Verica, Mila i Tanja dijelile školske klupe i - 40 godina radnog vijeka! 'Povezane smo jako...'

Verica, Mila i Tanja. Tako se zovu tri žene čijim će se odlaskom u mirovinu zatvoriti cijelo jedno poglavlje na Fizikalnoj terapiji u zadarskoj bolnici. Nastaje kompletna smjena generacija. Njihovim skorim odlaskom bit će – potpuna.

Generacije Zadrana dobro pamte »staru gardu« fizikalnih terapeuta, koji su svoj posao obavljali još u prostorima Doma umirovljenika kod Sfinge. Mnogi od njih nastavili su raditi i prelaskom odjela u podrum zgrade Poliklinike 2018. godine, da bi danas od te generacije ostale samo tri terapeutkinje: Verica Fabulić, Mila Sedlar i Tanja Šteko.

Tim zadarskog Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju

Njihova zajednička priča je uistinu posebna, jer ne samo da skupa rade više od četiri desetljeća, već su skupa doslovno od tinejdžerskih dana: pohađale su isti razred u Medicinskoj školi, koju su završile 1980. godine.

One su – lavice

Posao na Fizikalnoj terapiji iznimno je dinamičan, no ni po čemu se rad Verice, Mile i Tanje ne razlikuje od kolega terapeuta, koji većinom imaju tek nešto više od 20 godina.

Kako je rekao njihov mladi kolega Mihovil Milić, one su – lavice.

Mila Sedlar, Tanja Šteko i Verica Fabulić, nerazdvojne od srednje škole do mirovine

– Nas tri smo više vremena u životu provele ovdje, zajedno na poslu, nego s našim obiteljima. Na Sfingi smo bile zajedno koliko god je tamo bila fizikalna, dakle, pune 33 godine. Lani sam dobila jubilarnu nagradu za 40 godina staža, a u mirovinu ću u kolovozu ove godine. Nekoliko mjeseci nakon mene otići će Tanja, pa Mila. Tada ćemo napraviti proslavu, i to ovdje, na odjelu. Prepuštamo mladima naš posao…, pomalo sjetno kaže Verica, dok Tanja Šteko, temperamenta i »od akcije«, ističe kako su radile dovoljno dugo i kako joj je drago da u mirovinu, svojim obiteljima, odlaze dok su zdrave.

– Mi jesmo »stara garda«. Po onoj »rad, red i disciplina.« Ima ovdje divnih mladih ljudi, većina ih želi učiti i napredovati. Pa evo, dolazi njihovo vrijeme, a ja ne mislim da smo nas tri nešto posebne. Samo smo zadnje od te »stare garde« na Fizikalnoj terapiji koje odlaze u mirovinu, kazala je Tanja Šteko. Ni Mila Sedlar ne misli drugačije. Kaže da jednostavno vole svoj posao.

– Vjerovali ili ne, od srednje škole pa do mirovine, nikada se nas tri nismo posvađale. Dan po dan, cijeli radni vijek. Povezane smo, jako. Vesele nas rezultati koje vidimo u poslu. Na jednak način danas, kao i prije 40 godina, kaže Mila.

Brojke, međutim, puno više od njih govore o opsegu posla koji vjerojatno ni pacijentima ni široj javnosti nije poznat: kroz hodnik Fizikalne terapije u podrumu Poliklinike OB Zadar u jednom danu prođe 800 pacijenata. No rijetko tko ima samo jednu terapiju. Od elektroterapije, ultrazvuka, parafina, magneta ili lasera, pa do individualne kineziterapije, limfnih drenaža i drugih terapijskih postupaka, svaki pacijent, gledajući prosjek, ima po tri terapijske procedure. Drugim riječima, terapeuti, »skriveni« u podrumu, u nekoliko prostorija, dnevno naprave oko 2.500 terapija. »Boli me« – to čuju svaki dan od najmanje 800 ljudi.

Puno posla

– To su terapije. Toj brojci morate dodati još najmanje 100 ljudi koji, kako kažete, dođu u podrum. To su pacijenti koji dolaze liječnicima, na prvi pregled ili na kontrolu, kaže dr. Neven Birkić, voditelj Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju.

