PISANJE KAO UNUTARNJI PORIV Autorica Ana Vulić predstavila svoj pjesnički prvijenac

U Ogranku »Aleksandar Stipčević« – Arbanasi Gradske knjižnice Zadar Ana Vulić je predstavila svoj pjesnički prvijenac, digitalnu zbirku »Krugovi sunca«. Program je moderirala profesorica hrvatskog jezika i književnosti Anđela Špaleta.

Autorica Vulić donosi dvadeset pjesama koje, iako raznolike, u središtu imaju unutarnja preispitivanja, emocionalne krajolike i tihu borbu čovjeka sa svijetom koji ga okružuje.

Introspekcija

– U snažnom uvodu Ana polazi od introspekcije i dubokog unutarnjeg istraživanja emocionalnih krajolika koji su osvježeni trenutcima prihvaćanja i naznakom nade usred tame, kazala je Špaleta. Nakon uvodnih riječi, mlada pjesnikinja Vulić pročitala je pjesme »Neodgodivi san« i »Jezik duše« u kojima je, prema riječima moderatorice, zapravo naznačila okosnicu zbirke – put od tame prema svjetlu, ili pak od unutarnjih lomova prema smirenju.

Svoju autorsku priču pjesnikinja Vulić približila je publici iskreno i neposredno, otkrivajući kako zbirka nije nastajala s planom, već se razvijala spontano, iz unutarnje potrebe.

– Krugovi svjetla nastali su spontano, bez početne namjere da od toga nastane zbirka. Pjesme sam počela pisati prije otprilike dvije godine, a inspiracija mi se vratila nakon dužeg razdoblja u kojem se nisam bavila pisanjem. Isprva sam ih objavljivala na internetu, na vlastitoj stranici, a s vremenom sam poželjela svoj rad predstaviti i široj publici, rekla je Vulić dodavši kako je zbirka primarno zamišljena kao digitalna, no da postoji mogućnost i tiskanog primjerka.

Tračak nade

Tematska okosnica zbirke vezana je, kaže, uz unutarnje traganje i suočavanje s vlastitim stanjima.

– Svaka pjesma na neki način kreće iz tamnijeg, možda i pesimističnijeg tona, ali završava nadom, tračkom svjetla i sjemenom promjene, poručila je autorica.

Posebno je naglasila kako se emocije iz pjesama ne troše s vremenom, već u njoj ostaju jednako žive.

– Uvijek su mi na neki način svježe u dojmu. Kad se vraćam tim pjesmama, osjećam vrijeme u kojem su nastale i ostaju mi jednako drage, iskreno će Vulić, dodajući da pisanje doživljava kao snažan unutarnji poriv.

– To je nešto što je »jače od mene«. Ne mogu reći da sam to racionalno odlučila, jednostavno je krenulo, istaknula je.