MISTO MOJE (34) U Vrani mladi ostaju i puno je djece, a nemaju vrtić, nogostup ni igralište

Selo Vrana, povist ti je znana, još iz doba viteza templara. O naš slavni Paližina bane, nema tebi do grada Urane. Selo Vrana nekad grad se zvaše, tvoje tvrđe i danas ostaše…, stihovi su to koje je 2009. godine napisala Jasminka Knežević, tadašnja članica KUD-a Vrana, stihovi koji svjedoče o bogatoj povijesti ovog mjesta koje se danas nalazi u sastavu Općine Pakoštane.

Ovo područje od iznimne je povijesne važnosti s obzirom na to da je Vrana bila važno središte crkvene i svjetovne moći u kojem su se čuvale insignije, krune hrvatskih kraljeva. Područje Vranskog jezera od najranijih vremena prepoznato je kao lokalitet koji je svojim strateškim i gospodarskim značenjem, kao i ljepotom, oduvijek privlačio pozornost. Osvajali su ga tijekom povijesti templari, ivanovci i Osmanlije iz čijeg razdoblja potječe Maškovića han, jedan od najzapadnijih očuvanih spomenika osmanske arhitekture u Europi. Nakon oslobađanja od Osmanlija područje dolazi pod Mlečane, ali ni nakon njih, Vrana više nije vratila nekadašnji politički značaj.

Bolje nego u
Švicarskoj

Danas Vrana živi mirno, u skladu s prirodom i na temeljima bogate povijesti zbog koje je nerijetko posjećuju znatiželjnici, zaljubljenici u baštinu i prirodne ljepote jer je ovo područje spoj kopna i vode koje je dom najraznovrsnijim biljkama i životinjama. Posjetitelji koji se upute u avanturu otkrivanja ovog kraja imaju pregršt sadržaja i lokacija na raspolaganju, od Parka prirode i ornitološke staze, posjete Maškovića hanu, pa sve do vidikovca Kamenjak koji se uzdiže nad jezerom.

I zaista, s koje god strane krenuli u Vranu, poželite zastati na svakom kantunu i upiti ljepotu. A plodna polja i traktori u polju, maslinici i potoci koji spašavaju poljoprivrednike za vrelih ljetnih dana daju nam naslutiti da dolazimo u mjesto radišnih i gostoljubivih ljudi.

I nismo se razočarali. Iako je bio tmuran radni dan, a oblaci prijetili kišom, mještani su bili u poslu oko kuće, spremni podijeliti s nama dojmove o svom selu. Nisu ga birali rođenjem, no no kraju su ga opet, spletom okolnosti, sami odabrali.

Tako je život u Vrani odabrao i Tomislav Šuša, koji se, iako je otišao još sedamdesetih u Švicarsku, vratio u svoj rodni kraj te sa sobom doveo i suprugu. Govori nam i kako se jedan njegov sin već preselio u Hrvatsku, a očekuju i druga dva.

– Odavde mladi ne odlaze, neće u grad jer ovdje dobro žive uz poljoprivredu i turizam. Tu je sve blizu, imamo sve što nam treba. Imamo turiste od travnja do studenog, čak je skuplje ovdje kod nas nego u Pakoštanima, govori nam kroz smijeh Šuša i objašnjava kako se sve više gradi u Vrani, pogotovo kod crkve sv. Nediljice, gdje je tzv. naselje Nova Vrana.

– Ovo su sve mladi napravili, lijepe kuće s bazenima. Toga nema nigdje, ma ni u Švicarskoj, ističe i dodaje kako ni njegova žena Ghislaine koja je rođena u Švicarskoj ne želi iz Vrane.

– Vrana mi je super, sve mi je ovdje dobro, a najbolja mi je klima. I ljudi su dobri, zasad, govori Ghislaine uz osmijeh.

Tihomir Tokić

Nesigurne ceste

A govori nam i kako u selu, i u okolici, dosta Švicaraca iznajmljuje kuće i živi tijekom godine uživajući u miru koji im pruža selo.