U tjednu u kojem smo s njim razgovarali, na pregled je došlo 530 pacijenata. To je 106 dnevno.

– U tom tjednu, osim mene, radili su još dr. Ivo Predovan, dr. Lidija Vrkić Grus i Vlatka Saić Sikirić. Dr. Katarina Jordan je u spomenutom tjednu bila na godišnjem, kaže dr. Birkić, napominjući da Odjel ima još fizijatricu Mariju Šola Ledenko, koja je na porodiljnom, te Nikolinu Ledenko, koja je na specijalizaciji.

Dr. Neven Birkić, voditelj Odjela

Dr. Birkić kaže da se ta brojka može »izgurati«, jer se većini pacijenata produži ili ukida terapija, što se obavi brzo. Problem je dugo čekanje na početak terapije, no duga lista ne nastaje zbog malog broja terapeuta, već je ključan broj soba i broj aparata. Iako izvanredno opremljeni, ne uspiju primiti toliki broj ljudi, koji dolaze iz cijele Zadarske županije.

Kakva je ekipa kojoj Verica, Mila i Tanja ostavljaju hodnik s 800 pacijenata dnevno?

– Mlada! Imamo čak 17 stažista, kaže bacc.phyisioth. Vedrana Ljoka, glavni fizioterapeut Odjela.

– Uz stažiste, tu su još 32 terapeuta. Još tri nam rade na Pedijatriji i dodatno njih šest na odjelima. Svjesna sam da su terapeuti »u sjeni«, ali takav je naš posao. Pacijenti su usredotočeni na svoj oporavak, kaže šefica svih terapeuta. Žao joj je što tri starije kolegice odlaze u mirovinu.

Vedrana Ljoka

– Od njih sam puno naučila. I to ne samo o poslu, već i o odnosu prema pacijentima. Skupa smo radile još na Sfingi, u malom prostoru, no s puno entuzijazma, rekla je Vedrana Ljoka.

Riječi hvale

Duga je povijest Fizikalne terapije u Zadru, koja je, kao sastavni dio Kirurškog odjela, rad s pacijentima započela još pedesetih godina prošlog stoljeća. U Domu umirovljenika terapeuti su radili od 1985. do 2018. godine. Na neki način začuđuje da mladi terapeuti, koji su tek počeli stažirati ili raditi u Poliklinici, dobro poznaju to vrijeme i način rada.

Maria Puhanović i Marino Buljat, oboje 25-godišnjaci, dio su grupe stažista koji su startali nedavno, 1. prosinca prošle godine, a oboje kažu da su imali sreću da su među zaposlenicima još uvijek Verica, Mila i Tanja. Njihovo ogromno znanje imponira, kažu mladi stažisti. Jednako o njima pričaju Maria Laura Ibanez, Mihovil Milić, Davor Tušek, Toni Prtenjača, Josip Rončević, Karlo Gjergja… Sasvim mlada ekipa kojoj nije svejedno kako će Odjel dalje funkcionirati, koja želi napredovati, učiti i vidjeti rezultate u svom poslu. Nešto stariji kolege, Silvana Mumelaš i Igor Ristić, koji više od desetljeća vode i terapiju ljekovitim blatom u Ninu, najbolji su promatrači nove generacije za koju će reći da su drugačiji, kao i svaka nova generacija, da su »ležerniji i opušteniji«, ali i potpuno svjesni odgovornosti.

Terapeuti Silvana Mumelaš i Igor Ristić

Na štakama ili bez, s manjim ili većim bolovima, s parezama ili bolnim zglobovima, s akutnim stanjima ili kroničnim degenerativnim promjenama – svi ti pacijenti silaze u podrum zadarske Poliklinike i po 800 njih obavi terapiju svaki dan. Kako je naglasio Mihovil Milić, bez velike ljubavi prema svom poslu, terapeuti ne bi izdržali toliki pritisak.

A Verica Fabulić, Mila Sedlar i Tanja Šteko tu ljubav u sebi nose punih 40 godina. Njih tri zaista časno odlaze u mirovinu, kažu mladi kolege terapeuti, u čijim će rukama ostati njihov posao.