Saznali smo iz prve ruke sve detalje o načinu rada novog Centra

Najmodernije postrojenje za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj u svom punom profilu napokon je počelo s radom u Biljanima Donjim, gdje se na više od 46 hektara nalazi najsuvremenija oprema za zbrinjavanje i preradu otpada. Projekt je to na koji je naša županija već desetljećima čekala, a koji je napokon označio početak kraja odlagališta otpada u Diklu, koje tek treba proći kroz sustavnu sanaciju.

CGO u Biljanima Donjim četvrti je izgrađeni centar za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj, s kapacitetom mehaničko-biološke obrade od 75.000 tona miješanog komunalnog otpada te 10.000 tona biootpada godišnje. U Centru će se obrađivati komunalni i biootpad koji je nastao na području Zadarske županije i dijela Ličko-senjske županije, a uvođenjem Centra započinje postupno zatvaranje svih odlagališta na području ovih dviju županija.

Centrom nas je proveo rukovoditelj sektora za operativno-tehničke poslove, dipl. ing. elektrotehnike Josip Surjan, koji s više od 80 djelatnika CGO-a upravlja ovim postrojenjem.

Lakši transport

Razgovarajući s njim te obilazeći Centar, saznali da nema nikakav utjecaj na okoliš, no nikako ne zamjenjuje odgovorno ponašanje prema prirodi te potrebu da građani odvajaju otpad.

Sav miješani komunalni otpad prolazi kroz kompleksne procese odvajanja i sušenja te potom pravilnog zbrinjavanja na posebnim odlagalištima. Ta odlagališta imaju propusne točke kroz koje kontrolirano prolazi voda te prolazi prema uređaju za pročišćavanje otpadnih voda.

Svi su mehanički procesi više puta kontrolirani

– Poslovni-informacijski sustav bilježi težinu svakog kamiona na ulasku i izlasku iz Centra, kamere snimaju registraciju, tako da imamo potpune informacije o tome koliko i kakvog otpada dolazi iz određenog dijela županije, rekao je Surjan, napomenuvši kako u osnovi zaprimaju biootpad te miješani komunalni otpad.

– Naše postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada jedno je od najmodernijih koje se moglo u našim uvjetima ostvariti. Mi u CGO-u ne recikliramo, već komunalni otpad smatramo resursom iz kojeg dobivamo gorivo iz otpada te ostale korisne frakcije, a tek se manji dio biostabilizira i tek nakon toga se vozi na odlagalište. Što se tiče biootpada, on se u potpunosti pretvara u kompost koji služi kao gnojivo za zelene površine, objasnio je na početku obilaska Surjan.

S tri pretovarne stranice, na Pagu, u Gračacu i Biogradu na Moru, općinama se olakšava transport otpada, a 13. studenog počeli su pristizati prvi kamioni s miješanim komunalnim otpadom, koji se od sada više neće voziti na odlagalište u Diklu.

– Odlagališta su zapravo nepropusne kade koje na dnu imaju perforirane cijevi kroz koje prolaze oborinske vode, cijede se iz otpada i idu u pročistač otpadnih voda. Mi tu otpadnu vodu pročistimo u prvom stupnju te potom ona ide u gradski pročistač na daljnju obradu, da bi se postigla najviša moguća razina pročišćenosti vode. Time se osigurava da sva voda, koja se na bilo koji način stvara u Centru, pročišćava i ne onečišćuje okoliš, kazao je Surjan dodavši da je cijelo postrojenje u zoni vodozaštite.

Odlagalište za azbest

Na dan mogu obraditi 90 kubika vode principom ultrafiltracije. Neopasnim otpadom smatraju pak stabilizirani otpad, koji je u postrojenjima prošao kroz period sušenja te biostabilizacije, nakon koje atmosferilije ne mogu utjecati na promjenu svojstava tog otpada, te on nema štetne utjecaje na okoliš.

– Više od tri mjeseca prolazi kroz proces obrade i stabilizacije da bi ga se moglo odložiti na odlagalište za neopasni otpad. Zanimljivo je i to kako imamo i posebno odlagalište za azbest. Da bi se on mogao kod nas zbrinuti, mora biti propisno zaštićen u nepropusnim vrećama. I odlagalište za azbest u obliku je kade, tako da potencijalno onečišćenje od azbesta ne ide u zemlju. Nusproizvod od pročišćavanja sve otpadne vode je mulj, koji mi zasada zbrinjavamo kod vanjskog partnera odobrenog od strane RH, no i taj se mulj može dalje dehidrirati. Tada je dopušteno njegovo odlaganje kao neopasnog otpada, no mi takvu tehnologiju još nemamo u postrojenju, rekao je Surjan.

»Mi u CGO-u ne recikliramo, već komunalni otpad smatramo resursom iz kojeg dobivamo gorivo iz otpada te ostale korisne frakcije, a tek se manji dio biostabilizira i tek nakon toga se vozi na odlagalište
Josip Surjan

Srce CGO-a postrojenje je za mehaničko-biološku obradu otpada. Ovaj se koncept razvio kao rezultat nastojanja da se reducira količina biorazgradivog otpada koji se do sada obično odlagao u odlagalištima otpada te da se sustavom automatske separacije omogući povrat korisnih sirovina iz otpada.

