Nino Jerak: 'Zadovoljan sam, ali uvijek tražim više od igrača - bez toga nema napretka'

Buran kraj prošle sezone, u kojoj je i pitanje ostanka u 1. HRL-Jug u jednom trenutku visilo nad glavama rukometaša Zadra 1954, uz odlazak nekolicine mladih momaka nakon sezone, inicijalno nije davao pretjerano visoka očekivanja za novu sezonu. Ipak, danas, nakon sedam pobjeda u deset odigranih susreta, Zadrani su razuvjerili mnoge. Minimalno na četvrtom mjestu Zadar 1954 dočekat će proljetnu polusezonu, no prije nje odradit će zaostali susret protiv Ribole Kaštela.

Vrlo ugodno iznenađenje podarili su ljubiteljima zadarskog sporta Nino Jerak i njegovi igrači, posebice tijesnim pobjedama u velikim utakmicama protiv Ardiaeija i Kozale u Mocirama. Malo tko se zapravo nadao ovako uspješnoj jeseni.

– Kad se pogleda konačan rezultat i kad se pogleda s kakvim smo primislima krenuli u sezonu, bilo je više nego uspješno. Kako je to izgledalo na početku priprema, gdje nas nije nedostajalo, ali su to većinom bili dečki iz U-17 generacije. To kod nas tako biva inače na ljeto, kad traje turistička sezona, a onda, kad se završi, počnemo se i okupljati. Neću reći da je optimizam rastao, ali smo nekako s treninzima vidjeli da to ima smisla ove godine, posebno kad nam se i Edin Bašić priključio. Bilo je situacija zbog te turističke sezone da se nismo mogli skupiti za pripremne, prijateljske utakmice, međutim došla je prva utakmica koju smo odigrali baš borbeno, energično i rastrčano. Bila je baš momčadska partija, svaki igrač je ispunio svoj zadatak i to je sve izgledalo kao da smo stvarno dobri. Digla nas je ta pobjeda, onda smo dobili i drugu i treću i krenulo je – govori trener Jerak, koji ipak zbog svoje funkcije mora tražiti »dlaku u jajetu«.

– Kao trener mogu žaliti za nekim prilikama koje nismo iskoristili, posebno sada u zadnjem kolu u Opuzenu. Izrazito mi je žao jer smo imali nekoliko navrata dva-tri razlike i onda smo promašivali zicere, a mogli smo se odvojiti i riješiti utakmicu. Doduše, još nismo službeno završili. Pobijedimo li Ribolu, završit ćemo treći s tri boda od vodećeg Karlovca. Uvijek moram tražiti više od igrača, bez toga ne ide i bez toga nema napretka.

Domaćinska atmosfera

Uspjeh je, kao i svi oni prijašnjih godina, jednako kao i neuspjesi, stigao iz rostera u kojem su isključivo igrači iz Zadra, odnosno »domaći momci«. Rijedak je to slučaj u sportu općenito, ali ne i u zadarskom sportu, koji pretežito i živi od svojih talenata. No, to je ipak tema za neku drugu raspravu.

– Dovode se igrači i plaćaju ciframa kojima momčadi u Premijer ligi ne mogu konkurirati. U našoj ligi svaka momčad ima četiri-pet igrača sa strane, tako da smo mi odradili jedan baš ozbiljan posao. Ova liga je postala zahtjevna, prije svega financijski za klubove, ali i za igrače, i neće netko svoje vrijeme trošiti »uzalud«. To se tako kaže, ali oduzme baš jako puno vremena. Ako ne trenirate svaki dan, plus za vikend imate utakmicu, još ako idete u Dubrovnik, Karlovac, Poreč… izgubite vikend, a onda je već ponedjeljak i novi trening. Trudimo se kao klub mladima sve omogućiti, od opreme preko terapija do hranarina ili nečega, da ih pokušamo zadržati. Ono što je nekad bila ova liga, po pitanju mladosti, danas je Premijer liga. Tamo je jako puno mladih dečkiju i svima je ambicija doći do tamo. Onda neki odu premladi i ne vide da se ne može uspjeti tek tako. Razlika između Premijer lige i ove lige te ove i 2. lige su velike relacije koje treba prijeći. Treba se dignuti na svakoj razini da se uspije – objašnjava Jerak.

Ipak, pobjede koje su stizale praktički iz kola u kolo tim više su bile slađe. A na valu toga počeli su ponovno stizati i ljudi u Mocire.

– Da, pokrenulo se to pobjedama malo. Počele su se tada i tribine puniti. Stvorila se kohezija i u nekoliko navrata je baš bio veliki gušt biti dio toga svega. Doživjeli smo tu pravu domaćinsku atmosferu koja je stvarala pritisak na goste, a nama je donijela pozitivu i dodatnu energiju. Nakon svih tih pobjeda lakše je i trenirati, dolaziti na treninge. Zaobišle su nas ozljede, što nas je bilo strah jer nismo znali kako ćemo brojčano otići na utakmicu ako se dogodi nešto krivo. Jedino što nas je kolektivno pogodila ova bolest pred kraj.

