Šime Lisica - Kitov predstavio treću zbirka poezije: 'Čuvam bibinjsku tradiciju i govor'

Šime Lisica – Kitov u Ogranku Matice hrvatske u Zadru predstavio je svoju treću zbirku poezije »Ogledalo moga zavičaja«, knjigu u kojoj zavičaj nije samo tema, nego ishodište, mjera i trajna točka povratka. Zbirka okuplja sedamdeset pjesama nastalih tijekom posljednje tri godine, a donosi poetsku panoramu prostora u kojem ovaj Bibinjac živi i kojem se, kako sam kaže, stalno iznova vraća.

U zbirci donosi raznolik, ali jasno povezan pjesnički korpus u kojem se izmjenjuju pejzažni zapisi, intimne ispovijedi i društveno osjetljive teme. Pjesme su kratke, ritmične i rimovane, oslonjene na pučku jednostavnost i neposrednost izraza, ali istodobno nose snažan emotivni naboj. Lisica u njima bilježi svakodnevne prizore – od mora i kamena do kuće, obitelji i ljudi, pretvarajući ih u poetske zapise o pripadnosti, prolaznosti i pamćenju prostora. Bibinjska ikavica pritom nije samo njegov jezični izbor, nego ključni nositelj značenja, identiteta i autentičnosti ove zbirke.

Iz svakodnevice

Uz zavičajne motive, u zbirci posebno mjesto zauzimaju i ljubavne pjesme, koje piše jednostavno, neposredno i s naglašenom životnom toplinom. U njima se prepoznaje svakodnevna bliskost, mir i zahvalnost za male trenutke zajedništva, sažete, primjerice, u stihovima: »Baš je lipo u travu u lad leći, slušati kako pivaju tići, zagrliti dragu i šaptati o srići«.

Naslov zbirke Lisica tumači kao metaforu svega onoga što ga okružuje i što u njemu budi potrebu za pisanjem.

– Naslov se odnosi na panoramu moga mjesta, moje županije i Hrvatske općenito; na obalu, more, brda, ravnice, zemlju… Sve ono što oko zapazi i što čovjek osjeti. Nekad je to pejzaž, nekad maslina ili smokva, nekad ljubav prema zemlji, a nekad obitelj. Sve to ulazi u pjesme, kaže autor.

Zbirka nije nastajala planski, nego postupno, iz svakodnevice i trenutačnih poticaja. Pjesme su se gomilale tijekom godina, zapisivane u bilježnicu, a tek su kasnije objedinjene u cjelinu.

– ​Pisao sam polako, pjesmu po pjesmu. Kako mi dođe ideja, tako nešto zapišem. Kad se skupi dovoljno pjesama, onda predložim Ogranku da tiskamo knjigu, objašnjava.

Tematski i jezično »Ogledalo moga zavičaja« nastavlja se na prethodne dvije zbirke: »Bibinje u srcu« (2015) i »More ljubavi« (2021). Lisica pritom ostaje vjeran bibinjskoj ikavici i zavičajnom krugu motiva.

– Kako sam počeo pisati, tako i nastavljam. Tematika je slična od prve do zadnje zbirke. Ako me nešto potakne, ja o tome napišem pjesmu. Ako me dirne more, pišem o moru. Ako me pogodi neki životni događaj, pišem o tome, kaže autor, navodeći kako su u zbirci zastupljene pjesme o Bibinjama, Zadru, ali i širem prostoru, od Slavonije do Dubrovnika i Istre, premda zavičaj ostaje središnja točka.

Memorija mjesta

Dok polazi iz svog osobnog iskustva, istodobno čuva i memoriju mjesta, njegov govor i tradiciju.

– Čuvam bibinjsku tradiciju i govor. Znam puno starih riječi, besida, koje su se prenosile od djeda i pradjedova. Te riječi danas nestaju, a ja ih unosim u pjesme umjesto književne ijekavice, ističe pjesnik te dodaje kako mu je to važno jer je to njegov govor.

Uz zavičajne i obiteljske teme, u zbirici se dotiče i suvremenih društvenih pitanja, osobito iseljavanja, koje doživljava kao bolnu promjenu prostora o kojem piše.

– Kad čujem na vijestima da se ljudi masovno iseljavaju, to me zaboli. Onda pišem o odlasku, o praznim kućama, o starima koji ostaju sami. Mladi odlaze, kuće ostaju prazne, nema tko brinuti o starima, iskreno će Lisica.

Iz tog je osjećaja nastala i pjesma »Vrati se doma«, za koju je glazbu napisao Ante Sikirić – Krivin.

– Pjesma govori o čovjeku u tuđini, o pozivu majke i stare kuće. Ponudit ćemo je i klapi Bibinje da je otpjeva, otkriva Lisica, koji zbirku prvenstveno vidi kao knjigu namijenjenu Bibinjama i vlastitoj obitelji.

– Uz Bibinje, ova knjiga je i za moju obitelj, a posebno za suprugu. Dogodine slavimo pedeset godina braka. Napisao sam joj više pjesama, iako je ne imenujem.

Među pjesmama u zbirci posebno izdvaja pjesmu »Bibinje« koju, kako kaže, doživljava kao svojevrsni identitetski sažetak.

– Ta pjesma govori o tome da su Bibinje najljepše mjesto na svijetu, o vjeri, svetom Roku, ljudima i zemlji. Kažem da tko pošteno gazi bibinjsku zemlju, njega sveti Roko od zla svakog pazi, zaključuje pjesnik Lisica koji je u ovoj pjesmi sažeo snažan osjećaj pripadnosti zavičaju.

Uz ovu, ali i ostale pjesme, Lisica je u ovoj zbirci pjesama na jedan poetičan i neposredan način zabilježio trag prostora, jezika i vremena. Knjiga je to koja ne traži odmak, nego povratak, i to zavičaju, njegovim riječima, arhaizmima, besidima te svim ljudima koji u tome još uvijek prepoznaju sebe.