ŠIZA: Naši koncerti su prostor pozitive

U sklopu Urbofon Livea, u petak, 28. studenoga, zadarska publika po prvi put ima priliku uživati u nastupu Šize – energičnog post-punk dua iz Koprivnice. Bend čine bubnjar Marko Kuhar te vokalist i basist Bruno Antolić, a njihov nastup održat će se u Polivalentnoj dvorani Providurove palače s početkom u 21 sat.

Privukli su pažnju 2020. godine singlovima »Prsa će kosti čuvati« i »Hvala, zavijam ipak sam«, a ubrzo su postali jedno od najzanimljivijih imena na domaćoj alternativnoj sceni. Iza sebe imaju dva albuma, »Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem« (2021) i »Zebru« (2024), koji su ih potvrdili kao bend s odvažnim pristupom glazbi, bez oslanjanja na uhodane obrasce. Njihov zvuk je sirov, emotivan i pun žara, a najbolje ga je doživjeti uživo, u znoju, buci i neposrednoj energiji.

Brzi uspon

Uoči svirke u Zadru, vokalist i basist Bruno ispričao je za naš list kako je sve počelo, što ih i danas puni adrenalinom i zašto vjeruje da će Zadar osjetiti pravu Šizinu energiju.

Šiza je, kako ste svojedobno rekli, nastala gotovo slučajno, i iz potrebe da »ne šutite«. Kako su izgledali vaši počeci i u kojem trenutku ste shvatili da postaje ozbiljan bend?

– Marko i ja našli smo se u kaosu korone s idejom da pokušamo nešto napraviti, jer smo napokon imali vremena. Sve je krenulo od jedne moje demo snimke, zbog koje smo se odlučili naći i probati nešto zajedno. Već na toj prvoj probi nastale su tri pjesme, pa smo shvatili da bi to moglo prerasti u nešto više od jednog susreta – zapravo, da vrijedi vidjeti kako bi taj materijal mogao funkcionirati u nekoj ozbiljnijoj formi.

Mogu reći da su ti počeci bili jako zanimljivi jer smo bili potpuno fokusirani na glazbu – drugo se ionako tada nije događalo. Svirali smo i po dva, tri puta tjedno, i sve je išlo prilično brzo – zato je i prvi album nastao u tako kratkom roku. Pokretao nas je taj početni elan, ta poletnost koja se uvijek pojavi kad radiš nešto novo, kao kad uđeš u novu vezu, puni energije i entuzijazma.

Dolazite iz Koprivnice, grada s jakom »do-it-yourself« i punk tradicijom. Koliko vas je ta sredina oblikovala u zvuku, ali i stavu prema glazbi i sceni?

– Koprivnica je oduvijek bila vrlo usmjerena prema kulturi, još od devedesetih kad je sve to buknulo s alternativnom scenom. Mi smo to kao klinci upijali maksimalno – ta sredina, ti ljudi i taj zvuk oblikovali su nas i dali nam nadu da i mi jednog dana možemo biti glazbenici. Na kraju se to i ostvarilo.

Koprivnica ima puno osebujnih ljudi koji slušaju i stvaraju dobru glazbu, i sretni smo što smo mali dio te priče. Grad danas doživljava neku svoju novu renesansu – zahvaljujući udruzi RockLive, klubu Funk i istoimenom festivalu. Danas je velika razlika u tome što takva scena napokon ima infrastrukturu i podršku grada, što je prepoznato kao važan dio zajednice. Zbog toga smo iskreno sretni i ponosni što dolazimo iz Koprivnice, grada s bogatom alternativnom tradicijom kojem i sami možemo nešto pridonijeti.

Autorski rast

Vaš prvijenac »Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem« nastao je u pandemiji i nosi snažnu emociju bijesa i frustracija. Koliko su okolnosti tog vremena utjecala na njegov ton i energiju?

