Što za hrvatsku poljoprivredu znači "povijesni sporazum" EU i Južne Amerike?

Europska unija i zemlje južnoameričkog trgovinskog bloka potpisale su u Asuncionu, glavnom gradu Paragvaja, sporazum o slobodnoj trgovini koji obuhvaća zonu s nešto više od 700 milijuna potrošača.

Točnije, potpisana su dva sporazuma – sveobuhvatni sporazum o partnerstvu (EMPA) i privremeni trgovinski sporazum (ITA).

Sporazum o partnerstvu neki nazivaju povijesnim i tumače ga kao veliku priliku za Europsku uniju u cjelini, no drugi upozoravaju i na nemali rizik za njezine proljoprivrednike, odnosno one zemlje u kojima je ta proizvodnja znatnija.

Zadršku prema sporazumu imala je Francuska, tj. njezina jaka poljoprivreda, ali i poljoprivrednici u Hrvatskoj te u brojnim drugim zemljama EU-a pa je na europskoj razini počela bitka kojom se želi osigurati pozitivan ishod glasanja o sporazumu u Europskom parlamentu.

Slobodna trgovina

Naime, da bi sporazum bio i službeno potvrđen, EMPA treba biti ratificiran u svim državama članicama, a za ratifikaciju privremenog trgovinskog sporazuma potrebna je odluka Vijeća i Europskog parlamenta.

I to bi mogla biti već prva prepreka.

Naime, sljedećeg tjedna zastupnici će glasati o tome hoće li tražiti mišljenje Suda Europske unije o tome je li sporazum s Mercosurom kompatibilan s europskim ugovorima.

Ako taj prijedlog eventualno prođe, to bi značilo da nema glasanja o potvrđivanju sporazuma dok se ne izjasni Sud EU-a, što može potrajati čak i do dvije godine. Ako se pak ne bude tražilo mišljenje Suda, EP bi mogao glasati o potvrđivanju sporazuma već u veljači ili ožujku.

No, kako su nam sugerirali sami predstavnici poljoprivrednika, očito je kako većinska europska odluka ide u smjeru podrške sporazumu, što će nekim proizvodnjama donijeti koristi, a druge uzdrmati – za što se onda obećava i pojačana srkrb na europskoj razini.

Južna Amerika glasovita je po proizvodnji kvalitetne govedine

»Biramo poštenu trgovinu umjesto carina, biramo produktivno, dugoročno partnerstvo umjesto izolacije i, prije svega, namjeravamo pružiti stvarne i opipljive koristi našim narodima i tvrtkama.«

Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović, koji je krajem prošle godine objašnjavao zašto hrvatski poljoprivrednici to doživljavaju u negativnom svjetlu, rekao nam je da će očito to biti na takav način i izglasano.

– Ako već moramo biti žrtva takvih postupanja, odnosno viših ekonomskih čimbenika, smatram da poljoprivreda mora za to dobiti kompenzacijske mjere.

Nismo jedini koji tako razmišljaju, pa se nadam kako će nešto takvo i biti usvojeno na europskoj razini, dodaje.

Kako bi bar donekle umirila europske poljoprivrednike, Unija je već donijela niz zaštitnih mjera i jamstava za proizvode koji će time biti najugroženiji, no očito da to još nije bilo dovoljno kako bi umirilo poljoprivredne proizvođače.

Sporazum s Mercosurom predviđa postupno snižavanje carina na uvoz nekih ključnih europskih industrijskih proizvoda, poput automobila, strojeva i lijekova, u zemlje Mercosura, što će nekim zemljama EU-a puno značiti, no veliko je pitanje koliko tu koristi uopće mogu imati zemlje poput Hrvatske.

Snizit će se i visoke carine na uvoz nekih važnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz EU-a, poput vina i žestokih pića, čokolade i maslinova ulja.

Hrvatska nebitna

– Europa je u cjelini razvijenija u tom pogledu i tu se očekuju globalne ekonomske koristi.

Generalno, za Europu sve to nije loše, ali je poljoprivreda tu žrtveno janje, zaključuje Jakopović.

Tako će europski izvoznici imati koristi od niskih carina u regiji koja ima visoke carinske stope za gotovo sve zemlje u svijetu.

Čelnici Europske komisije prije svega ističu kako će taj sporazum otvoriti europskim poljoprivrednicima dosad neviđen pristup tržištu Mercosura.

Očekuje se da će to povećati izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda EU-a u Mercosur do 50 posto, snižavanjem carina za ključne poljoprivredno-prehrambene proizvode EU-a, kao što su vino, žestoka pića, mliječni proizvodi i maslinovo ulje, te zaštitom 344 oznake zemljopisnog podrijetla EU-a, visokovrijednih tradicionalnih prehrambenih proizvoda i pića, od nelojalne konkurencije i imitacije.

Na pitanje očekuje li tu možda kakvu korist za naše proizvođače, Jakopović nam je rekao – »vrlo sitno, nešto pojedinačno«.

– U principu tu se radi prije svega o talijanskim i francuskim izvoznicima.

Mi takvih proizvoda, osobito u dostatnim količinama, nemamo, tako da tu za nas neće biti nekakve osobite koristi, možda tek neki pojedinačni primjer, zaključuje.

Njemačka i Španjolska najveći zagovornici

Kako procjenuje Europska komisija, sporazum bi mogao povećati godišnji izvoz Europske unije u Mercosur do 39 posto (49 milijardi eura), podržavajući više od 440.000 radnih mjesta diljem Europe.

Treba reći i kako se sporazumu od velikih zemalja najviše protivila Francuska, koja želi zaštititi svoje poljoprivrednike (a kojih nikako nije malo) od južnoameričke konkurencije, a snažan otpor svemu tome pružaju i aktivisti za zaštitu klime, koji strahuju da bi taj sporazum mogao dovesti i do daljnje deforestacije u Južnoj Americi.

– Zbog svega toga će se u utorak i održati veliki prosvjedi u Strasbourgu, vjerojatno još veći od onih koji su se odvijali u drugoj polovini prosinca, u Bruxellesu, rekao nam je Jakopović. S druge strane, Njemačka i Španjolska bile su najveći zagovornici sporazuma.

Potpis u središnjoj banci Paragvaja

Sporazum je potpisan u središnjoj banci Paragvaja, gdje je 1991. godine potpisan i ugovor kojim je uopće uspostavljeno stvaranje bloka Mercosur, između Argentine, Brazila, Paragvaja i Urugvaja. Toj je svečanosti nazočio i predsjednik Europskog vijeća António Costa, a Mercosur su predstavljali predsjednici Paragvaja Santiago Peña, Bolivije Rodrigo Paz, Argentine Javier Milei te Urugvaja Yamandu Orsi, kao i predsjednik Paname José Raúl Mulino, pridruženi član Mercosura.