Zadarska kantautorica uskoro izdaje debitantski album: 'Stvaralački proces je ponekad zahtjevan, ali je u potpunosti oslobađajući'

Svoj autorski put, građen punih šest godina, Lucija Grabovac napokon zaokružuje u cjelinu debitantskog albuma Smile, koji će premijerno predstaviti 28. veljače u 19 sati u Polivalentnoj dvorani Providurove palače. Ulaz na promociju je slobodan, no broj mjesta je ograničen, baš kao i prilike da se iz prve ruke doživi intiman glazbeni svijet koji stoji iza ovog albuma.

Smile donosi 14 autorskih pjesama nastalih u suradnji s producentom Renatom Babićem u Liquid Cat Studiju, a riječ je o albumu koji se prirodno slagao kroz godine, pjesmu po pjesmu, fazu po fazu. U njemu se isprepliću osobne impresije, sjećanja, razgovori i maštanja, kao i ljubav prema glazbi. Povodom izlaska albuma i njegovog prvog cjelovitog izvođenja uživo, autorica za naš list govori o procesu nastanka Smilea, slobodi i ranjivosti kantautorskog izraza, radu u kolektivu i solo putu, te o tome što publiku očekuje na večeri koja za nju ima posebno značenje.

Strpljenje i trud

28. veljače predstavljate svoj dugoočekivani debitantski album Smile. Što za vas osobno znači ovaj trenutak u kojem prvi put zaokružujete svoj autorski rad u cjelinu jednog albuma?

To za mene osobno znači da se strpljenje i trud isplate u potpunosti. Ponosna sam na album i drago mi je da će sve pjesme 28. veljače otploviti u eter. Album je kolekcija rada i produkt zadnjih šest godina koje sam provela u Liquid Cat Studio kod producenta i prijatelja Renata Babića.

Kako je nastajao Smile? Jeste li album gradili kao koncept od početka ili se slagao prirodno, kroz pjesme koje su obilježile različite faze vašeg stvaranja, kao što su singlovi “When I see you”, “Serenity” i “Space Cowboys”? Koliko pjesama sadrži album?

Album je nastajao tako da bih kod Renata stizala s gotovim pjesmama što se tiče teksta i melodije i onda bismo radili na ostalim elementima, te na koncu složili kolaž svega onoga što ćete imati priliku čuti uživo. Smile se slagao prirodno, kako je koja pjesma dolazila tako sam ih snimala. Ponekad bi u tjedan dana nastale dvije pjesme, a ponekad bi mjesecima bilo tiho. Album sadrži sveukupno četrnaest pjesama, skoro pa dupli album (smijeh).

O čemu Smile zapravo govori, koje se teme i osjećaji provlače kroz album?

Kroz album se provlači nekoliko tema, radi se pretežno o ljudskom iskustvu, mojim impresijama, maštanjima i sjećanjima. Kroz pričanje priča o osjećajima, razgovorima te ostalim elementima koji su bili glavni sastojci albuma. Nekad me impresioniraju određeni razgovori s ljudima. Sjetila sam se sad jedne rasprave s prijateljem o legendarnoj Joni Mitchell i njenoj pjesmi Both Sides Now. Toliko nas je taj razgovor inspirirao da smo u nekoliko minuta napisali kratku poemu o našem viđenju te pjesme kroz elemente kakve koristi i sama Joni. Nekako nikad ne mogu znati što će utjecati na pisanje i melodije koje stvaram. Oduvijek volim glazbu i fascinirana sam njome, mislim da je logičan slijed bio da krene i autorsko stvaralaštvo.

Unutarnji svijet

Što publika može očekivati od promocije albuma? Što biste voljeli da okupljeni osjete i ponesu sa sobom nakon izlaska iz dvorane?

Publika će po prvi put ikad čuti i vidjeti uživo izvođenje svih četrnaest pjesama od a do ž. Dugo sam planirala i razmišljala o tome, sigurno unazad par godina mi se prvi put javila ideja promocije kako se bližio kraj snimanju svih pjesama. Onda sam odmah zvala kolegice iz ženskog benda Lotus i pitala ih bi li voljele sudjelovati u tome. Petra Gulan, Gloria Krizman i Marija Tomašević su odmah bile za, i to je tako ostalo u zraku, sve do evo ovih trenutaka danas gdje se pripremamo i vježbamo zajedno s mojim producentom Renatom Babićem na gitari, Ivanom Petanijem na električnoj gitari, Lovrom Dobrijevićem na klavijaturama i Zadar Strings kvartetom. Nadam se da će publika uživati i da će im biti lijepo s nama, mi jedva čekamo!

Članica ste A.K.A. Crescendo, a cappella sastava u kojem je glas u potpunom fokusu – koliko vas je to iskustvo oblikovalo kao pjevačicu i koliko se taj vokalni senzibilitet prenio na vaš solo rad? Postoji li nešto što ste naučili kroz zajedničko muziciranje u Crescendu, a što danas svjesno ili nesvjesno koristite dok pišete i izvodite vlastite pjesme?

