protagonisti svaki put. I htio bih pohvaliti Bela, Čulinu, Pavlešića… Izgubili smo, nije mi problem krajnji rezultat. Ovdje je nervoza bila u tunelu jer vidiš da je zbunjen. Toliko od mene.

Međutim, nije zakazao jedino Kolarić koji je prvenstveno naštetio sam sebi, a onda tek akterima utakmice. Itekako je zakazala sigurnost, jer jednostavno nije normalno da domaća navijačka skupina unosi vatromet, jednako kao što nije normalno da gostujuća puca 40-ak raketa. I tako gotovo iz kola u kolo. Bilo kako bilo, narod nije glup pa da mu se može “prodavati” priča da je to sve na leđima pojedinaca koji su uteg hrvatskog nogometa. Tužna sramota dogodila se za hrvatski nogomet na Rujevici. Ustvari, dogodila mu se teška šamarčina.

No, koga briga, novi ugovor za TV prava je potpisan, Svjetsko prvenstvo je iza ugla, što koga ima zanimati za stanje u hrvatskom nogometu. Vrijeme je da se svi u ključnim instancama otrijezne i probude, jer ovo ne vodi nikamo. Zapravo vodi, vodi ka dnu kojeg smo dotaknuli.

Sankcije

Za nedjeljni susret izgubljen je Adrion Pajaziti, koji je dobio crveni karton izvan terena u posljednjim trenucima utakmice. Tako Albanca, koji je unio itekakvu živost u vezni red Hajduka, neće biti protiv Dinama, što je možda i najveći hendikep kojeg će Majstori s mora imati. I dok pravilo prenošenja crvenih kartona vrijedi za Kup i HNL kod igrača, to ne vrijedi za trenere, tako da bi Gonzalo Garcia, koji je također pocrvenio na Kvarneru, možda i mogao biti na klupi protiv Modrih. A da to ne bi bilo sve, žuti kartoni se kod igrača ne vrijede između Kupa i HNL-a, kao što je to nekada bio slučaj. Da vrijede, Hajduk bi bio osakaćen i za Šegu i Racija, no ovako će biti na usluzi Garciji ili kome već.