– Biootpad ide u jednu prihvatnu jamu, a miješani komunalni otpad u drugu, te potom prelazi u uređaj za mljevenje otpada. Takav otpad, veličine oko 20 centimetara ide dalje u 25 linija sušenja. Proces je to koji traje 14 dana. Vlažan se otpad ne može razdvajati. Potom suhi otpad ide u rafinaciju, tj. odvajanje. Iz kontrolne sobe cijelim tim procesom upravljaju najsuvremeniji računalni sustavi pod budnim okom naših operatera. Iako iz sušenja tek treba izaći prvi otpad pristigao u postrojenje, cijeli je sustav ispravan, te su svi mehanički procesi više puta kontrolirani, obrazložio je Surjan.

Rafinacijom se miješani komunalni otpad dalje razdvaja na željezo, tj. magnetske metale, potom nemagnetske metale – najčešće aluminij, biostabilat, gorivo iz otpada te ostatni materijal, koji ne spada niti u jednu od ovih kategorija. Najčešće je to ostatna plastika koja se dalje zbrinjava kod ovlaštenih oporabitelja, dok se gorivo iz otpada koristi kao resurs u cementarama i energanama.

Dugotrajan proces

– Naše gorivo iz otpada je druge klase, visoke kvalitete, velike ogrjevne moći i niske vlažnosti. Idealno je za sagorijevanje, dodao je Surjan.

Iako gorivo iz otpada služi industriji, CGO će plaćati njegovo zbrinjavanje, jer je tržište zasićeno takvom sirovinom koja izlazi iz procesa prerade otpada.

Najsuvremeniji računalni sustavi

– Sav bi se otpad u Hrvatskoj trebao razdvajati na dijelove koje je moguće reciklirati. Jednom kada otpad izađe iz procesa razdvajanja, biostabilat nastavlja ići u novi, više od osam tjedana dug proces stabilizacije u komorama. Tek tada završava na odlagalištu neopasnog otpada. Cijeli proces, od ulaska u MBO postrojenje do odlaganja traje više od tri mjeseca. Poseban uređaj infracrvenim otiskom prepoznaje PVC otpad, koji ima veliki utjecaj na okoliš prilikom sagorijevanja. Tako da takav otpad ne ulazi u gorivo od otpada. Ovo je jedna od mogućnosti unaprjeđenja naših sustava, jer je klor iznimno štetan za okoliš, pojasnio je Surjan.

Dio komunalnog otpada koji nema veliku gorivu vrijednost – biostabilat prolazi kroz 19 komora u procesu stabilizacije u trajanju od osam tjedana, kako bi se poboljšala biorazgradnja takvih materijala doziranjem vlažnosti i zraka.

– Plinovi i toplina koji se stvaraju u procesu truljenja otpada na starim odlagalištima, pomiješani s lako zapaljivim kemijskim česticama i nepropisno odloženim baterijama, najčešće uzrokuju zapaljenje otpada, što se nakon naših procesa obrade nikada ne može dogoditi, kazao je Surjan, zaključivši kako u postrojenju za izradu komposta biootpad završava kao gnojivo za komunalne tvrtke u sadnji i vrtlarskim poslovima.

Na koncu, ono što je najvažnije znati jest činjenica da CGO nije izlika građanima za nepropisno bacanje otpada jer njegovo razdvajanje može samo pomoći naporima za zaštitu okoliša te poboljšati poslovanje CGO-a, smanjenjem udjela otpada koji se ne može dalje reciklirati i koristiti. Na građanima je da na mjestu nastanka, odnosno na kućnom pragu bolje razdvajaju svoj otpad, kako bi se u konačnici uštedjelo i na resursima koji su potrebni za obradu miješanog komunalnog otpada.

Kružno gospodarenje otpadom

Tek oko 25 posto od ukupne količine otpada koji uđe u Centar završit će na odlagalištu otpada. Kada bi postojala energana, pali bismo na oko dva posto otpada koji treba zbrinuti, no to je ideja koja ostaje za budućnost.

Kružno gospodarenje otpadom, napominje Surjan, završilo bi njegovim spaljivanjem u energanama te skladištenjem pepela, što je, smatra, budućnost kojoj polako trebamo težiti.

Važnost odvajanja

– Najveći postotak otpada u miješanom komunalnom otpadu otpada na biootpad te ambalažni otpad koji tu zapravo ne pripadaju. Ambalaža u pravilu ne bi niti trebala završavati kod nas, već se pravilno odlagati u spremnike s narančastim poklopcem, da bi išla u sortirnicu te se tamo pravilno odvajala i reciklirala, kazao je Surjan.

Apeliraju zato, barem što se njihovog rada tiče, na učinkovitije odvajanje ambalažnog otpada i biootpada, kako bi imali što manje troškove obrade.

Prijetnja sigurnosti

Surjan apelira na građane i komunalna društva da je za postrojenje MBO najveća opasnost kada se u komunalnom otpadu nađu plinske boce, ostaci lakozapaljivih boja, sve vrste baterija, debela užad i ribarske mreže, velike mase metala poput blokova automobilskih motora, željeznih kugli te ostataka betonskih masa, što se ionako nikako ne bi smjelo nalaziti u miješanom komunalnom otpadu.
– Takvi materijali su ozbiljna prijetnja sigurnosti postrojenja i djelatnika zbog mogućnosti izazivanja požara ili eksplozija u samom procesu obrade otpada, ističe Surjan.