Prvi strijelac protiv Vatrenih ispričao nam je nevjerojatnu priču: 'Doznao sam da imam hrvatske korijene!'

Putovanje od tisuću kilometara započinje prvim korakom, a Vatreni su na nogometnu stazu prvi put kročili 17. listopada 1990. u Zagrebu – prijateljskom utakmicom protiv Sjedinjenih Američkih Država. Prvi hrvatski izbornik Dražan Jerković imao je na rosteru samo 14 igrača, a utakmicu koju nije bilo nimalo lako organizirati u izazovnim vremenima usmjerili su golovi Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića. Čast da ublaži poraz, ali i da postane prvi uopće strijelac protiv Vatrenih imao je Troy Dayak, američki branič koji je za svoju reprezentaciju odigrao devet utakmica, predstavivši je i na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Zanimao nas je pogled na tu utakmicu iz njegovog kuta, stoga smo ga kontaktirali i za početak pitali je li uopće tada znao za povijesni kontekst tog jedinstvenog susreta.

– Znali smo se radi o važnoj utakmici za Hrvatsku, ali ispočetka nismo znali koje značenje nosi za državu općenito, to nam je kasnije postalo mnogo jasnije. Tada sam imao 19 godina i bio sam jako uzbuđen što dolazim u Hrvatsku, no fokus mi je bio isključivo na utakmici. Atmosfera na Maksimiru bila je odlična, a ljudi su na tribinama bili jako sretni. Osjećao sam se ugodno na terenu, a gol sam zabio nakon duge lopte jednog od mojih suigrača. S prolaskom vremena shvatio sam važnost tog pogotka. Mnogi hrvatski navijači javljaju mi se putem Facebooka, govore kako su bili na utakmici, a često dobivam pitanja o raznim detaljima, govori nam Dayak, koji je ispričao i jednu anegdotu koja se dogodila nakon meča.

– Istu večer nakon što sam zabio pogodak, suigrači su me pozvali u kockarnicu koja se nalazila u sklopu hotela, gdje je jedan od njih osvojio oko 1500 dolara, što je bila velika cifra u to vrijeme. Sljedećeg jutra dobio sam poziv da dođem u predvorje hotela gdje me dočekao izaslanik naše reprezentacije, koji me pitao ima li ijedan član moje obitelji sestru iz Hrvatske. Na to sam mu odgovorio da ne znam, a onda mi je kazao da se u hotelu nalazi jedna žena, koja je u novinama vidjela da je za Amerikance zabio Dayak, što je slično njezinom prezimenu Dajak, pa je htjela provjeriti jesam li u rodu s njezinom sestrom koja je otišla u SAD prije mnogo godina. Na kraju se ispostavilo da se zaista radilo o bakinoj sestri, nevjerojatno, prisjeća se bivši američki reprezentativac.

Ostao u nogometu

Prokomentirao nam je Dayak i nedavni ždrijeb skupina za SP 2026., gdje je SAD jedan od domaćina, a otkrio nam je da je veliki navijač hrvatske reprezentacije. Naime, rado nosi hrvatski dres kada god Vatreni nastupaju na velikim turnirima.

– Hrvatska je dobila tešku skupinu, tu su još Engleska, Gana i Panama, no ja kao veliki hrvatski navijač nadam se da će Vatreni proći dalje. Hrvatska posjeduje kvalitetu i iskustvo, a sa toliko sjajnih igrača može ostati jako dugo u turniru. Za Sjedinjene Američke Države nisam siguran, no zadnji rezultati bili su jako dobri. Da nešto napravite na turniru, potrebno je da netko iskoči kada je bitno. Mislim da će SAD nadmašiti rezultat s prošlog Svjetskog prvenstva, ali nisam siguran da je momčad trenutno dovoljno kohezivna za nešto više, ističe Dayak.

Dayak živi u Tracyju, kalifornijskom gradu koji broji oko 100.000 duša, a u nogometu je – ostao. Vodi i trenira West Coast Soccer, klub s oko 900 mladih nogometaša i nogometašica.

– Moj glavni cilj je pomoći djeci da steknu obrazovanje, da dobiju stipendiju te da nastave s nogometom na koledžu. Od 2011., kada je klub formiran, u prosjeku ih godišnje 17 ostvari pravo na stipendiju, ponosno nam zaključuje Dayak.