Utorak, 3. ožujka 2026

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

SREDIŠTE BEZ ŽIVOTA

Zadrani ogorčeni zatvaranjem Danice i općenitim odumiranjem Poluotoka: 'Plače mi se svaki put kad prođem Kalelargom'

Autor: Goran Šimunov

03.03.2026. 11:40
Zadrani ogorčeni zatvaranjem Danice i općenitim odumiranjem Poluotoka: 'Plače mi se svaki put kad prođem Kalelargom'

Foto: Luka Jeličić



Poznata gradska kavana Danica, koja je nudila i kolače i torte proizvedene u njihovom pogonu, zatvorila je svoja vrata nakon zadnje smjene prije desetak dana. Vijest o zatvaranju ove kavane izazvala je veliku reakciju među građanima koji su izrazili veliko negodovanje u svojim komentarima pod tekstovima na portalima i na društvenim mrežama. Prisjetili su se pritom i ostalih brojnih poznatih mjesta, kavana, trgovina, knjižara, obrtničkih radnji i drugog koji su činili duh grada, a koji su postupno nestali u prošlih nekoliko desetljeća.




– Boli turiste briga je li Danica bila kultna ili nije, turistima smeta što se na tom mistu ne prodaje i kebab. Brige gradske oce za Zadrane, turisti su bitni, od njih stiže lova, a stalni hrvatski stanovnici ionako nisu dobrodošli na poluotoku!, navodi jedna korisnica, kojoj je sugrađanka odgovorila kako »njezini turisti ne pitaju za kebab, ali svakako pitaju gdje pojesti dobar kolač, pogotovo lokalni i sladoled. Kebab imaju doma«.


Ovdje se nekoć nalazila trgovina tehničke robe Zadranka


Cijene najma


– Bilo bi puno manje tih lokala za brzu prehranu kad bi ih se obvezalo da rade cijelu godinu. Ovako otvore preko ljeta, pokupe lovu i odu je trošiti u svoje mjesto, a Gradu ostaju izlozi oblijepljeni bijelim papirom i lažnom oznakom da se prostor uređuje…, napominje jedan korisnik.


– Baš tako. A mogli bi npr. dati malim obrtima i OPG-ovima da stalno prodaju svoje proizvode po prihvatljivoj cijeni najma. Seljačka tržnica ili poljoprivredni proizvođači koji svoje proizvode dovoze u grad nisu dostupni svima. Poluotok je dostupan. Prelipo bi bilo, jedna ulica i u svakom dućanu da ima nešto. Kako su počeli, morat ćeš platiti da bi uopće došao u Grad. Sladoledi i smrad ulja. Muka mi je uopće prolaziti tamo. A zimi, grad duhova, ističe još jedna korisnica.




– Ovo je pretužno, pogotovo za nas koji smo cijeli svoj radni vijek proveli u ovom dijelu grada. Plače mi se svaki put kad prođem Kalelargom i ne mogu vjerovati u što se pretvorio ovaj lijepi grad. Jesam li nostalgična? Priznajem, jesam, ali ne bez razloga…, kaže još jedna korisnica.


Danas Bipa i Submarine, nekad kavana Central


Naši sugrađani i ovom prigodom su izrazili svoje nezadovoljstvo onim u što se pretvorilo središte Zadra, ono što svi nazivaju imenom Grad. Postupno je pretvoren u veliko središte trgovine i ugostiteljstva koje, međutim, prvenstveno nije namijenjeno njima, građanima, već gostima. I kao takvo središte zapravo živi u ritmu koji određuju niskocjenovne zrakoplovne tvrtke, živi od kraja ožujka do kraja listopada, a zamre kad poleti zadnji od tih aviona.




Izgubilo je onu svoju funkciju i svoju živost kakvu je nekad posjedovalo. Mnogi od danas mlađih generacija, a da ne govorim o mladima i djeci neće nikad doživjeti onaj nekadašnji Grad. Neće nikad doživjeti da idu u Grad u kupovinu voća, povrća, mesa ili ribe, budući da je izbor tih artikala na pijaci ili ribarnici najveći. Neće doživjeti ni da idu u Grad kupiti odjeću ili obuću jer je, također, tamo najbolji izbor tih trgovina.


Postupno nestajanje


Zadar je, dakako, samo jedan od gradova koji su svoja središta uspjeli udaljiti od svojih građana. Za to je trebalo puno malih koraka i nije došlo preko noći. Jedan od najvećih krivaca su gradski oci kojima je prvenstveno nedostajalo vizije što napraviti s Gradom, a onda i strategije. Sve je počelo davne 1997. utemeljenjem gradske tvrtke Obala i lučica koja je organizirala parkiranje na području Grada, ali i počela s naplatom parkiranja. Upravo je plaćanje parkiranja i otežan pronalazak mjesta za parkiranje postao glavni razlog za nedolazak u Grad. Nastavilo se s propadanjem brojnih trgovačkih tvrtki u pretvorbi nekadašnjih društvenih poduzeća i njihovoj privatizaciji. Posljedica je bilo drastično poskupljenje najma poslovnih prostora, od onih u vlasništvu Grada Zadra do privatnih. U tom vihoru u Gradu je najprije zatvoren niz trgovina, od trgovine tehničkom robom tvrtke Zadranka na Kalelargi, u kojoj danas djeluje DM, preko trgovine sitnijim kućanskim potrepštinama poznate kao Kod Vice na početku Kalelarge, u kojoj je danas restoran hotela Art Kalelarga, do Varteksa, u čijem je prostoru danas Intimissimi.


Nekadašnja trgovina Kod Vice


Stradali su i ugostitelji. Bitno veći šok nego danas zatvaranje Danice izazvalo je u ljeto 2004. zatvaranje kavane Central. Jedan od suvlasnika te kavane, cijenjeni scenograf Neven Stojaković je prestanak rada Centrala tada obrazložio financijskim razlozima i previsokom najamninom i troškovima. Ova kavana bilo je mjesto za druženje, a u večernjim satima i za izlazak. Od tada je Zadar jedini od većih gradova koji nema svoju gradsku kavanu, svojevrsno kulturno obilježje.


Prosječan Zadranin danas, osim ako nekim poslom mora na sud ili u Katastar, nema potrebe doći u Grad, osim da se kao turist divi starinama ili modernim instalacijama kao što su Morske orgulje.


TURISTIČKA POZORNICA


Prosječan Zadranin danas, osim ako nekim poslom mora na sud ili u Katastar, nema potrebe doći u Grad, osim da se kao turist divi starinama ili modernim instalacijama kao što su Morske orgulje


ODLAZAK TRADICIJE


Mnogi od danas mlađih generacija, a da ne govorim o mladima i djeci neće nikad doživjeti onaj nekadašnji Grad. Neće nikad doživjeti da idu u Grad u kupovinu voća, povrća, mesa ili ribe, budući da je izbor tih artikala na pijaci ili ribarnici najveći. Neće doživjeti ni da idu u Grad kupiti odjeću ili obuću jer je, također, tamo najbolji izbor tih trgovina