– Što nam ovdje nedostaje? Ma samo neko lijepo igralište za djecu, neko nogometno igralište i dječji vrtić jer djece ima dosta, rađaju se k’o naručeni! A za nas starije!? Ma ni ne treba nam ništa… Sve što nam treba imamo par kilometara dalje, u Pakoštanima ili u Biogradu. Sve imamo, a ništa nam ni ne treba, govori Šuša, dok nam se u razgovoru pridružuje i njihova susjeda Boja koja inače živi u Puli.

Plan je da se i ona uskoro vrati za stalno u Vranu, a u ovom selu imaju trgovinu, pekaru i štandove sa svježim voćem i povrćem. Imaju i jedan kafić koji je bio zatvoren za vrijeme našeg boravka.

Vrana je dugo raštrkano selo, napominju nam naši sugovornici, gdje u sedam kilometara imamo nekoliko naselja zvanih Balkan, Pećina, Međuvoda, Selo, Marina, Kraj, Majdan i Otan. Prema posljednjem službenom Popisu stanovništva iz 2021. godine, naselje Vrana imalo je 778 stanovnika, a neka od prezimena su: Tokić, Pelicarić, Polegubić, Čačić, Šuša, Rogić, Prtajim, Golem, Zurak, Zutelija, Đodan, Mršić, Striguljica, Čirjak, Knežević, Barešić, Desnica, Knez, Šarić, Vođera, Kruneš, Birkić, Jajčanin i Kovačević.

Tomislav Šuša

Dok razgovaramo s našim sugovornicima, prolaze i biciklisti i jure automobili po uskoj cesti. Šuša napominje kako je ograničenje 30, ali automobile voze i 130 na sat.

– Poskidali su nam i znakove, biće je nekom trebalo za kolce, govore kroz šalu.

Opsada turizma

Pozdravljamo se s ekipom i šetamo dalje kroz selo gdje susrećemo Zdravku koja nam govori koliko je selo bogato poviješću i koliko je lijep život u Vrani gdje je u neposrednoj blizini jezero i more, gdje je sve pri ruci. Iako, kaže nam, turizam je prevladao.

– Voljela bih da je selo ostalo selo! Kuće s bazenima bi trebale biti negdje dalje, jer ne žele se svi baviti s turizmom. Netko želi imati svoju stoku, i to treba pohvaliti u današnje vrijeme jer ima jako malo onih koji se bave stočarstvom kojeg je nekoć bilo naveliko. Isto tako, ima poljoprivrede, ali nije to toliko koliko je bilo nekad. Prije 20 godina, 80 % je bilo obrađene zemlje, a sad je obrnuto… Sve je zaraslo, govori nam Zdravka i upućuje nas do starog grada Vrane, do Gradine kako je mještani zovu, ostataka grada kraljeva koji se u zadnje vrijeme intenzivno čisti.

Na putu do tamo, gledamo skoro idiličan prizor majke s djetetom i psićem, kako hrane kokoši i guske na ledini. No, taj idiličan prizor, koliko god bio lijep, ruši saznanje da im je ovo, kako se žena našalila, vrhunac zabave u Vrani. Za mlade, a ni za stare, nema puno mjesta gdje se mogu okupiti i družiti.

– Puno toga nam ovdje fali, za početak to što nemamo vrtić, moramo voziti dijete u Pakoštane. A, po selu nam nedostaje nogostup. Do crkve i igrališta trebamo posred ceste ili ovim putem po lokvama. Iako, brzo se vozi i prometno je jako tako da nekako onda radije biram ovaj put gdje su lokve. Svakako, volim što smo na selu, što je djetetu lijepo i normalno vidjeti životinje, samo… Dosadi svaki dan isto! Sad je i Han zatvoren, kao i kafić, pa više nemamo gdje osim na kavu u Pakoštane, Benkovac, Biograd ili Zadar. Sve je ovdje lijepo, samo eto, da je barem malo više sadržaja…, kazala nam je gospođa.

Nas sljedeći sugovornik još je jedan od onih koji se planiraju vratiti u Vranu. Iako još ne živi tu, dolazi u staru kuću, stari dvor i maslinik kojeg je još njegov otac zasadio.