Iskustvo pjevanja u a cappella grupi A.K.A. Crescendo me oblikovalo vokalno i osobno, vjerujem u to da svako životno iskustvo uvjetuje i oblikuje ono što budemo u budućnosti. U grupi naučiš slušati druge glasove, prilagodbe tim glasovima, aranžmanima, drugačije je u potpunosti nego pjevanje s instrumentima. Puno učim i vježbam glas kroz pjevanje u grupi i vjerujem da to svakako utječe na vokal u autorskim pjesmama.

Kada usporedite rad u kolektivu poput A.K.A. Crescendo i samostalni kantautorski put, gdje se osjećate slobodnije, a gdje emotivno izloženije?

Kad bih morala izabrati gdje se osjećam izloženije rekla bih u kantautorskom svijetu, jer ipak je to autorski rad, gdje pišem o svojim osjećajima, maštanjima i svom unutarnjem svijetu. Naravno da se pritom osjećam slobodnije u kolektivu jer pjevamo unaprijed definirane aranžmane pjesama, gdje se točno zna što tko radi s vokalom. Kad to sve memoriram, bude mi lako biti slobodna na pozornici, pogotovo kad pjevamo Elvisov Jailhouse Rock gdje pokušavam imitirati njegov legendarni ples s nogama.

Klik na prvu

Uz solo kantautorski rad, aktivni ste i u projektima No Ordinary te ženskom bendu Lotus – kako balansirate između tih različitih glazbenih svjetova i izražaja, i što vam svaki od tih projekata daje, a što možda ne možete pronaći u samostalnom radu?

No Ordinary traje dugi niz godina i volim country glazbu i rad s kolegicom Mateom Biloglav i kolegom Filipom Rušinom. To je stvar gušta kako bi se reklo, jedno od najdražih glazbenih sjećanja mi je Sziget Festival gdje smo bili izvođači na Sziget Campfire pozornici te smo proveli svih osam dana festivala tamo. Toliko volimo country da smo se ”zaletili” petnaest sati autobusom i proveli tri dana u Nashvilleu u Americi 2019. godine (smijeh). Vidjeli smo muzej Johnny Casha i Elvisov famozni rozi Cadillac i uživali u tom glazbenom gradu.

S druge strane, Lotus, ženski bend, je nešto o čemu sam oduvijek sanjala još kao tinejdžerica. Očigledno je trebalo dugo vremena da se sve poklopi i da se okupimo nas četiri, što se na kraju i desilo 2023. godine. Igrom slučaja sam upoznala basisticu Petru Gulan na jednoj probi i ostala sam zatečena vještinom s kojom svira bas gitaru te sam nekoliko mjeseci poslije poslala poruku s čistim entuzijazmom i željom da se nešto pokrene. Paralelno s tim događajem sam naišla na video gdje sam vidjela po prvi put kako Gloria Krizman svira bubanj i momentalno joj se javila jer mi je intuicija govorila da se javim. Okupile smo se i odmah kliknule na jedan poseban način s puno smijeha i volje i prvenstveno ljubavlju prema glazbi. Potom nam se pridružila naša Marija Tomašević na električnoj gitari i brzo se ukrcala na naš zajednički vlak.

Kao kantautorica, istovremeno ste autorica teksta, glazbe i interpretacije – koliko je taj proces za vas oslobađajući, a koliko zahtjevan?

Taj proces je u potpunosti oslobađajući, iako ponekad zna biti zahtjevan, ali ako nešto ne ide i ne osjećam da je to to, ode pjesma u takozvani vault (smijeh), tko zna, možda ih nekad vratim na površinu.

Rad i mentoriranje mladih talenata u školskom bendu Osnovne škole Novigrad stavlja vas u ulogu vodiča i podrške drugima – na koji način pristupate radu s učenicima, što vam je najvažnije prenijeti im osim same tehnike, i koliko vas taj proces istovremeno ispunjava i oblikuje kao glazbenicu?

Evo po prvi put ikad od prošle jeseni sam se upustila u vođenje školskog benda i mogu reći da je to jedno veselo i zanimljivo iskustvo. Djeca su jako talentirana i pravo mi je zadovoljstvo učiti ih sviranju, pjevanju i zajedničkom muziciranju. Osjećam se kao Jack Black u The School Of Rock (smijeh).

Nakon debi albuma Smile i njegovog predstavljanja publici, gdje vidite svoj sljedeći korak – razmišljate li već o novim pjesmama, suradnjama ili možda o širenju svog autorskog izraza u nekom novom smjeru?

Pa imam već planove za sljedeće korake, ali to bih voljela ostaviti misterijem zasad.