RAPSODIJA U ŽUTOM Norveška bajka s deset nogometnih anonimusa

Dajte mi Jensa Haugea i deset norveških anonimusa i zavladat ću nogometnom Europom – navodno je rekao Kjetil Knutsen Bonaparte kada je 1. siječnja 2018. godine preuzeo Bodo/Glimt. Šalu na stranu, činjenica je da je ova skupina mladića iz Boda, grada od 50-ak tisuća stanovnika u arktičkom krugu, potpuno promiješala karte. Čudo nad čudima izveli su preksinoć na Giuseppe Meazzi, gdje su potvrdili da pobjede protiv Manchester Cityja i Intera na njihovoj hladnoj, umjetnoj travi, kao ni rušenje Atletico Madrida na Wanda Metropolitani, nisu bili slučajnost. Ponovno je pobijeđen Inter i Norvežani su, daleko ispod svačijeg radara, ugrabili osminu finala Lige prvaka.

Iskustvo

Nevjerojatnu bajku ispričali su, ali ju još i pričaju, ti Knutsenovi prilično nepoznati ratnici. Od poznatijih imena na popisu se nalazi tek spomenuti Hauge, koji ima iskustvo igranja Bundeslige u dresu Eintrachta iz Frankfurta, Serie A u dresu Milana, a nastupao je i za belgijski Genk. Svi ostali? Lokalni, domaći momci koji su najavili da su spremni napraviti itekako ozbiljne stvari na Svjetskom prvenstvu ovog ljeta. No, to je problematika za ovo ljeto, a ne za danas.

– Ovo je predivno za klub, igrače, naš grad i općenito norveški nogomet. Još uvijek ne znamo da smo u osmini finala Lige prvaka. Nikad ne pričamo o golovima, nego o tome kako ćemo nastupati i kako ćemo napraviti korake da razvijemo igrače i momčad. Sad mislim da je to ekstremno važno. Imamo naš način kako ćemo to napraviti i jako je važno kako ćemo to raditi od sutra pa sve do sljedeće runde – rekao je trener Knutsen nakon veličanstvenog izbacivanja Intera.

Međutim, Bodo/Glimt nije neki “Teletabis” u nogometnoj Europi, posebice ne nakon prošlogodišnjeg polufinala Europske lige, do kojeg su posljednjih pet godina redovni sudionici nokaut-rundi europskih natjecanja. Od tih polufinalnih dvoboja protiv Tottenhama pa sve do danas promijenili su ravno tri igrača u udarnoj postavi. A da su sazreli u godinu dana, pokazuje i podatak da su Inter riješili u 180 minuta. Prošle sezone u četvrtfinalu EL protiv Lazija imali su 2:0 iz prve utakmice, što su prokockali u drugoj i rimski klub slomili tek nakon izvođenja kaznenih udaraca.

Prvo ime norveške “supermomčadi” je spomenuti Hauge, koji je u najelitnijem klupskom natjecanju na svijetu ove sezone zasad zabio šest golova i dodao jednu asistenciju. Upravo je na Meazzi imao savršenu večer jer je zabio za vodstvo, a onda asistirao za “podebljanje” vodstva.

– Zvuči kao da nije istina, ali tu smo. Među posljednjim momčadima smo u ovom natjecanju i bit će jako zanimljivo vidjeti kako će izgledati posljednje dvije utakmice. Imamo iskustvo igranja ovakvih utakmica, prošle godine igrali smo Europsku ligu. Znali smo da će biti jako teško na gostovanju u Milanu, ali vrijeme je išlo na našu stranu, znali smo da nam paše 0:0 i da ih možemo kazniti u kontranapadima – rekao je Hauge.

Kako oni mogu

Dok se u nogometu na ovoj razini raspravlja i u milijardama, norveški junaci prkose tim raspravama. Zapanjujući je podatak da je Bodo/Glimt sve ovo ostvario s rosterom vrijednim malo manje od 60 milijuna eura, ali i da su do osmine finala Lige prvaka došli nakon kvalifikacija. I onda se slobodno možemo zapitati kako oni mogu, a mi ne možemo.

Dobro, ima istine u tome da je domaći teren Bodo/Glimta jedna “znanstvena fantastika” za praktički sve europske klubove, jednako kao i da ligašku sezonu zbog vremenskih uvjeta završavaju krajem studenog ili početkom prosinca pa se mogu potpuno fokusirati na europske ispite, ali opet kako oni mogu, a mi ne? Rapsodija u žutom temelji se na domaćim igračima, kojih hvala Bogu ne nedostaje i koji nisu čim prije razasuti diljem Europe u niželigaške klubove ili nižerazredne lige. Doduše, nešto se pita fiziku, odnosno želju za kojom se gine na terenu. Jer dok Norvežani trče i rade kilometražu po utakmici kojom bi se Hrvati mogli posramiti, većini mladića u HNL-u naizgled nedostaje te istinke želje za dokazivanjem.

Priča s mladim igračima u Hrvatskoj počela posljednjih godina primjenjivati, međutim uspjesi na tom valu još uvijek nisu pretjerano zaživjeli. Bilo kako bilo, teško je objasniti kako po istoj recepturi Norvežani ulove završnice europskih natjecanja, a Hrvati gube od Albanaca, Azerbajdžanaca, Moldavaca i tako dalje i tako bliže. Nemoguće je reći da su mladi Norvežani igrački kvalitetniji u odnosu na Hrvate, jer uistinu rijetko tko na svijetu u kontekstu manjih država u tolikoj mjeri izbacuje i proizvodi klasne igrače te radi tako velike transfere. Samo, nešto nedostaje da se domaći nogomet pokrene. On je na leđima zagrebačkog Dinama, koji je već sada ispod razine na kojoj je igrao prošle sezone, a što će biti dalje, pod ozbiljnim je upitnikom. Rijeka malo po malo gradi svoju priču i mogla bi postati hrvatska inačica Bodo/Glimta nastavi li sljedećih šest-sedam sezona raditi po svojem. A Hajduk? A Hajduk tapka u mraku. Formulu za uspjeh mogu vidjeti – deset domaćih igrača i jedan stranac. Kamo sreće da se kockice konačno poslože pa da za nekoliko godina nogomet slavi hrvatski Bodo/Glimt. Do tada, kapa dolje, Norvežani – zaslužili ste!