Zbog teške nesreće amputirana mu je noga, ali ne odustaje. 'Trudim se živjeti punim plućima!'

Prije Luisa Suareza i Edinsona Cavanija, bio je – Dario Silva. Taj napadač niskog težišta godinama je bio okosnica urugvajskog napada, a uz Alvara Recobu bio je i glavna zvijezda momčadi. Bez njega ne bi bilo urugvajskog plasmana na Svjetsko prvenstvo 2002., a u tim je kvalifikacijama zabijao samo najvećima – Brazilu, Argentini, Čileu…

Imao je Silva uspješnu karijeru i u Europi, okušao se u Cagliariju, Malagi, Espanyolu, Sevilli i Portsmouthu, no karijeru mu je naprasno završio stravičan događaj iz 2006., kada mu je nakon teške prometne nesreće amputiran dio desne noge ispod koljena. Nakon toga je Silva ugradio protezu čime je normalizirao život, a danas živi u Urugvaju, čiji je dres tako ponosno nosio.

– Najljepši trenuci s reprezentacijom bili su mi kada smo pjevali himnu i zahvalan sam što sam uopće imao priliku predstavljati svoju zemlju, kazuje nam bivši urugvajski napadač, koji je u Europi prvo obukao dres Cagliarija, gdje je došao iz Penarola.

FOTO: SCREENSHOT

Cagliari, Malaga, Portsmouth…

– Transfer u Cagliari dogodio se brzo. Nakon što sam bio na preliminarnom popisu Urugvaja koja će se natjecati na Copa Americi 1995., bio sam posljednji igrač izbačen iz konačne postave koja je osvojila turnir. Nisam imao priliku igrati na njemu niti ga gledati jer sam se odmah pridružio predsezonskim pripremama Cagliariju u lipnju ’95., a tada sam bio usredotočen na to da se dovedem u formu za Serie A, kaže nam Silva.

U Malagi je bio Silva besprijekoran, a tamo je tvorio odlični napadački duo s Juliom Delyjem Valdesom. U Andaluziji je igrao i s našim Ivanom Lekom.

– Tajna kemije s dobrim igračima je uklopiti se s njima i naučiti sve od njih, razumjeti njihove pokrete na treningu i u utakmici… Važno je da sam uživao u igri s njima, znajući svoj potencijal i razumijevajući protivnike, znajući njihove slabosti, i to me dovelo do toga da budem protagonist. Ivan Leko je bio sjajan suigrač, talentiran, malo tko je imao takvu lijevu nogu, šaljem ti pozdrave šampione, govori Silva.

U Portsmouth ga je doveo Harry Redknapp, kojeg i s Hrvatskom veže dosta doga. Naime, Redknapp je obožavao hrvatske igrače, a trenirao je i Niku Kranjčara, Luku Modrića, Vedrana Ćorluku i Stipu Pletikosu. – Bilo mi je fantastično u Portsmouthu.. Sjajni igrači su tada bili članovi tog kluba, a surađivao sam i menadžerom koji je dobro poznat u nogometnom svijetu, govori Silva.

Motivacija za dalje

Kako je pronašao motivaciju za dalje nakon teške nesreće koja mu je prekinula karijeru, pitali smo ga.

– Nakon nesreće nastavio sam svojim putem, obilježenim preprekama koje je trebalo prevladati. Slijedio sam ono što volim i za što još uvijek vjerujem da je lijepo. Trudim se svaki dan živjeti punim plućima, zaključuje.