Pripreme za VRO Maslenica odvile su se u potpunoj tajnosti, a presudna je bila hrabrost branitelja

Zadarski list u nastavcima donosi iscrpni i dokumentirani feljton o Vojno-redarstvenoj operaciji »Maslenica« te složenim vojnim, političkim i sigurnosnim okolnostima koje su prethodile njezinoj provedbi. Kroz autentična svjedočanstva i kronološki prikaz događaja, brigadir Danijel Kotlar čitateljima približava stanje na zadarskoj bojišnici uoči jedne od ključnih oslobodilačkih operacija u Domovinskom ratu.

Uoči pokretanja Vojno-redarstvene operacije »Maslenica« cijeli južni dio Hrvatske nalazio se u gotovo potpunoj prometnoj i gospodarskoj izolaciji od ostatka zemlje. Hrvatska vojska još uvijek nije raspolagala dovoljnim količinama teškog naoružanja, oklopnih borbenih vozila ni borbenih zrakoplova, što je dodatno otežavalo planiranje bilo kakve veće napadne operacije.

Iznimna odlučnost

Upravo zbog toga operacija »Maslenica« bila je ograničena i vremenom i prostorom, ali je istodobno bila obilježena iznimnom odlučnošću, visokom razinom pripremljenosti i snažnom inicijativom postrojbi. Jasno su definirani glavni cilj, težište napada i oblik manevra. Pripreme su provedene u potpunoj tajnosti, postignuto je operativno iznenađenje, a dovođenje postrojbi na bojište provedeno je neočekivano, smjelo i u vrlo kratkom vremenu.

Prije donošenja odluke o pokretanju VRO-a »Maslenica« iscrpljene su sve političke i diplomatske mogućnosti, uključujući i snažne pritiske na UNPROFOR da konačno provede preuzete obveze. Kako ti pokušaji nisu dali nikakve rezultate, hrvatsko državno vodstvo, predvođeno Franjom Tuđmanom, donosi odluku o provedbi vojne operacije ograničenog dometa, s jasnim i strateški presudnim ciljem – ponovnim prometnim povezivanjem sjevera i juga Hrvatske.

Temeljni cilj operacije bio je osloboditi područje Novskog ždrila i zračnu luku Zemunik te uspostaviti prometni pravac Karlobag – Maslenica – Zadar, čime bi se osiguralo funkcionalno povezivanje sjeverne i južne Hrvatske. Istodobno, operacija je imala i snažnu političko-vojnu poruku: pokazati protivniku i međunarodnim čimbenicima da je Hrvatska vojska sposobna organizirano planirati i izvoditi napadne operacije, uspostaviti nadzor nad oslobođenim područjem i utvrditi obranu na dostignutim crtama.

Na temelju izdanih pripremnih zapovijedi Zapovjedništvu Zbornog područja Split i podređenim postrojbama, započelo je prebacivanje i pregrupiranje snaga za provedbu VRO-a »Maslenica«.

Raspored postrojbi

Postrojbe su raspoređene kako slijedi: 4. gardijska brigada povučena je s južnog bojišta i razmještena na širem području Zadra. Sedma domobranska pukovnija držala je crtu bojišnice od Novskog ždrila do Zrilića, utvrđivala položaje, vršila prihvat postrojbi i sudjelovala u izviđanjima okupiranog područja, dok je njezina 1. satnija 1. bojne, planinska satnija, bila raspoređena sa specijalnim jedinicama MUP-a na Velebitu, na području Oglavinovca.

Domobranske bojne 53., 54. i 55. raspoređene su na područjima Starigrad – Seline te u zaleđu Biograda i Pirovca. Taktičke grupe 112. brigade Zadar i 9. gardijske brigade razmještene su na širem području Starigrada i Selina. Borbena grupa 113. brigade Šibenik ustrojena je i raspoređena u području Suhovare – Poličnik. Posebne zadaće imale su specijalne postrojbe Glavnog stožera HV-a, specijalne jedinice MUP-a na Velebitu te mješoviti odred mornaričkog pješaštva Dugi otok – Ugljan, koji je predstavljao pričuvne snage. Formirane su i borbene grupe Vojne policije, dok je elektronsko djelovanje imalo zadaću obmane protivnika o stvarnim pokretima hrvatskih snaga.

Važno je naglasiti da većina postrojbi u tom trenutku nije bila popunjena do punog sastava, zbog čega su nosile naziv taktička ili borbena grupa. Zbog stroge tajnosti, mobilizacija je planirana i provođena tijekom same operacije, a postrojbe prvog ešalona uvođene su u borbu izravno iz pokreta.

Smjerovi napada

Glavni smjer napada bio je Zeleni hrast – Islam – Kašić – Smilčić – Podgradina – Paljuv – Novigrad, na kojem su djelovale 4. gardijska brigada i dijelovi 7. domobranske pukovnije. Pomoćni smjerovi obuhvaćali su pravce Rovanjska – Jasenice – Obrovac te Suhovare – Veljane – Donje Biljane, dok su podupirući smjerovi uključivali područja Briševa, Murvice, Smokovića, Musapstana, Crnoga, Sv. Martina, Babinduba, Zračne luke Zemunik, Prkosa i Škabrnje. Poseban smjer djelovanja dodijeljen je specijalnim jedinicama MUP-a na relaciji Libinje – Bukva – Tulove grede – Bobija.

Dana 21. siječnja 1993. godine, u popodnevnim satima, započelo je prebacivanje pješaštva, oklopa i topništva, a hrvatske snage raspoređene su na polazne i paljbene položaje. Početni omjer snaga bio je nepovoljan za Hrvatsku – s oko 3.950 pripadnika nasuprot približno 4.400 pripadnika velikosrpskih snaga. Omjer manji od 1:1 bio je izvan svih vojnih pravila za izvođenje napadne operacije, gdje se uobičajeno očekuje omjer od najmanje 3:1 u korist napadača.

Upravo iz tog razloga VRO »Maslenica« u vojnoj se povijesti opisuje kao jedna od najžešćih i najzahtjevnijih bitaka Domovinskog rata, u kojoj su presudnu ulogu imali hrabrost, odlučnost i spremnost hrvatskih branitelja na žrtvu.

OMJER SNAGA

Dana 21. siječnja 1993. godine, u popodnevnim satima, započelo je prebacivanje pješaštva, oklopa i topništva, a hrvatske snage raspoređene su na polazne i paljbene položaje. Početni omjer snaga bio je nepovoljan za Hrvatsku – s oko 3.950 pripadnika nasuprot približno 4.400 pripadnika velikosrpskih snaga