– Sad sam u penziji, malo se bavimo vrtom, poljoprivredom i maslinama. Sad dolazim počistiti, obiđem starinu i polje. Inače selo je malo, ali sve je nadohvat ruke i jako je lijepo, govori nam Dinko pokazujući nam put ka župnoj crkvi.

Na svom ognjištu

Ističe kako u Vrani imaju četiri crkve, točnije župnu crkvu sv. Mihovila kod koje je i groblje, zatim zavjetnu crkvu sv. Nediljice, crkvu sv. Grgura u starom gradu Vrani i crkvu Gospe od Karmela. Zato je, kasnije saznajemo od drugih mještana, poznato kako Vranu krupa nikad nije pogodila. Uvijek se govorilo kako ih crkve štite od vremenskih nepogoda, pa pomišljamo kako je za poljoprivrednike Vrana doslovno Bogom dano područje. Jedan od tih poljoprivrednika je i Toni, koji se i dalje bavi poljem i stočarstvom.

– Bio sam svugdje po svijetu, ali ovo ovdje, ovo je pravi život, baš ono što treba čovjeku! Što se tiče društvenog života, nažalost, toga ovdje fali, ali možda u jednu ruku i bolje. Najbitnije je da smo zdravi, a mi ovdje imamo ovce, svinje i polje koje uzgajamo na ekološki način jer važno je što unosimo u sebe, govori nam Toni i dodaje kako se izgubio osjećaj sela, a bez sela se ne može.

– Druge zemlje ulažu u seljaka, a kod nas je obrnuto, štoviše potiče se narod na nerad. Sve je krivo postavljeno, a od ovog se može lijepo živjeti. Inače, u zapadnom dijelu sela ljudi se bave poljem i žive od njega, a neki mlađi su napravili i kuće s bazenima, govori nam Toni uz optimističan ton jer, kako kaže, mladi ipak ostaju i žive u Vrani.

Za vrijeme boravka u Vrani, shvatili smo kako nismo nikad više životinja vidjeli za naših putovanja po selima. Tu su guske, krave, ovce, kokoši i patke, uz sveprisutne psiće koji su nas dobronamjerno pratili u našem điranju.

O bogatoj povijesti svog sela, ponosno je govorio i Tihomir Tokić koji nam se odmah i ispričao jer nema toliko vremena govoriti nam, koliko toga zna. I vjerujemo, jer vidimo da jako dobro barata činjenicama, godinama i poviješću ovog kraja. Međutim, posla ima i previše u polju i oko kuće.

– Rođen sam ovdje, na ovom ognjištu i mi kao domaćinstvo se bavimo poljoprivredom još otkad su pradjedovi kupili ovdje ovaj bazen, gdje srećom imamo i vodu pa danas uzgajamo sve, osim bijelog praha, govori nam pokazujući u daljini stare kuće Tokića iz kojih su potekli.

– Inače je Vrana mjesto dugo sedam kilometara, a za vrijeme Domovinskog rata nismo pali, opstali smo iako je puno granata palo i poginulo nam je 11 branitelja. Mi smo mjesto koje se brani, oduvijek se borilo za ovo područje jer smo područje koje živi od rada, ljudi rade i bore se. A i mi smo mjesto koje živi, više se djece rodi negoli nas umire i to nas jako veseli, govori nam ponosno Tihomir.

NASELJA I PREZIMENA

Vrana je dugo raštrkano selo, napominju nam naši sugovornici, gdje u sedam kilometara imamo nekoliko naselja zvanih Balkan, Pećina, Međuvoda, Selo, Marina, Kraj, Majdan i Otan. Prema posljednjem službenom Popisu stanovništva iz 2021. godine, naselje Vrana imalo je 778 stanovnika, a neka od prezimena su: Tokić, Pelicarić, Polegubić, Čačić, Šuša, Rogić, Prtajim, Golem, Zurak, Zutelija, Đodan, Mršić, Striguljica, Čirjak, Knežević, Barešić, Desnica, Knez, Šarić, Vođera, Kruneš, Birkić, Jajčanin i Kovačević