– Album je nastao tijekom pandemije, pa možda u podtekstu nosi i taj ton vremena. Ipak, u svojoj srži on govori o buđenju i samospoznaji pojedinca – o ideji da je u redu boriti se za svoje interese, potrebe i prava. Ako se zbog nepravde ljutiš i boriš za sebe, to ne znači da si loša osoba. Upravo suprotno. Zato bih rekao da album zapravo pršti od ljubavi i da u njemu postoji snažna potreba za zajedništvom, koje vidim kao jedan od najvažnijih društvenih oslonaca.

U drugom albumu, »Zebra«, donosite određeni iskorak. Što ste željeli postići ovim albumom? Ima li neka pjesma s tog albuma koju publika posebno voli?

– Na drugom albumu smo radili puno intenzivnije. Snimali smo probe i demo verzije, pa bismo ih doma preslušavali i razmišljali što dodati ili izbaciti. Ovaj put više smo pažnje posvetili produkciji. U autorskom smislu napravili smo veliki iskorak, posebno kad je riječ o tekstovima, na koje sam jako ponosan. Svaki put kad napraviš novi album, misliš da tako nešto više nikad nećeš ponoviti. Tako sam se i ja osjećao kad je izašla »Zebra« – kao da je to to, da će teško doći nešto slično. Ali onda opet ideš dalje, pronađeš novu energiju i stvoriš nešto drukčije, možda i bolje.

Meni je osobno najdraža pjesma »Voli«, svojevrsni hommage životu Mije Furlan. Drago mi je što sam u njoj uspio prenijeti hrabrost, pozitivu i ljubav, a da ne zvuči pretjerano ili patetično. Publika, s druge strane, najviše reagira na »Leptire« – to je ona klasična, nabrijana Šiza s dobrom porukom. Kad to sviramo, publika potpuno poludi.

Znoj, buka i ljubav

Vaši koncerti su poznati po sirovoj energiji i minimalizmu – bas, bubanj i glas. Što po vama čini tu jednostavnu formu toliko moćnom?

– Baš ta formula, jer što se više filozofira i pretjerano pazi na detalje, izgubi se srž i suština. Upravo to ne želimo da se dogodi sa Šizom. Ona je od početka bila prožeta energijom, bukom, znojem i ljubavlju. To je ono što uspijevamo prenijeti na koncertima, a publika nam to vraća svojom reakcijom. Naši su koncerti zapravo jako interaktivni, iako ne nužno izravno. Gotovo svaki put nam netko priđe nakon svirke i kaže da mu je to bio doživljaj koji mu je baš trebao. Drago mi je što je Šiza stekla takav status, da naši koncerti postaju prostor u kojem je potpuno u redu bučiti, ispustiti sve negativno i pokazati ljubav.

Tekstovi su osobni, ali i društveno angažirani. Koliko vam je važno da publika prepozna poruku, a ne samo energiju?

– Jako mi je važno što publika to prepoznaje, i mislim da upravo takvu publiku i privlačimo – onu kojoj su tekstovi bitni. Često kažem da se u glazbu možeš zaljubiti na prvi pogled, ali pravu ljubav osjetiš tek kad čuješ i razumiješ tekst. To mi je oduvijek bilo važno. Ne mogu reći da mi pisanje tekstova ide lako, jer se oko toga stvarno mučim, ali na kraju sam uvijek zadovoljan. Ne pristajem na ništa manje od onoga što osjećam da je iskreno.

Ovo će vam biti prvi nastup u Zadru. Kakva su očekivanja od zadarske publike i što mogu očekivati oni koji će vas po prvi put čuti?

– Jako se veselimo što dolazimo u Zadar. Pratimo Maju Milin i Urbofon Live i oduvijek nam je bila želja tamo zasvirati. Nadam se da će doći ljudi i da će Zadrani pokazati da još uvijek ima mjesta za alternativce. Znam da je nekad u Zadru uvijek vladala dobra vibra, baš kao i u Koprivnici.

Ako biste koncert Šize morali opisati u tri riječi, koje bi to bile?

– Tri riječi koje bi opisale Šizu su – znoj, buka i ljubav. Dođite!