“Ove gomile se izdvajaju po tome što su korištene za višekratne ukope, što sugerira da su pripadale užim ili širim obiteljima koje su tu sahranjivale svoje pokojnike“, kazao je Tomas.




Otkriveni su i metalni dijelovi nošnje, srebrni nakit, kao i dijelovi napadačkog oružja, među kojima prednjače koplja. Pored toga, pronađeni su i dijelovi fine keramike, koji ukazuju na visoku kulturnu razinu i potvrđuju povijest helenizacije tog područja.


„Ova otkrića svjedoče o vremenu od četvrtog do prvog stoljeća prije Krista, kada su na srednjem Jadranu nastajale grčke kolonije. Osim arheološkog značaja, ona su i povijesni pokazatelji o širenju helenističke kulture na ovim prostorima“, dodao je Tomas.


Prema njegovim riječima otkriveno groblje pripadalo je narodu Daorsa, koji se smješta na području donjeg toka Neretve, a njihovo naslijeđe često se miješa s Ilirima u povijesnim izvorima.


„Daorsi su bili važan dio povijesti ovog područja, ali se ne smiju poistovjećivati s Ilirima, jer su Daorsi imali specifičnu kulturološku i političku baštinu“, objasnio je.


Upitan o tome mogu li se stećci kao važan dio povijesne baštine povezati s bilo kojom zajednicom, kazao je kako pokušaj identificiranja s bogumilima predstavlja ‘mitološku i političku konstrukciju’ koja nije potvrđena arheološkim nalazima.


Stećci su, prema njegovim riječima nadgrobni spomenici iz kasnog srednjeg vijeka pod kojima su pokapani pripadnici različitih vjera uključujući Katoličku i Pravoslavnu crkvu, te Crkvu bosansku.