Novi igrači

U toj Jerakovoj družini ipak najviše pažnje oduzima Edin Bašić. Jedan od najboljih rukometaša koje je Bosna i Hercegovina ikada imala i u 46. godini života igra praktički svih 60 minuta. Ujedno je i najbolji strijelac Zadra ove sezone. Samo se jedno pitanje nameće – kako?

– Puno ljudi me to pitalo. On, otkad je došao živjeti u Zadar, aktivno je u nekom sportu. Dva-tri puta tjedno bi trenirao s prvom momčadi, pripreme je prošle godine odradio, igra veteransku ligu u malom nogometu. Početkom kalendarske godine bilo je da će igrati na proljeće, ali su ga neke manje ozljede spriječile. Mislio je na ljeto da će potpuno završiti, ali kako je otišlo dosta igrača, a on je stalno dolazio na pripreme, onda smo se nekako usuglasili da odigra. A to na ljeto, ne da je odrađivao pripreme, nego je bio među najboljima u trkačkim dionicama, u teretani, snazi… Nitko nije očekivao da će to ovako izgledati. Naravno, nadaš se da će biti dobro, ali kako je odmicalo, tako je samo išlo sve bolje i bolje. Dan-danas je svaki dan na treningu – sumira trener pa ističe kako je to jednostavno mentalitet koji je teško objašnjiv.

– Iako je klasa, teško se tko može u tim godinama motivirati na takav i toliki rad. Nekad bih mu dao da laganije istrenira, ali on neće namjerno stati i pustiti mladima da vide da je on stariji. Gura ih svojim radom i pokazuje da nije to sve u životu uspio samo zbog talenta.

Momčadski uspjeh

Kao svaki pravi trener niti Jerak ne želi isticati pojedinca.

– Momčadski smo uspjeli, stvarno. Pedić koji svojom energijom nosi obranu, Vrsaljko je odigrao majstorski obrambeni dio skoro cijelu polusezonu, pogotovo protiv Kozale, Perić je branio izvanredno protiv Ardiaeija, Bukva koji nam je jedini ljevak i zabija sa skoro svih pozicija, Stipanić koji je ušao fenomenalno u sezonu, sad pred kraj je malo stao, no to je normalno za mladog igrača, zatim Knežević koji igra svaku utakmicu praktički po 60 minuta. Ne smije se Zupčićev presudan gol protiv Ardiaeija zaboraviti. Nema izdvajanja, kao momčad smo krenuli u ovo, kao momčad izlazimo iz svega.

Kako sada stvari stoje, Bašić bi za proljeće mogao dobiti malo više odmora tijekom utakmica jer se spremaju dolasci. Ali, uz to više neće biti jedini u petom desetljeću života…

– Ivan Čirjak nam se vraća. Odrađuje terapije, u pripremama je s trenerom, tako da će, kad krenu one klupske, biti u pogonu. Vraća nam se Ivano Mazić, koji je bio polusezonu u Splitu, i Domagoj Surać će nam ponovno uskočiti. On nema problema s kilažom, lagan je u trčanju i vidjelo se već na proljeće koliko nam je značio. Svojim igračkim i ljudskim kvalitetama može nam samo doprinijeti. Gledamo još jednog-dva igrača pokušati dovesti, samo da ne strahujemo hoće li netko zakašljati na treningu. Ovako svaku utakmicu strahujemo. S time ćemo pokušati i podići razinu treninga, a ako to podignemo, bit će i lakše na utakmicama – kaže kormilar zadarskog rukometnog broda pa dodaje kako, bez obzira na to, ostaju razvojni klub.

– Uz sve to, koliko smo brojčano zakinuti općenito, toliko smo dali minute mladima. Neki momci su se afirmirali i igraju. Očito smo takav klub – razvojni. Činjenica je da će na proljeće možda malo manje igrati jer nam kreće državna U-17 liga, tako da moramo imati više igrača za seniorski pogon jer će mladići jako teško na dvije strane funkcionirati s velikim putovanjima. Nadamo se da nam se neće dogoditi kao što je to bilo s generacijom 2006., koja je prerano otišla. To nam je problem, ali to je isto i stara priča. Preko 30 godina sam u klubu, ne sjećam se da je itko ikada došao u Zadar na faks i igrao rukomet za nas – zaključuje Jerak.

Nezgodno proljeće

Pobjeda protiv Ribole u nadoknadi otvorila bi mnogo vrata, no poraz bi zalupio puno njih.

– Nastojim biti realan i kao čovjek i kao trener. Zimski dio sezone je bio lakši, sada moramo i u Dubrovnik i Rijeku i kod Ribole i Senj i u Rovinj koji se sada pojačava koliko sam čuo. Bit će prilično teško, međutim krenemo li s jednom-dvije pobjede svašta je moguće. Primjerice, Karlovac će samo Kozalu i Senj imati doma, što je još gore od nas.