RUKA PODRŠKE Za biti videća pratnja moraš imati dar slušanja i empatiju

Osobe s oštećenjem vida imaju iste potrebe kao i svi mi, idu u trgovine, u institucije, u banku, kod liječnika, ljeti na kupanje… A kad se oni kupaju, kupamo se i mi. Tko se kupa na Punti Bajlo usred radnog vremena, govori Ivan Božić, jedan od petero videćih pratnji slijepim i slabovidnim osobama u Udruzi slijepih Zadarske županije, i dodaje da izazova i »minusa« u ovom poslu nema, jedino što ga pogađa, s obzirom na to koliko se povežu, jest kada netko od članova napusti ovaj svijet…

»Vidim dva posto…«

Nije mu ni najmanje teško, nastavlja, to što se radno vrijeme prilagođava potrebama korisnika pa nerijetko radi i ujutro i popodne. Posao ga itekako ispunjava, a on i njegovi kolege slijepima i slabovidnima su od neprocjenjive vrijednosti.

Josip Laća je obolio od retinisa pigmentose, genetske bolesti koja smanjuje sposobnost mrežnice da reagira na svjetlo, u svojim dvadesetima, a prije toga je vidio potpuno dobro, bio je jako dobar u nogometu, vozio bicikl…

– Osnovnu i srednju školu sam završio potpuno normalno. Trenirao sam nogomet, radio sam do dvadeset i neke godine. Međutim, vid mi je počeo naglo slabjeti, sad vidim možda dva posto, kazuje Laća koji je i dalje nastavio s aktivnim životom, a u tome silno veliku ulogu imaju videći pratitelji.

Projekt je to, objašnjava Laća, koji je započeo još 2014. godine, no s godinama se to pitanje puno bolje reguliralo. Naime, prije su ovisili o trajanju pojedinog projekta i imali su samo dva pratitelja, jednog osiguranog preko EU sredstava, drugog preko Ministarstva.

– To je bilo prilično neizvjesno, a sada je sve regulirano i imamo petero videćih pratitelja. Članova udruge je 150, no ima 49 rješenja o videćim pratnjama, neki nisu ni podnijeli zahtjev. Na toliku brojku petero je nekad sasvim dovoljno, a nekada nije. Imamo koordinatora, javimo par dana prije što nam i kad treba i koordinator nam dodijeli pratnju. Bio sam i ja koordinator godinama. Dobro bi nam došao još jedan, ali zadovoljni smo, govori Laća.

Josip Laća

Ponosni na uspjehe

S druge strane, Božić je tražio posao prije godinu i nekoliko mjeseci, vidio oglas i prijavio se, bez da je, kako kaže, uopće bio svjestan koliko posao može ispunjavati.

– Ništa mi nije teško, jako je lijep osjećaj nekome pomagati. Ovo je posao za koji moraš imati dar slušanja i empatije. Odvesti nekoga od točke A do točke B može svatko, ali ako si otvoren, ako ih slušaš, postajete poput obitelji i ovaj posao toliko ispunjava, ni ja nisam vjerovao koliko, s osmijehom priča Božić i naglašava kako imaju prijateljski odnos.

Njega ispunjava druženje s korisnicima, kao i korisnike, čiji su dani ispunjeni raznim aktivnostima. Članovi udruge silno vole pikado, kuglanje, šah.. I u svemu su jako uspješni.

– Naš Branko Began je aktualni prvak Hrvatske u šahu. Imamo trećeplasiranog s prošlog Prvenstva Hrvatske za slijepe u pikadu, imamo i višestruke prvake u pikadu. Treniramo dvaput tjedno, natječemo se u drugoj pikado ligi. Dobri smo stvarno, evo sad smo ušli u četvrtfinale Kupa Hrvatske, nabraja Laća, predsjednik Sportske udruge slijepih i slabovidnih osoba Donat, te pokazuje na veliku vitrinu pehara i medalja.

Ivan Božić

Pomoć tehnologije

Najvažnije u svemu tome, napominje, jest da se druže i da privuku što više ljudi, da se maknu iz svoja četiri zida. Ipak, dodaje Laća kroz smijeh, vole i pobijediti.

Nedavno su bili na lijepom izletu u Sv. Martinu, a jako često u prostorijama udruge imaju razne radionice, primjerice, rade s glinom, imaju radionice kuhanja, razna sportska i kulturna događanja…

Isto tako, zalaganjem i suradnjom s institucijama, uspjeli su poboljšati svoj položaj, izboriti se za bolje uvjete svakodnevnog života, a Laća naglašava kako im i tehnologija iznimno pomaže.

– Sad imamo govorne jedinice na mobitelima, možemo raditi sve kao i videće osobe, a tako je i na laptopima. Poboljšala se i pristupačnost po gradu, ali još ima prostora za napredak. Još možda da je više zvučnih semafora i koje parkirno mjesto više, to bi nam puno značilo, predlaže Laća, no dodaje kako imaju odličnu suradnju s Gradom i Županijom.

Ipak, nisu zadovoljni s mogućnostima zapošljavanja, premda neki članovi rade kao telefonisti u Gradskoj upravi, Vodovodu, Elektri, Općoj bolnici…

(Ne)zapošljavanje

– No, nekad se dogodi, kad se naš član umirovi, da se na to mjesto ne zaposli novi naš član, nego naprave preraspodjelu. Kad je riječ o radnim mjestima, to bi stvarno moglo biti puno bolje. Međutim, sada imamo taj inkluzivni dodatak, pa su nam primanja nešto veća, kazuje Laća.

A koliko slijepi i slabovidni mogu, potvrđuje činjenica da je jedna članica udruge, koja je slijepa od rođenja i koja također koristi usluge videće pratlje, završila fakultet.

Taj je primjer svakako i osobna pobjeda, ali i rezultat podrške, razumijevanja i sustava koji, kad funkcionira, otvara brojna vrata.

Život svih su svakodnevni, naizgled mali koraci – odlazak u trgovinu, na trening, druženje i sport, a u tim koracima videće pratnje slijepima i slabovidnima omogućuju da žive aktivno i dostojanstveno. Kada postoje ljudi i uvjeti koji su podržavajući, granice se polako, ali sigurno brišu.